Je li baš ukusno prvaka zagrebačke Komedije i odavno etabliranu zvijezdu hrvatske zabavne glazbe proglasiti otkačenjakom!? Tu dvojbu smo prelamali vrlo kratko. Iz jednostavnog razloga što je zagrebački Šibenčanin Đani Stipaničev, koji se nikad ne odriče ni svog Tribunja, neposredan, duhovit i, što kriti, otkačen. Osjetilo se to i te kako kad su bile "spuštene zastave" jubilarne 20. "Šansone".
S Markom Škugorom, Vladom Garićem i Markom Pecotićem Pecom, poznatijima kao sastav Četiri tenora, slavio je dugo u noć zbog prve nagrade šibenske publike. Nije samo njihova pjesma "Sve je tvoje" bila ta koja je izmamila najviše komplimenata, nego i njihova izvedba. Te noći stizala im je gotovo istovjetna poruka s više adresa u stilu "vi ste izvanzemaljci".
– Ta je poruka, bez lažne skromnosti, podcrtala jedinstvenost naše izvedbe. Silinu, moć vokala koja nas je i spojila u kvartet Četiri tenora. Laska nam što je šibenska publika prisvojila pjesmu. Na određeni smo se način i nadali tome. Barem sam ja mogao shvatiti kroz desetljeća kako Šibenik diše, kakav način pjevanja voli – kazuje nam Đani Stipaničev.
Nastup na "Šansoni" bio je ujedno i prvi festivalski za splitsko-šibensku kombinaciju. Glazbenu družinu koja se prvi put okupila prije godinu i pol dana.
– Naša pojava na sceni je, da tako kažem, krešendirala već od početka ove kalendarske godine. Pjevali smo od Dubrovnika do Slavonije, od Istre do Slavonije. I, zanimljivo, gdje god smo se pojavili, sve su karte planule. Primjerice, nastup u "Lisinskom" bio je rasprodan deset dana unaprijed, pa je čak bilo zahtjeva da održimo dvostruki koncert. Nismo očekivali da će tu našu priču ljudi popiti kao vodu. Iako svatko od nas gura svoje paralelne karijere, bilo solo, s klapama ili u kazalištu, projekt Četiri tenora nam se u kratkom roku od dopunske stvari nametnuo kao prioritet. Čak smo blizu odluke da od iduće godine solistički nastupi svakoga od nas budu samo iznimka. No, moramo iskoristiti predstojeću jesen, zimu i proljeće kako bismo mogli ostvariti naše pretenzije. A to su češći nastupi izvan granica Hrvatske. Zašto to ne bi bio i europski projekt – najavljuje jedan od četvorice "izvanzemaljaca".
Đani je bio i pomalo sjetan kad je riječ o velikom jubileju šibenskog festivala. Ne bez razloga.
– Naježio sam se kad sam svoje ime ugledao na prvom plakatu "Šansone" iz 1998. godine. Ostario sam ruku pod ruku s festivalom. Moram priznati da su me uz "Šansonu", osim vječnog inzistiranja na kvaliteti pjesama i muziciranju, vezala druženja prije i poslije nastupa. Žena me nekoliko puta upitala "je li ti dosad trajala tonska proba", nakon što bih se u četiri sata ujutro vratio kući. Naravno, bila je riječ o još jednoj turi proba na šanku Gradske vijećnice! Tako je bilo i ove godine. Pivalo se, a bilo je i naših tipičnih šibenskih "podjebavanja" – kroz smijeh će Stipaničev.
Priznao je, ipak, da mu je na ovogodišnjoj "Šansoni" nešto nedostajalo.
– Otvoreno sam rekao Branku i Dušku da mi je strašno žao što, zbog nekih njihovih nesporazuma, nije bilo klape Šibenik i Masline, kao njihova sljednika. Oni su duša ovoga grada. Svi smo mi rasli uz Koštana, Bubicu, Bataljakua, Barbaču... Mogu se samo nadati da toga u budućnosti neće biti. Pa, i ja sam bio jedno vrijeme nezadovoljan i rekao sam da više nikad neću doći na "Šansonu". No, vrijeme liječi sve rane – smatra Đani Stipaničev.
"Šansona", kao i nastupi Đanija Stipaničeva i Marka Škugora, potencirali su "vječne" usporedbe sa šibenskim velikanima – Mišom, Vicom, Arsenom…
– Uh, teško ćemo mi njih ikad dostići! Ponajviše zbog toga što danas vrijednosni kriteriji nisu isti kakvi su bili kad su ti sjajni ljudi donosili svoje bezvremenske melodije publici. Ja sam prije koji dan pjevao "Cvijet čežnje" po vjerojatno 15-tisućiti put i u jednom sam trenutku promislio što bi bilo da sam tu pjesmu ispjevao prije četrdesetak godina? Pa, ja ili Marko bismo razvalili! I pritom nisam nerealan, neskroman ili umišljen. Danas vlada kriza autora, džungla izvođača, nevjerojatna je ta kakofonija... Da se napravi prava audicija na hrvatskoj sceni, njih devedeset posto ne bi prošlo "normalne" glazbene kriterije! To tvrdim više nego odgovorno – bez dlake na jeziku će šibenski pjevač.
Na spomen Arsena sjetili smo se kako je Đanija taj velikan znao i podbosti. Naš sugovornik je rado ispričao scenu u šibenskoj Vijećnici, kad ga je upitao: "Arsene, koju bih od vaših stvari mogao obraditi?" Uslijedio je "arsenovski" odgovor: "Slušaj, mogao bi mi obraditi vinograd u Donjem polju!"
– Takav odgovor nisam očekivao jer sam Arsenu, kao svom uzoru, pitanje postavio vrlo ozbiljno. No, to je on. Poslije mi je bilo drago što je to svima prepričavao. Ta je priča čak i iz zagrebačkih krugova dolazila do mene. Imao sam s Arsenom još jednu sličnu zgodu, kad sam na nastupu u Zaprešiću otpjevao jednu Vicinu pjesmu. Zaradio sam nevjerojatan pljesak, a onda me Arsen dočekao u backstageu i klimajući glavom kazao: "Mali, napisat ću ti pjesmu da više ne moraš vikati!" Nažalost, nisam bio uporan, pa sam ostao bez nje – prisjetio se sa smiješkom Đani.
Šibenski Zagrepčanin ima uvjerljivo najtežu glazbenu plovidbu od svih članova Četiri tenora kad je riječ o broju profesionalnih obveza. U isto vrijeme pjeva s Pecom, Škugorom i Garićem, samostalno, te u kazalištu Komedija.
– Meni to i nije teško koliko je teško mojoj obitelji, koja ponekad vjerojatno misli da sam je zaboravio. Kad imate dvije vrlo zahtjevne premijere i nosive uloge u "Kneginji čardaša" i "Byronu", kao što sam ja imao prošle godine, slobodno vrijeme je strani izraz! A kad uz to još snimate pjesme za novi album, nastupate sa svojim bendom, s Četiri tenora, možete samo pretpostaviti kako mi je... – nabraja Đani.
Ipak, ljeto je našem sjajnom pjevaču došlo kao melem na (zimske) rane. Stigao se odmoriti i u Šibeniku, i u Tribunju, pa čak i na njemu posebno dragom otoku Žirju.
– Prije koji dan sam konačno uhvatio malo slobodnog vremena i otplovio brodom na Žirje. Taj me jedan, jedini dan potpuno izliječio. Obišli smo otok uzduž i poprijeko, iskupali se u uvali Pečena. Uspjeli smo "upiti" smiraj ljeta za idućih godinu dana! Za turobnu, sivu zimu u Zagrebu. A na Žirju sam stigao snimiti i propagandni filmić kojim pozivam sve gledatelje na otvorenje nove sezone u Komediji 23. rujna. Naravno da sam uživao i u svom Tribunju, gdje sam išao i na ribe – otkrio nam je Đani.
Ove jeseni Đanija, osim uloga u kazalištu i nastupa s Četiri tenora, očekuje i izlazak novoga albuma.
– Da vam iskreno kažem, i ne sjećam se prije koliko je izišao moj zadnji album "Dalmacija od kamena". Vrijeme te brzo gazi. Ne stigneš sve pohraniti u memoriju. A ja obično bolje pamtim za budućnost, ne u prošlost! Sve su pjesme već snimljene, uz napomenu da ćemo zadnje tri promovirati najesen. Tada bi trebao i izići CD, koji će biti u pop-ruhu. Još se samo mora sastati glazbeni konzilij koji činim ja i moj izdavač Dancing Bear, kako bismo definirali naslov albuma – najavio je Đani Stipaničev.
StoryEditorOCM
GlazbaRaspjevani Đani Stipaničev
Četiri tenora su europski projekt, di god se pojavimo karte planu!
3. rujna 2017. - 22:21