Ove su se sezone najpopularniji šibenski klubovi, HNK Šibenik i KK Šibenika, očito, specijalizirali za pomalo iznenađujuće pobjede nad splitskim susjedima. Nakon vrijedne pobjede (2:0) nogometaša Šibenika nad Hajdukom, ostvarene u atmosferi pomalo nategnutog navijačkog(i ne samo navijačkog) antagonizma, na Baldekinu su Šibenčani iznenadili košarkaše Splita konačnim uvjerljivim rezultatom od 83:72.
Gostima na šibenskom parketu nije puno pomogla ni injekcija od 10 milijuna kuna Splitskog gradskog vijeća ili cifra, o kojoj šibenski košarkaški djelatnici mogu samo maštati u nekim nestvarnim, ružičastim snovima. Kao još jedan argument staroj pjesmi (i tezi) „Nije u šoldima sve“.
Istodobno, u trenucima, kad Enio Meštrović, poznatiji kao zajebant Ričard uvjetuje financijsku pomoć KK Zadar smjenom klupske uprave, Zadrani su, predvođeni novim trenerom Vladimirom Anzulovićem nadvisili Cibonu u gostima. I sjeverni su susjedi na taj način potvrdili da boj ne bije klupski proračun nego srce košarkaškog junaka.
Dalmatinska tradicija
Kako se u takvom raspletu zbivanja ne sjetiti davne izjave legendarnog Mirka Novosela: - Nema hrvatske košarke bez dobrog rada u Sinju, Dubrovniku i Drnišu, a kamoli bez jakog Zadra, Šibenke i Splita.
Zbog sveg spomenutog čovjek ne želi vjerovati svojim ušima kad neki listopadni političari, poput Zadranina Meštrovića i Vučetića, ne drži do jedne od najsvjetlijih tradicija dalmatinskog, pa i hrvatskog sporta kao što je zadarska košarka. Možda je pretjerana zadarska teza „kako je Bog stvorio čovika, a Zadar košarku“, ali malo je ozbiljnih Hrvata, ne samo zaljubljenika u sport, koji misle da se ne treba pokloniti Pinu Đerđi i Krešimiru Ćosiću ili da je vrijedno osigurati uvjete njegovim nasljednicima. Sportski je Šibenik u tom smislu uvijek iskazivao poštovanje prema zadarskoj košarkaškoj tradiciji. Kako zaboraviti narančaste šibenske kape na zadarskim tribinama, kad su Šibenčani, zaboravljajući na tihi susjedski antagonizam, hrlili u Jazine da bi svojim grlima u važnim (europskim) utakmicama bodrili košarkaše Zadra!?
Loša raspodjela
Šibenčani poštuju i svoju košarkašku tradiciju. Posebice onu vezanu za legendarnog Dražena Petrovića, ali trenutačna raspodjela sredstava u gradskom proračunu nije, ruku na srce, na strani sportaša. Ilustracije radi, gradska injekcija od 10 milijuna košarkašima Splita veća je nego godišnji poračun cijele šibenske sportske obitelji. Bilo je u bliskoj prošlosti trenutaka, kad je financijska situacija u šibenskim klubovima bila još gora. Točnije, predsjednik Šibenskog sportskog saveza Joško Jurić u suradnji s gradskom „vladom“ polako podebljava sportski kolač.
No, sazrelo je vrijeme za veće, odlučnije korake. Na milijunske pomake u financiranju šibenskog sporta, koji, uz „vječne“ veslače šibenske Krke prosto vrvi prvoligašima. Šibenčani moraju dati svoj doprinos i akciji rješavanja, u najmanju ruku, neprihvatljive hrvatske situacije da odnos financiranja kulture i sporta bude 13:1. Taj odnos nije nimalo u skladu s realnim dometima obje djelatnosti i,što je jednako važno, brojnošću mladih u sportskim kolektivima. I ne samo to.
Nedopustivo je, primjerice, da slavni rukometni trener Vlado Stenzel, osvajač zlatne medalje na Olimpijskim igrama u Muenchenu, živi na rubu egzistencije u zaseoku Todorovići, u zaleđu Skradina. Da nema „pravu“ sportsku mirovinu. Nisu nam drage usporedbe s istočnim susjedima, ali su već spomenutom Novoselu, kojega muči jednak problem kao Stenzela, njegovi beogradski prijatelji kazali kako bi, da živi u Srbiji, imao mirovinu od oko 1.500 eura!