Kad je jedna dvorana pretijesna, a druga preskupa, onda, umjesto puno kukanja, rješenje potražiš - u prirodi! Toga su se dosjetili Ignacije Valečić i Zvonko Erak, voditelji hrvača Šibenika.
- Nismo imali izbora. Imamo mali, neadekvatni prostor na Mimincu. On nam odgovara kao što bi vaterpolistima odgovaralo da vježbaju u bunaru. Jedno vrijeme smo vježbali u dvorani gimnazije, ali nam je postalo preskupo, pa smo bili prisiljeni naći nešto treće. Našli smo u prirodi, na Šubićevcu, na prostoru ispred bivšeg ferijalnog saveza. Tu postavimo strunjaču „12 za 12“ i vježbamo skoro svaki dan – otkriva vitalni umirovljenik, pravi sportski fanatik Erak.
Njega i Valečića dodatno motivira napredak djece. Neki su državni prvaci, uskoro će i na velika međunarodna natjecanja. Ali, kako to ostvariti bez normalnih uvjeta za rad?!
- Mala dvorana koju možemo koristiti na Mimincu nije niti za djecu, kamoli za odrasle. Snalazimo se vani kad je lijepo vrijeme, a što ćemo kad ne bude tako? Nas bi zadovoljilo da možemo koristiti samo polovicu veće dvorane na Mimincu, u kojoj treniraju djeca iz drugih borilačkih sportova, ili da dobijemo koji termin u dvorani škole Tina Ujevića. Važno nam je da podržimo razvoj nekolicine naših mladih hrvača koji su dominantni u državi. Tako će, vjerujem, Marko Klarić za mjesec dana u Beograd, na svjetske igre mladih, na natjecanje za uzrast do 15 godina. Osim njega, Andrija Vlahov i Ivano Ivić su kandidati za nastup na svjetskom prvenstvu do 15 godina, kojemu je dogodine domaćin Zagreb. Imamo i nekoliko vrijednih kadeta, posebice Grubišića i Vudraga, koji je više puta bio prvak države – veli Erak, čiji klub broji više od 50 hrvača svih dobnih kategorija.
Ljetni kamp
Prije međunarodnih natjecanja, najbolji šibenski dječaci dobi do 15 godina će od 12. kolovoza vježbati na ljetnome hrvačkom kampu u Zadru, poslije i na treninzima reprezentacije. Reprezentativac nije Ignacije Valečić, ali je višestruki osvajač medalja s državnih seniorskih prvenstava. Zadnja je bila prije pola godine. Došao je u Šibenik prije pet godina, tada kao pomoć Eraku u radu s mladima...
- On je nevjerojatan sportaš i čovjek. Sad je glavni učitelj u klubu, radi planove i programe, praktički živi s tom djecom i usudio bih se reći da je jedan od najboljih trenera u gradu. To što on radi ovdje, to najbolje znaju roditelji, a trebalo bi se više cijeniti i izvan okvira kluba. S djecom imamo pravi društveni život. Vodimo ih na planinarenje, logorovanje, plivanje, a treninzi su spoj atletike, parterske gimnastike i fleksibilnosti“.
A koliki je fanatik sam Erak, dovoljno ukazuje podatak da i na pragu sedamdesete svakodnevno neumorno trenira. Osvojio je dosad pet titula svjetskog veteranskog prvaka u hrvanju. Zadnje dvije su bile u Varšavi 2019. godine, i to u dva dana, jedna grčko-rimskim (tehnika u kojoj nema zahvata ispod pojasa), a druga slobodnim stilom. Motiva ima za još poneku titulu!
- Treniram šest dana u tjednu. Dva dana kombiniram hrvanje i snagu, a jedan dan biciklu i plivanje. Da, planiram otići na još koje prvenstvo. Ove jeseni je trebalo biti u Grčkoj, ali se priča da bi moglo biti prebačeno u Beograd.
Stvaramo prvake
Veli da nije zadovoljan tretmanom njegova sporta u Šibeniku, pa i općenito odnosom prema individualnim sportovima...
- Eto, mi stvaramo državne prvake u sportu koji je olimpijski, a imamo jedva 30.000 kuna godišnje od grada. I nedavno završena Olimpijada je pokazala da bi se na razini države više trebalo ulagati u individualne sportove. Vidite da su nam oni donijeli sve medalje u Tokiju.
Među osvajačima olimpijskih medalja nisu bili hrvači...
- Cijelu noć nisam spavao vjerujući da će Božo Starčević osvojiti medalju. I trebao je. Kako nije bilo moćnog Rusa, on je uz Mađara Lorincza bio daleko najspremniji u svojoj kategoriji, ali je izgubio praktički dobivenu borbu od Iranca, nešto što se gubi jednom u sto mečeva. Lijepu priliku je imao i u Riju, pitanje je hoće li biti i u Parizu. Huklek je mlađi, dobar tehničar i uspješan u stojci, borbi u stajaćem položaju, ali je jasno da se u današnjem hrvanju sve rješava u parteru. Bez obzira na propuštene prilike, hrvatsko hrvanje je u vrlo dobrom položaju. Imamo desetak boraca sposobnih za velika natjecanja – kazao je Erak.
Na Olimpijadi ga je fascinirao kubanski div Lopez Nunez, koji je, u kategoriji do 130 kilograma, osvojio četvrto uzastopno zlato, nadmašivši time i legendarnog Rusa Kareljina.