Iako u Crnici svake godine "gambaju“ prema naprijed, ne bi li se vratili u vrh hrvatskog vaterpola, šibenski se bazen "osušio" kad je riječ o talentiranim vaterpolistima reprezentativnog kalibra. Za mjesto u momčadi Šibenčanina Ivice Tucka, koja ovih dana kreće u obranu svjetskog zlata, posljednjih se godina borio samo tercet vanjskih "AAA“ (Antonio Petković, Andrija Vlahović, Andrija Bašić) i jedan vratar, Marin Šparada.
Pod kapicom sa šahovnicom najdulje se zadržao Petković, vlasnik srebra s Olimpijade u Rio de Janeiru. Bašić je na dobrom putu da ostvari sličnu karijeru. Andrija nije izborio mjesto među putnicima za Gwangju, ali njegovo sudjelovanje na završnici Svjetske lige u Beogradu pokazuje da Tucak računa na njega u budućnosti. Uostalom, Andriji su tek 23. godine.
Zato i njegovo razočarenje što ga nema u zrakoplovu za Južnu Koreju nije (pre)veliko.
Atmosfera u reprezentaciji
- Kakav bih ja to sportaš bio da ne žalim što nisam išao u Južnu Koreju!? To je san svakoga sportaša. No, realno, konkurencija u našoj reprezentaciji strašna je na svim pozicijama. I svih tih trinaest momaka je zaslužilo biti na popisu – realan je Andrija Bašić, aktualni član grčkog prvoligaša Vouliagmenija.
Šibenski je vaterpolist prošao kompletne pripreme s "barakudama“ za Svjetsku ligu i Svjetsko prvenstvo. Na beogradskom natjecanju, gdje je Hrvatska igrala u finalu, Andrija je i zaigrao.
- Odigrali smo dobar turnir. Znali smo da je Srbiji plan pošto-poto osvojiti Svjetsku ligu i izboriti Olimpijadu u Tokiju, kako bi na Svjetsko prvenstvo poslali izmijenjenu momčad. No, i uz taj njihov dodatni motiv odlično smo im parirali. I bez Macana, Bukića. Odlučile su neke greškice, što je i logično kad igraju dvije najbolje reprezentacije svijeta – veli Bašić.
Andrija se u minulih mjesec dana uvjerio u sjajnu atmosferu, koja vlada u hrvatskoj vaterpolskoj reprezentaciji. U aktualnoj reprezentaciji je nemali broj igrača, s kojima je Andrija osvojio srebro na Svjetskom juniorskom prvenstvu 2013. godine u Budimpešti. Tu su Fatović, Vukičević, Bukić, Macan, Lozina, Visković i Marcelić.
- Igrači, koji imaju deset, petnaest godina staža u reprezentaciji, kažu mi da ne pamte kad je bila tako dobra atmosfera. Jedan od razloga za to je i što radimo u svjetskim uvjetima. Usudio bih se reći da rijetko koja reprezentacija ima tako kvalitetan stručni stožer, smještaj, bazene… A Tucak? Rezultati sve govore. U reprezentaciji je afirmirao veliki broj igrača. On je trener koji ulijeva veliko samopouzdanje igračima – ističe 23-godišnji desni vanjski.
Bašić vjeruje da će njegovi suigrači u Gwangjuu opravdati ulogu favorita turnira.
- Mi smo favoriti, pa i da su Srbi kompletni! No, nemojmo se zavaravati da će natjecanje biti lagano. Tu su Grci, Talijani, Crnogorci, koji nisu bili na Svjetskoj ligi – napominje Bašić.
Nakon nekoliko sezona provedenih u zagrebačkoj Mladosti, Andrija se prošle sezone prvi put u karijeri otisnuo izvan Hrvatske. U Grčku.
Grci znaju uživati
- Od nas se nije previše očekivalo, s obzirom da je Olympiacos nedodirljiv. Međutim, dobro smo ušli u sezonu, pa su ambicije porasle. Malo nas je spustio poraz u četvrtfinalu Eurocupa od talijanske Ortigie. No, stigli smo do finala prvenstva i kupa. Prvo smo u kupu izgubili tijesno, 6:4. A onda smo, ipak, uspjeli doći do jedne pobjede nad Olympiacosom u finalnoj seriji doigravanja. Naravno, oni su uzeli trofej, no uspjeh je i kada jednom pobijedite takvu momčad. Kada viceprvaku Europe pružiš takav otpor – priča nam Bašić.
Grčka mu, kaže, paše kao sportašu, a tamo mu je i ugodno živjeti. Vouliagmeni je, naime, predgrađe Atene.
- Ono što je Brodarica Šibeniku, to je Vouliagmeni Ateni. Život u Grčkoj je, zaista, ugodan. Grci znaju uživati. Kriza se kod njih ne osjeti. Kafići i restorani su uvijek puni. Mi, Hrvati se često šalimo kako dugo sjedimo na kavama, a da vidite tek Grke? Moji suigrači se po dva sata ne dižu s pića! To što živim u predgrađu mi odgovara, jer nisam u epicentru gužve. Jedino se vikendom svi sjate kod nas, na more. Utakmice su dobro posjećene, osim kad je ledenije vrijeme, jer se većinom igra na vanjskim bazenima. Klubovi poput Olympiacosa na bazenu imaju i navijačku potporu. No, ne biste vjerovali, Grcima je zanimljiviji ženski od muškog vaterpola. Curama je u finalu bazen bio krcat – govori nam Šibenčanin u kapici Vouliagmenija i pokazuje snimku navijanja Olympiacosove navijačke skupine "Gate 7“ na ženskom vaterpolu.
Bašić je lani u Grčkoj surađivao s dvojicom Hrvata. S klupe ga je vodio Hrvoje Koljanin, a suigrač mu je bio Splićanin Buha. Nemali je broj naših vaterpolista i u Pireju.
- Nekoliko sam puta popio kavu s našima, koji igraju u Olympiacosu. Bušljom, Pavićem i Obradovićem. Sada u Pirej stižu Buljubašić i Joković. Lijepo je kad nisi sam u tuđem svijetu – kaže Andrija.
Đir do Miljevaca
Po završetku sezone spominjala se mogućnost njegova povratka u Crnicu. No, ona nije bila realna s obzirom da je Bašić na "rubu“ reprezentacije, a Solaris nije ušao u Prvu regionalnu ligu.
Napadač ponikao u Crnici zato je produljio ugovor s Grcima.
- Vjerojatnost za povratak bi bila vrlo velika da se preskočilo Partizan. Često sam tijekom prošle sezone komunicirao s Andrijom Vlahovićem. Razmišljao sam o povratku. Golicala me ta mogućnost. Nije mi bilo svejedno kad sam vidio atmosferu protiv Partizana. Čuo sam i od Andrije, i od Bulata, Eraka da je novo vodstvo s predsjednikom Ninićem sjajno posložilo klub. Rado sam dočekao interes klupskih čelnika, no objasnio sam im da bi bila druga pjesma da smo ušli u Prvu regionalnu ligu. To, dakako, ne znači da isključujem mogućnost povratka u Crnicu za godinu, dvije – uvjerava nas Bašić, koji je Crnicu napustio kao 19-godišnjak, nakon što je Šibenik ispao u drugu ligu.
Povremenog hrvatskog reprezentativca sada očekuje mjesec dana odmora. Dobar dio ljeta provest će u rodnom Šibeniku.
- Klupska sezona je bila naporna, a zbog reprezentacije se nisam ni stigao odmoriti. Sada imam vremena baciti đir do Miljevaca, gdje mi je dida. On je već stariji, pa mu moram pomoći. Ostatak slobodnog vremena provest ću s curom. U vezi smo još od prvog razreda srednje škole, a ona je sa mnom i u Grčkoj – otkrio nam je za kraj Bašić.
Kakav bih ja to sportaš bio da ne žalim što nisam išao na svjetsko u Južnu Koreju!? To je san svakoga sportaša. Ali, realno, konkurencija je strašna na svim pozicijama
Odigrali smo dobar turnir. Znali smo da je Srbiji plan pošto-poto osvojiti Svjetsku ligu i izboriti Olimpijadu u Tokiju. No, uz taj njihov dodatni motiv odlično smo im parirali
Razmišljao sam o povratku u Crnicu. Golicala me ta mogućnost. Nije mi bilo svejedno kad sam vidio atmosferu protiv Partizana. Ne isključujem tu mogućnost za godinu, dvije
Nekoliko sam puta u Ateni popio kavu s našima u Olympiacosu. Bušljom, Pavićem i Obradovićem. Sada stižu Buljubašić i Joković. Lijepo je kad nisi sam u tuđem svijetu