Prvo osmjesi i pjesma, na kraju malo pokisli: Barakude su ipak ovjenčane olimpijskim srebrom nakon gubitka sa Srbijom!

Osmijehe i pjesmu prije utakmice zamijenile su suze na kraju. Hrvatska je poražena u finalu olimpijskog turnira od Srbije. Bolan je to i težak poraz za Barakude koje su bile na pragu zlata nakon velikih pobjeda nad Španjolskom i Mađarskom. Ali protiv Delfina nije išlo. Tuga je po isteku vremena izbivala iz svakog kuta dvorane s našim navijačima. Teško se u finalu zadovoljiti srebrom, iako je i to novi veliki uspjeh hrvatskog vaterpola.

Hrvatska i Srbija u finalu Olimpijskih igara, a na ulicama pred Arenom La Defense – mir! Eto, i to se može. Atmosfera je bila sjajna, prava navijačka, ali bez ijednog incidenta. Primjer je to svim ostalim sportovima kako navijački suživot može i mora postojati. Fotografirali su se zajedno, hrvatski i srpski navijači, družili se, navijali.

More poznatih

U moru ljudi susreli smo i puno poznatih lica. Bili su tu ljudi iz našeg Saveza Perica Bukić i Mladen Drnasin, bivši vaterpolist Dubravko Šimenc, Tomislav Svetina, Ante Kulušić... Zanimljivog lika susreli smo u talijanskom dresu, a mahao je hrvatskom zastavom. ‘Upali‘ smo u priču i ispostavilo se kako je riječ o rođaku talijanskog reprezentativca Andree Fondellija.

Od finala između Hrvatske i Srbije profitirali su, dakako, i ugostitelji. Puni su bili kafići i restorani, sve do posljednjega uz Arenu koja je, kako smo već pisali nekoliko puta, zbilja prekrasna. Našli smo joj i usporedbu, pa ponovimo je još jednom. Iznutra je atmosfera neodoljivo podsjećala na onu s Europskog prvenstva u splitskoj Spaladium Areni. A srećom po Francuze izvana ne podsjeća na splitsku Arenu...

Pravi spektakl upriličili su Francuzi prije početka utakmice. Bio je to ‘light show‘ na vodi, projekcija isječaka svih vodenih sportova. Svjetla su se ugasila, a gledatelje su zamoli da upale bljeskalice na svojim mobitelima. Mirno je sve to promatrao naš trio na klupi – izbornik Ivica Tucak, pomoćnik Jure Marelja i trener vratara Renco Posinković. Običaj je trenerima izaći na bazen ranije. No, nije Tucak ipak mogao sjediti kao inače. Šetao je uz rub bazena svjestan onoga što ga čeka.

‘Hrvatska, Hrvatska‘

Nije dobro počelo po naše u bazenu. Brzo se Srbija odvojila, imala i tri gola prednosti na početku (5:2). Pozvao je Tucak time-out kako bi probudio naše. I čini se da je uspio jer odmah je u sljedećem napadu zabio Lončar, a razbudilo je to hrvatske navijače na tribinama. ‘Hrvatska, Hrvatska‘, zaorilo se La Defense Arenom.

Ali ne zadugo jer Srbija se opet vratila svojih plus tri (8:5) i s tim rezultatom otišlo se na poluvrijeme. Zauzdalo je to i navijanje naših navijača. Veliki minus na poluvremenu, a još veći u nastavku sigurno nisu motivi za pjesmu. No, podrška je Barakudama u tim trenucima najviše bila potrebna. Začulo se tako sramežljivo navijanje dok su se naši i dalje mučili u napadu i nastavljali razbranjivati srpskog vratara Filipovića.

Skočio je cijeli srpski stožer u bazen u velikom slavlju. Naši su, pak, pokunjenih lica sjeli uz rub bazena. Nije to bio dan hrvatskih vaterpolista. Srbija je jednostavno bila bolja. Navijači u ‘kockastom‘ naše su vaterpoliste svejedno ispratili pljeskom kojega su i zaslužili nakon svega što su prikazali u Parizu.