Teško je iz sjećanja izbrisati vodičku promociju knjige o uspješnom sportskom, ali teškom životnom putu Hajdukova reprezentativca Ivana Gudelja, kad sam se na bini Kulturnog centra sa zadovoljstvom pridružio spomenutom splitskom Imoćaninu i, nažalost, pokojnom Stanku Poklepoviću – Špaci, te kolegi Blažu Duplančiću.
Zatečena javnom manifestacijom mog prijateljstva s hajdukovcima Gudeljom i Špacom, ondašnja gradonačelnica Vodica Branka Juričev Martinčev posegnula je za pitanjem:
- Kako vi, gospodine Mikuličin, kraj više nego izraženog prijateljstva s veteranima Hajduka, navijate za Šibenik, a ne za splitske Bijele!?
Ne, nisam odgovorio izravno, već sam nasumice pokazao na čovjeka u prvom redu, te mu postavio pitanje:
- A za koga bi Vi, šjor, navijali na utakmici Vodice – Hajduk, da kojim slučajem Vodičani uđu u Prvu ligu, a sin vam igra lijevog beka u vodičkom sastavu!?
Nogometaši Vodica nisu, dakako, ostvarile tu "nemoguću misiju" plasmana u društvo najboljih, ali takav pothvat ovog proljeća slave rukometaši Vodica, koji su prvoligaški status dobrim dijelom ostvarili i zahvaljujući vrhunskom urologu, te velikom sportskom zanesenjaku, doktoru Danielu Reljiću.
Prohodna trasa
Na vodičkim sportskim usporednicama dr. Reljić je, naime, u dvostrukoj ulozi, predsjednika RK Olympia i predsjednika Vodičke zajednice sportskih udruga. Na teško prohodnoj trasi prema društvu najboljih, dr. Reljić se nije libio koristiti iskustvo hrvatskih rukometnih velikana Vlade Stenzela i Zorana Mikulića. Istodobno, klupa i udarni sastav rukometaša Olympije svjedoče o dobrosusjedskim odnosima. Na trenerskoj klupi izmjenjivali su se vodički i šibenski kormilar. Momčad je sastavljena od gotovo jednakog broja Vodičana i Šibenčana. U svojoj predanosti vodičkom rukometu, dr. Reljić je imao jamačno i uzora u fanatičnom predsjedniku NK Vodice Marinu Mikšiću, koji je gotovo dva desetljeća uložio da bi se na umjetnom travnjaku u sportsko-rekreativnom centru Račice rodio više nego solidan nogometni trećeligaš. Sa sličnom dobrosusjedskom formulom, gotovo podjednakog broja nogometaša iz Vodica i Šibenika, te s bivšim napadačem "Narančastih" Klaudiom Vukovićem u ulozi trenera.
A uz umjetni nogometni travnjak u Račicama, nezaustavljivo niče nova sportska dvorana, dodatno potencirajući priču o malom vodičkom sportskom bumu. Već spomenuti Mikšić nije samo fanatični nogometni zanesenjak i uspješan političar, već i glasni pobornik miroljubive sportske koegzistencije na dalmatinskim usporednicama. Činjenica da u Vodicama "kraljuju" navijači Hajduka potakla ga je da sklopi ugovor o sportskoj suradnji s Bijelima, ali mu to nije zapreka u gotovo svakodnevnoj komunikaciji sa čelnim ljudima Šubićevca.
Sportski bum
O tome (ne)izravno govori i "pristojan" broj Vodičana, koji su nosili (ili još uvijek nose) šibenski dres. Poput Roce, Španje, Bašića, Višića ili pokojnog Lasana. Mali vodički sportski bum podgrijavaju, što kriti, i vodičke košarkašice pod vodstvom neumornog stručnjaka Bore Vukovića a koje također svjedoče ne samo o uspjesima u gotovo svim klupskim kategorijama, već i imenima igračica reprezentativnog imena i potencijala.
Nije potrebno posebno naglašavati koliko će buduća gradska sportska dvorana biti dodatni poticaj vodičkim rukometašima, košarkašicama i odbojkašicama. I ne samo njima. Možda se iz višegodišnjeg sna probude i nekad uspješni košarkaši Vodica, kojima je prvi tajnik bio danas silno priznati akademski snimatelj Šime Strikoman!?
U vodičkoj sportskoj priči ne smijemo preskočiti ni borilačke sportove, jedriličare, boćare ili trenutačno "zamrznuti" vaterpolski trećeligaš, koji je svojedobno pokrenuo reprezentativac Andrija Komadina. Konačno, kad je riječ o o zahuktalom sportskom "pokretu", valja barem malo proviriti iz tisnih, vodičkih kala, te spomenuti vaterpoliste Prvića, kao jedini sportski kolektiv na malim naseljenim otocima šibenskog arhipelaga, malonogometaše u Čistoj Velikoj, Grabovcima… I tko to kaže, tko to tamo laže da Vodičani broje samo broj turističkih noćenja, a ne i ligaške, sportske bodove!?