Sanjala je odlazak na Olimpijske igre u Riju, a dočekala američki san. Nadarena šibenska plivačica Lucija Jurković-Periša (20) prošlu je sezonu "gutala kilometre" na Sveučilištu Ohio State u američkom gradu Columbusu umjesto u matičnoj Crnici. U prvim je "američkim" mjesecima vodila dvije teške bitke. S nostalgijom i engleskim jezikom. "Prešaltavala" se i na američki način razmišljanja. Za razliku od obrazovnog sustava, koji se za nju pokazao pristupačnim, jednostavnim.
– Prva tri mjeseca su bila najteža. Osjećala sam se usamljeno. Poslije je sve išlo glatko. Lakše je govoriti engleski nego razmišljati na engleskom. Njihov je način obrazovanja lakši. Pogotovo, za nas sportaše, koji na treninge izdvajamo i po sedam sati dnevno. Predavanja su fleksibilna. Jedan se predmet sluša više puta tijekom dana, što u prijevodu znači da predavanja prilagođavate prema rasporedu treninga. Predmeti mi nisu ništa zahtjevniji od onih, koje sam imala u srednjoj školi, a profesori su iznimno pristupačni, uvijek pri ruci – kaže nam Lucija.
Nemala je razlika i u američkim plivačkim treninzima, izuzetno važnim za Luciju. Mlada je Šibenka u Columbus otišla, prije svega, kako bi napredovala kao plivačica.
– Impresivan je njihov timski duh, zajedništvo, način rada. Odnedavno ženski plivački tim radi zajedno s muškim. Mi obično tvrdimo kako pet trenera ne može raditi s devedeset plivača i plivačica. No, tamo vlada nevjerojatna disciplina, pa je trenerima svejedno radili s nas devedeset ili deset. Plivanje u SAD-u i Hrvatskoj su kao dva različita sporta. Natjerali su me da promijenim stil i tempo plivanja. Vrlo se brzo to osjetilo na mojim vremenima. Neovisno, što se američke studentske utrke broje u yardima, ne u metrima – otkriva plivačica Ohio Statea.
Nije lako bilo prihvatiti američki mentalitet, drukčiji način razmišljanja, življenja. Drukčiju ishranu, napitke.
– Kod njih nema trosatnog ispijanja kave. A ni ručkovi ili večere ne traju dugo. Oni ne zasjednu, kao mi, po pet-šest sati. Sve je u višoj brzini. Moram priznati da mi to čak malo i smeta. Ponekad čovjeku treba da se malo opusti – govori Lucija poput tipične Dalmatinke.
Lucija je, međutim, oduševljena zabavama na koledžima. Na njima se ljepuškasta šibenska plivačica osjeća kao junakinja na filmskom platnu..
Uspješna šibenska sportašica u Columbusu, začudo, nije upoznala ni jednog Hrvata.
– Čula sam da ih ima, no kako ih pronaći među 60 tisuća studenata!? Mi se, uostalom, rijetko mičemo iz našeg kampusa. Teško je upoznati nove ljude. Valjda ću najesen sresti nekog Hrvata – priželjkuje Lucija.
Na pitanje što joj je, osim obitelji, u SAD-u najviše falilo bez razmišljanja je ispalila:
– Domaća spiza! Tamo sam imala sve što poželim, no okus hrane je skroz drukčiji. Kad me mama tri, četiri dana prije povratka u Hrvatsku nazvala s pitanjem što će mi skuhati, poželjela sam juhu i lešo meso. To sam jela tri dana – ispričala nam je simpatična Lucija.
Poput prave profesionalke Lucija Jurković-Periša se nakon povratka u rodni grad vratila i u šibenski bazen. Otišla je na Prvenstvo Hrvatske i osvojila tri medalje! Kao da nikad nije ni otišla iz Šibenika.
– Američki treneri su mi preporučili da nastavim s treninzima u Crnici. Morat ću biti u bazenu barem do kraja srpnja. Kad nisam u bazenu jednako guštam u moru ili kraj mora – završila je Lucija.
