Godina iz snova je za Mateom Jelić! S Olimpijskih igara u Tokiju vratila se sa zlatnom medaljom u taekwondou. Može li bolje? Ogromnim uspjehom zaslužila je i našu nagradu za dalmatinsku sportašicu godine. “Uhvatili” smo Kninjanku u dvorani, neposredno nakon treninga. Sjedila je na tatamiju i čitala knjigu.
- Ma, meni je najljepše u dvorani. Ovdje sam kao doma. Nije prvi put da Matea osvaja našu nagradu. A ni drugi... Treći je ovo trofej za 24-godišnjakinju.
- Uvijek mi je drago osvojiti ovaj kipić – smije se Matea.
- Lijepo će mi se uklopiti na policu, ha-ha. Šalu na stranu, zbilja cijenim što ljudi cijene moj rad, zalaganje i žrtvu. Hvala svima što su mi ukazali ovu čast još jednom.
Ozljeda je sanirana? Što ti je sljedeće u planu?
- Sve ide dobro. Radim na tome, nije gotovo, ali ide na bolje. Evo, baš sam se prije koji dan vratila iz Njemačke gdje sam bila na terapijama. Spremam se za Europsko prvenstvo u svibnju. Nadam se da ću do tada biti spremna.
Otkrila je i kako ne trenira “puno”...
- Samo dva puta dnevno, ha-ha. Volim odraditi i neke svoje rituale, tako da me, kad dođem na natjecanje, ništa ne može poremetiti, bez obzira na okolinu – Jelić je prava sportska radoholičarka.
- Trudim se ostati zahvalna na svemu. I kada dođu teški trenuci, treba se nadati da će biti bolje. To mi je sada najveća motivacija. Ove godine želim medalje s europskog i svjetskog prvenstva
Matei je sada već postala tradicija petkom se, nakon treninga, uputiti u rodni Knin.
- Vikendom se vratim obitelji. Volim i uživati u prirodi tamo. To me opušta.
Već dugo si u Splitu...
- Imam svoja dva grada. Na početku mi se to činilo nemogućim, otići od kuće, ostaviti obitelj. Bilo mi je teško, ali sada sam se naviknula. Obožavam Split.
A najdraže mjesto?
Ma, bilo gdje, samo da je more – smije se.
Jelić je svoju taekwondo karijeru započela u Kninu.
- Imala sam sedam godina kada su me roditelji upisali. I nisu pogriješili. S vremenom mi je to postala ljubav i ne planiram prestati.
Fizički se radi o iznimno zahtjevnom sportu. Tijelo se troši, puno je kontakta...
- Želim se baviti ovim dokle god mi tijelo bude dopuštalo. Važno je da ostanem “gladna” novih uspjeha, da želim više. Kada to prestane biti slučaj, onda ću se povući – priča nam Matea kojoj tek slijede najbolje godine.
Neki planovi izvan sporta?
- O tome još uvijek toliko ne razmišljam. Ali u svakom slučaju želim pomagati ljudima, da sve što radim ima neki veći smisao. Želim biti i podrška djeci. Htjela bih da vjeruju u svoje snove i da je sve moguće kada se uloži dovoljno rada i truda.
Matea je sportski stasala u Taekwondo klubu Marjan koji se pretvorio u pravu “tvornicu medalja”. Najzaslužniji za to je Toni Tomas.
- On je najveći razlog zašto sam tu gdje jesam. Bez njega ništa ne bi bilo moguće. Praktički, tek smo krenuli. Bit će toga još – najavila je pohode na nova odličja s europskih i svjetskih turnira, ali i Olimpijskih igara u Parizu koje se polako bliže.
- Nastupati na Igrama za mene je najljepši osjećaj. Po cijeli dan su borbe, to je ono što volim – skromna je Matea.
Cilj je, dakako, opet najviši. I ne može biti nego tako nakon što u Hrvatsku doneseš zlato... I Mateina mlađa sestra Ivona je u taekwondou, po uzoru na nju.
- Ona je u Kninu, tamo trenira. Ja joj pomažem koliko god mogu. Trudim se dati joj koji savjet i biti tu za nju što god da odluči.
Jelić, kako kaže, baš uživa u Splitu...
- Tu si mi prijatelji. Trudim se izlaziti koliko stignem, čitati (u što smo se i uvjerili kada smo je našli u dvorani, op. a.), gledati serije. Lijepo mi je, ne mogu se žaliti – zaključila je “kninska kraljica”, olimpijska pobjednica i najbolja sportašica Dalmacije.