Šibenčanin Dino Belakušić-Brico postao je "željezni čovjek"! Taj nadimak zaslužio je nakon što je završio ultra zahtjevni triatlon Ironman u Frankfurtu. Premda mnogi kažu kako je pravo značenje naziva "Ironman" zapravo "željezna volja"! I teško je pobjeći od te teze, jer navodno je mentalna snaga u tom triatlonu čak i važnija od one fizičke.
Naime, riječ je o iznimno teškoj utrci koja sadrži plivačku dionicu od 3,8 kilometara, potom vožnju biciklom od 180 kilometara i za kraj trčanje na 42 kilometra. Dakle, "desert" za kraj "Ironmana" je pravi pravcati maraton. "Sitnica" ako se zna da ste prije toga prevalili na biciklu jednu prosječnu etapu Tour de Francea ili Gira d'Italia. A onih početnih 3,8 kilometara plivanja gotovo da se i ne sjećate. Jer, najboljima za svladavanje tritalona "Ironman" treba 7-8 sati. Naš Brico Belakušić uspio je to za 10 sati 54 minute i 36 sekundi! Kapa do poda!
Ha, kada sam se vratio u Šibenik ljudi su mi čestitali. Uglavnom su me pitali za koliko dana sam uspio odraditi tu dionicu? Kada bih im odgovorio u jednom danu, reakcije su najčešće bile - pa je li to moguće. Inače, limit za završiti "Ironman" je 17 sati - kaže nam Dino Belakušić.
Da, i mi kažemo je li to moguće... To više što naš Dino Belakušić nije neki "supermen", čovjek kao od brda odvaljen. On više sliči na nekog običnog momka iz susjedstva. U stvari, to on i jest. Svi Šibenčani tog 37-godišnjaka znaju kao običnog obiteljskog čovjeka, oženjenog s dvoje djece. "Običnog" čovjeka, koji ima sasvim "običan" posao. Kada ne pliva, trči ili vozi bicikl. Dino šiša i brije u svom salonu na Vanjskom. I u tome je vrlo dobar. Baš prije nekoliko dana dobio je diplomu majstora frizera. Inače, Belakušić od malih nogu je u sportu. Prije svega, pamtimo ga kao vrlo dobrog malonogometaša:
Je, ali ovo je neki sasvim drugi sport. U "Ironmanu" ovisiš sam o sebi, treninzi su sasvim drukčiji, jednostavno nema veze sa sportom kojim sam se prije bavio - kaže Belakušić.
Ajmo se mi još malo vratiti u "pakao" Frankfurta. Baš pakao jer za vrijeme utrke bilo je pakleno vruće:
Uvjeti su bili teški. Međutim, sve se zaboravi i ništa ne može zamijeniti fantastičan osjećaj kad prođete kroz cilj. Znate, "Ironman" ima u sebi onaj coubertinovski postulat - nema imperativa rezultata, važno ga je završiti. Što se utrke tiče, vrhunski sam odradio i plivačku i biciklističku dionicu. U trčanje sam isto krenuo dobro, nekih 10-12 kilometara. Međutim, na 15-ak kilometara sam se počeo gušiti, imao sam jake grčeve. Tada mi je na umu bilo samo kako završiti utrku. I uspio sam! Nakon utrke sam imao jake bolove, noge su me ubijale. Morao sam leći, izmjerili su mi i tlak, ali je bio u redu. Oporavak je trajao neka dva, tri dana i polako se vraćam k sebi. Naravno, sve mi je bilo lakše kada bih pomislio da uz stazu imam svoje šibenske kolege Ivicu Vrankovića, Antu Gelinea i Milu Matića. Oni su mi bili velika potpora. Odradili su svu logistiku, tako da je meni preostalo misliti samo na utrku. Želim zahvaliti i mojim sponzorima Gradu Šibeniku i Šibensko-kninskoj županiji, Triatlon klubu Šibenik i Triatlon klub Swibir, Bike Shopu Iljadica Rapo te Taekwondo klub Hrvatski branitelj dragovoljac iz Vodica koji nam je posudio kombi - veli Belakušić.
Kako se uopće priprema za 'Ironman'?
S pripremama sam počeo u prosincu prošle godine. Dakle, pripremam se punih sedam mjeseci. Program treninga mi je napravio stručni tim Adriatic Coachinga na čelu s našim poznatim triatloncem Dejanom Partčevićem. Točno sam znao što svaki dan treba odraditi. Uglavnom, to je nekih 15-16 sati treninga tjedno - objašnjava nam šibenski Iron Man.
Nije to baš lako uskladiti s obiteljskim i poslovnim obvezama?
Otrcano zvuči ona kad se hoće sve se može, ali to je doista tako. Čujte, najlakše je reći - nemam vremena. No, uz malo organizacije i razumijevanja sve se stigne. Evo, dok netko popodne spava, ja idem odraditi trening. Ili, dok sam na kupanju treniram plivanje... Jasno da se treba odricati slobodnog vremena, društva, pa čak i djece...
A što jedete vi "iron mani"?
Ha, istina prehrana je malo drugačija nego kod vas "običnih" ljudi. Šalim se, znate da u početku uopće nisam pazio na prehranu. No, kako se bližila utrka tako sam u obroke uključivao što više povrća. Nije to ništa posebno zahtjevno, osim što iziskuje malo više novca - otkriva Belakušić.
Dobro, ali odakle uopće interes za triatlon?
Prvi triatlon odradio sam 2013. godine u Šibeniku. Bio je to triatlon u spomen na Marka Bušca. Tada se plivalo od Banja do Martinske i ja sam se nakon 50 metara skoro ugušio. Naravno, nisam odustajao i na kupanju sam usavršavao tehniku plivanja. Zatim je uslijedio prvi olimpijski maraton na Marjanu. Kada sam ga završio, rekao sam sebi nikad više. Možete misliti što je tako bilo, čim sam se oporavio postavio sam sebi više ciljeve. Tada je na red došao prvi od četiri "half ironmana" koje sam odradio. Poslije njega sam također imao užasne bolove, ali nakon nekoliko dana zaborave se svi bolovi...
Pravi 'Ironman' je bio logičan slijed...
- Čujte, half ironman sam odradio za 4 sata i 44 minute što je vrhunski rezultat. Jasno da sam želio još jedan izazov. "Ironman" je izvanserijski izazov, napor kakvog nema... Možda je presudilo kada sam na YouTubeu gledao jednu ženu sudionicu "Ironmana" koja je trčeći prema cilju potpuno izgubila orijentaciju. Osiguranje ju je okretalo prema cilju dok je trčala... Tada sam i ja odlučio da moram testirati svoje tijelo.
I Brico je uspio - prošao je "pakao" Frankfurta. Znajući ga, teško je vjerovati da mu je to bio prvi i posljednji "Ironman":
– Konkretno nemam ništa u planu. Trenutačno je satisfakcija zadovoljena. Međutim, tko zna, možda dogodine opet nastupim na nekom "Ironmanu" - zaključio je Dino Belakušić.