Kad je Perica Bukić kao devetogodišnji dječak imao problema s kralješnicom, preporučili su, očito, najboljeg Doktora. Izliječio je kralješnicu i postao najbolji vaterpolist svijeta. Ne treba vas zavaravati što smo ono "doktor" napisali velikim slovom. Riječ je o Danku Jerkoviću, kojega nadimak Doktor prati otkako su vaterpolo i plivanje postali temeljne koordinate njegova života. Najbolji dar za Jerkovićev skorašnji 71. rođendan poslao mu je Hrvatski olimpijski odbor, dodijelivši mu nagradu za životno djelo "Matija Ljubek".
– Ta je nagrada najbolji prijelaz iz formalne penzije u stvarnu vaterpolsku mirovinu – reagirao je pomalo ironično Doktor, a onda emotivno dodao:
– Sad već brojim 46 godina trenerskog staža i više od 60 godina vjernosti mojoj Crnici. Dobio sam ja i gradsku plaketu, i županijsku nagradu, ali nagrada "Matija Ljubek" najbolje je svjedočanstvo da sam ostavio dubok trag u šibenskom, pa i hrvatskom sportu.
Skliska klupa
Improvizirano drveno plivalište u uvali Pakleni, otvoreni bazen u Crnici, zimsko plivalište u "Solarisovu" hotelu "Ivan", zimski bazen u Crnici… Jerković je jedan od najuvjerljivijih svjedoka spomenutih postaja šibenskog vaterpola i plivanja. Kao plivač prsnog stila, prosječan vaterpolist i "vječni" i uspješni odgojitelj mladih generacija u šibenskom vaterpolu.
– Dopalo je mene dvaput da vodim i prvu momčad Solarisa. Znate već onu priču, kad u klubu nema novca, da se onda dade šansu domaćem treneru. A on zapravo nema nikakvih izgleda da ostane na klupi. Iz tog doba pamtim utakmicu kad sam s juniorima morao na megdan kao nikad jakom Primorju. S reprezentativcima Rojom, Afrićem, Dabovićem, Risekom… Ne trebate me ni pitati koliko je rezultat bio loš. No, takve ne baš ugodne trenerske epizode među seniorima dodatno su me motivirale za rad s mladima. Nemojte misliti da sam neskroman kad kažem da je "debelo" dvoznamenkast broj pokala i medalja koje sam osvojio kao trener pionira, kadeta i juniora. No, najradije pamtim 1986. godinu, kad su šibenski juniori, predvođeni nadarenim Denisom Šupom, u finalu Kupa nadmašili dotad nedodirljivi beogradski Partizan – izgovorio je u jednom dahu Danko Jerković.
Prijateljstvo s Renjom
Suprotno tom neviđenom slavlju u Kranju, Jerković je najteže podnio nedavni rastanak s (vaterpolskim) prijateljem Grgom Renjom.
– Grgo je bio najodaniji vojnik Crnice. I kad su se nad klubom nadvili crni oblaci, on je ostajao na šibenskoj vaterpolskoj straži. Da zadrži seniore na okupu, da pronađe nove vaterpolske tiće – rekao je Doktor poslije vijesti o Renjinoj smrti. Nema dvojbe da je Grgo jednako mislio o Doktoru.
Danko Jerković ima svoje mišljenje i o sadašnjem, prilično svijetlom trenutku njegove Crnice.
– Dobro je što se klub konsolidirao, te je stvorena perspektivna momčad. No, iskustvo me uči da je sve lijepo kad se osigura novac. A kad zaškripe financije, furešti odu "preko noći", a naša se šibenska djeca razbježe kao rakovi – oprezan je Doktor.
Kao "vječni" neženja, Doktor je svoje mlade igrače zapravo doživljavao kao vlastitu djecu. Tu će mu ljubav priznati svi. Od dojučerašnjih pionira do već spomenutog Perice Bukića, svjetske vaterpolske legende.
Nadarene cure
U poznim (trenerskim) godinama Danko Jerković se priklonio šibenskim djevojkama i djevojčicama, zaljubljenima u loptanje u bazenu. Kao prvi suradnik šibenskom treneru (i hrvatskom izborniku) Mariju Čaleti.
– U regrutiranju novih djevojaka teško je parirati plivanju, no u Viktoriji smo uspjeli okupiti zaista nadarenu generaciju vaterpolistica, od kojih najstarija ima tek 15 godina. Šteta je što se više ne ulaže u ženski vaterpolo, jer je put do europskih i svjetskih uspjeha relativno kratak – opet će Doktor, kojega smo i fotografirali na dubrovačkom bazenu, gdje je pratio igračice šibenske Viktorije na kup-natjecanju.
Priča o Doktorovu nemalom i uspješnom trajanju u hrvatskom vaterpolu uvelike je izišla iz šibenskih okvira. O tome svjedoči i brzojav iz susjedstva.
"Nagradu je zaslužio pravi čovjek i pravi stručnjak", stoji u poruci koja je na šibensku adresu stigla od splitskog Mornara.
