- Vidiš onog tamo, to ti je Petko – pokazivao nam je Ivan Šantić na Antonija Petkovića, prvotimca Solarisa, srebrnu barakudu iz Rija i Kazanja, nekad najboljeg strijelca talijanske i francuske lige. Nije to bila baš dobra vijest za Vaterpolski klub Prvić, u kojem je Šantić najaktivniji dužnosnik.
Nalazili smo se na Srimi. Igrači Prvića i njihovih protivnika u prvom kolu Treće hrvatske vaterpolske lige, Brodograditelja iz Betine, čekali su prijevoz do Prvić Luke.
Za one koji su slučajno propustili lanjsku povijesnu sezonu, podsjetimo da je utakmica između VK Prvić i VK Tisno, odigrana u srpnju 2023., bio prvi službeni sraz jednog prvićkog kluba još od osamdesetih kada je legendarna KK Mareta žarila i palila pod koševima diljem tadašnje općine.
Tisno je tada slavilo 13:7, a na kraju lige Prvić je skupio tek jednu pobjedu i zauzeo posljednje mjesto. Pa kakve su ambicije klube ovoga ljeta, pitali smo Ivana Šantića dok je u kafiću na Srimi rješavao administrativne detalje i papirologiju vezanu za zapisnički stol i suca Antu Buru.
- Lani smo imali tu jednu pobjedu, i to baš protiv Brodograditelja Betina. Međutim, ove godine su se pojačali – kaže Šantić, pokazujući pogledom na Petkovića, ali i još neka znana vaterpolska imena.
- Ambicija je da budemo suparnik koji može svakoga pobijediti, a sad... vidjet ćemo. Nadam se da nećemo biti ekipa koja gubi po deset ili petnaest razlike.
Pa da odmah spojlamo: Betina je pobijedila 25:14, Petković je zabio četiri gola, no najbolji strijelac ipak je bio iz redova Prvićana – Matej Vrcić sa šest komada.
Utakmica je odigrana pred tzv. Staninom rivom u Prvić Luci, ispred nekoliko desetaka navijača i turista koji su shvatili da sve ovo skupa nije neka revijalna prijateljska utakmica u trenutku kad su se po Staninoj rivi počele paliti bengalke. Predvodnik u tome bio je Splićanin prvićkih korijena Željko Cvitković, dobri duh kluba. Željko je puno mudriji od prošle godine, kada je na utakmici protiv Tisnog štedio baklje, čekajući da Prvić povede. Nije tada došao u priliku upaliti nijednu, sada je, pak, odlučio to učiniti nakon prvog gola Prvića, kojega je postigao Filip Lugović.
Betina se pokazala kao dosta fizički pripremljenija i uigranija momčad. Priznat će to i Miroslav Antić, predsjednik VK Prvić i trener ekipe.
- Nedostajalo nam je pet, šest mlađih igrača danas. Moramo biti uigraniji, treba nam treninga – govorio nam je kasnije Miro Antić, koji je u vaterpolskim krugovima poznat po tome što je u osamdesetima, kao 18-godišnjak, u drugoligaškom susretu između Betine i Triglava iz Kranja u posljednjim sekundama s centra zabio gol za Betinu i izjednačio rezultat na 10:10. Betini taj bod nije bogznašto značio, ali zato je itekako značio Solarisu koji je, zahvaljujućim tom rezultatu i Antićevom golu, ušao tada u Prvu jugoslavensku ligu.
- Nije naša igra bila uopće loša. Puno bolja od lanjske utakmice u prvom kolu protiv Tisnog kada smo jako fizički pali i nismo mogli odgovoriti na njihove kontre. Prošle godine smo uspjeli dobiti Betinu, ali tada je za nas igrao Babić.
Koji Babić?
- Pa tko ne zna Babića!?
Osim Prvića i Betine, u ligi još igraju Gusar Tisno i Zadar 1952. Iduća utakmica Prvićana je na teškom gostovanju protiv Zadra u Kolovarama. Pa da spojlamo i to, ta se utakmica odigrala dva dana nakon prvog kola. Zadar je slavio 18:11. Susret se odigrao neočekivano rano, u 17 sati po toplotnom udaru, jer je kasnije te večeri Hrvatska igrala prijateljsku protiv SAD-a u otvorenom šibenskom bazenu. Taj ishod znate, izgubili smo 13:11.
No, da se vratimo na prvo kolo i poraz protiv Betina, koji je bilo lakše podnijeti uz meso ispod peke u lučkom restoranu Makina. Dok je kuhar iz Bangladeša primao čestitke igrača za dobro odrađen posao u kuhinji, mi smo sjedili s Filipom Lugovićem, strijelca tri gola za Prvićane.
- Poanta ove lige uopće nije rezultat, iako bi bilo lijepo da smo pobijedili. Ali, evo ovo je poanta – pokazuje Filip na raskoš mesa i krumpira u padeli ispred nas.
- Sjedneš poslije utakmice, Sunce zalazi, otvoriš pivo... Da se vaterpolo uvijek igra u ovakvim uvjetima, bio bi puno popularniji sport.
Zagrepčanin Filip Lugović, koji godinama ljetuje na Srimi, otišao je za dobrim vaterpolom prvo na California Baptist University („ideš tamo gdje ti daju stipendiju“), a potom se skrasio u belgijskoj ligi. Igrao je za Bruxelles pa za Antwerpen, a najveći uspjeh postigao je u Mechelenu osvojivši belgijski kup u funkciji trenera-igrača. Bio je to najveći uspjeh nekog mechelenskog kluba još od 1988. kad je tamošnji nogometni klub osvojio europski Kup pobjednika kupova. Nakon pet godina pauze, Filip je lani, sa 41 godinom na leđima, ponovno zaigrao za Mechelen, a igrat će i iduću sezonu. U međuvremenu je pokrenuo i uspješnu PR tvrtku sa sjedištem u Bruxellesu i poslovnicama u Beogradu i Mostaru.
Pa kako je on vidio današnju utakmicu protiv Betine?
- Eh, da nismo popili sve te kontre... Trebat će nam treninzi, ja sam se danas upoznao s većinom igrača. Ali, ekipa je dobra! Teoretski, kad daš 14 golova to bi ti trebalo biti dosta za pobjedu, tako da trebamo raditi na obrani – kaže nam Lugović.
Dokrajčili smo meso, sačekali taxi-boat i oprostili se od Prvić Luke. Sa Srime od Šibenika nas vozi Ivan Šantić. Ako vam je to ime poznato, to je onaj koji je na golu Solarisa skinuo penal Dubravku Šimencu tamo negdje u ratnim godinama. Kaže u šali da mu još trne ruka. Da je on danas bio na golu Prvićana, tko zna...
