U talijanskom gradu Torinu postoji četvrt Bel Paese. Ona je u nogometnom svijetu poznata kao jedan od rijetkih dijelova grada, u kojemu prevladavaju navijači Juventusa. Makar je "Stara dama" klub s najviše navijača u Italiji, Torino "diše" za Torino.
A što je Bel Paese u (nogometnom) Torinu, to su Ražine u Šibeniku. Makar Šibenčani ponosno ističu da su "drugo lice Dalmacije", jer nisu skloni puno popularnijem Hajduku, u kvartu na kraju grada vlada malo drukčija slika. Nju, uvjetno rečeno, "popravljaju" (ili "kvare", kako za koga!) dvojica nogometaša Šibenika. Martin Vukorepa i Luka Celić jedni su od rijetkih Funcuta u Ražinama.
Prijatelji torcidaši
Ljubav prema narančastoj boji za njih je, međutim, samo prirodan odabir.
- Šibenik je naš klub od malih nogu. Obojica smo stigli na Šubićevac kad smo krenuli u školu. Tu smo učili igrati nogomet. Svaka čast svima, no ja nemam nikakvih emocija prema drugim klubovima. Nebitno, jesu li to Hajduk ili Dinamo. Samo je jedan klub u srcu. Ja sam pucao od ponosa još dok sam bio skupljač lopti na utakmicama, a kamoli sada kad nosim Šibenikov dres! I ne vidim što je tu čudno ako netko navija za klub iz svoga grada - govori stoper Šibenika Martin Vukorepa.
Slično razmišlja i vezni igrač Luka Celić:
– Ja sam kao dijete znao i navijati s Funcutima na tribini. Mlađe generacije hajdukovaca u Ražinama shvaćaju da to što nas nekoliko navija za Šibenik nije nešto neuobičajeno. Puno mojih i Martinovih prijatelja, kojima je bliži Hajduk, dolazi na naše utakmice u Drugoj ligi. Naravno, bodre nas uvijek, osim kad igramo protiv Hajduka – otkriva Celić.
Dvojicu Ražinaca ne veže samo kvart u kojemu žive. Obojica su prve nogometne korake napravili u Mihovilu, a jedan i drugi debitirali su u "narančastom" dresu pod vodstvom trenera Mirka Labrovića. Martin još u Trećoj ligi.
Ljudina Labrović
– U Mihovilu je Luku i mene primijetio Ivo Šupe. Na Šubićevac je prvo preselio Luka, a malo poslije njega i ja. Zajedno smo prošli sve omladinske kategorije Šibenika. Moj prvi trener na Šubićevcu Mile Petković odmah je predvidio da ću igrati stopera. No, na toj me poziciji promovirao Labrović. On je vrhunski čovjek. Ljudina! S njim uvijek rado stanem, popričam, bez obzira gdje se sretnemo. Žao mi je samo što još nije dočekao poziv iz Prve lige. Mislim da to po svojem znanju zaslužuje – nahvalio je Vukorepa svojeg bivšeg trenera.
Martin je nedavno, u odsustvu ozlijeđenog Josipa Maleša, postao jedan od najmlađih kapetana u povijesti Šibenika.
– I da igramo u Županijskoj ligi, s velikom bih čašću nosio kapetansku traku Šibenika! – emotivno će ovaj 20-godišnjak.
Kao i u Vukorepinu slučaju, Labrović je bio jedan od rijetkih koji je Luku Celića vidio kao zanimljiv Šibenikov projekt za budućnost. Danas je taj mladić, čini se, napokon sazrio. Borimir Perković pronašao mu je mjesto u prvih jedanaest.
– Pitanje je bi li se ja ikad priključio seniorskoj momčadi da Labrović u tom trenutku nije bio na Šubićevcu. Drago mi je što i trener Perković ozbiljno računa na mene. Mislim da će tako biti i dalje. Vjerujem da je ovo "moja" sezona – optimist je Luka koji je nedavno napunio dvadeset.
Možemo bolje
Nedavni kup-dvoboj s Hajdukom nije bio najvažnija utakmica u Martinovoj i Lukinoj karijeri, ali su Splićani, definitivno, najveći protivnik s kojim su se dvojica Ražinaca dosad susrela. Za igrača Šibenika nema većeg motiva od dolaska "bijelih" na Šubićevac.
– Puno je ljepše igrati pred punim stadionom, u atmosferi kakva je vladala prošloga tjedna na Šubićevcu. Vjerujem da tako razmišljaju svi nogometaši. Nebitno je li publika na našoj ili na strani protivnika. Gušt je bio nastupiti protiv Hajduka. Bez obzira na poraz, osjećao sam se ponosno, jer su mi svi, pa i oni najzagriženiji hajdukovci iz Ražina čestitali na dobroj igri. Priznali su da smo ih pozitivno iznenadili. Da nisu očekivali takav otpor. A ja sam uvjeren da mi možemo i bolje od onoga što smo prezentirali protiv Hajduka – drži pouzdani branič Šibenika.
Napad na Starom pazaru
U razgovoru sa šibenskim nogometašima nismo mogli preskočiti ni ružnu stranu dalmatinskog derbija. Krvavi sukob Funcuta i Torcide na Starom pazaru.
– Svi torcidaši, koje poznajem, osuđuju taj napad. No, u svakoj navijačkoj skupini postoje kontraproduktivni likovi. Ljubav prema klubu ne dokazuje se na način da ubiješ čovjeka. Njegova je obitelj u sekundi mogla ostati bez roditelja, supruga. Ne znam kome to treba!? – kao uvijek realan je šibenski kapetan Vukorepa, koji je posjetio ozlijeđenog navijača Šibenika u bolnici i zaželio mu brz oporavak.
Obojica ovih skromnih momaka zasad su ispunili sve svoje nogometne želje. Ostala im je samo jedna:
– Ulazak u Prvu ligu s našim klubom! Vjerujemo da ćemo to brzo dočekati. Da možemo u Šibeniku osigurati egzistenciju, ostali bismo na Šubićevcu cijelu karijeru! Šibenik nam je uvijek bio broj jedan. I bit će! Glupo je govoriti da bismo voljeli zaigrati u Barceloni ili nekom drugom velikom klubu. Misli su nam usmjerene samo na prvu sljedeću utakmicu. Na Šibenik i narančasti dres – poručili su za kraj ova dva ponosna šibenska momka.
Zaljubljeni Martin
Sretno sam zaljubljen. Imam djevojku, s kojom najčešće provodim slobodno vrijeme. Volim pogledati i dobar film u kinu. Guštam, kao i svaki Dalmatinac, u ispijanju kava. Sa suigračima Paškom Stanićem, Lukom… U našoj svlačionici nema podjela. Ne postoji igrač s kojim ne bih mogao sjesti na piće. Zato su i svi furešti oduševljeni Šibenikom. Naši Nigerijci Solomon, Collins, Okechukwu i ostali uvijek ističu da nigdje nisu primljeni kao na Šubićevcu. Solomon ovdje ima i curu, pa svako malo iz Beograda, gdje igra za Partizan, dolazi u Šibenik - ispričao nam je Martin Vukorepa.
Tajnoviti Luka
Neću otkrivati jesam li zaljubljen ili nisam, ali curu nemam! U slobodno vrijeme odmaram ili sam s prijateljima na piću. Ja sam najbolji s mlađom generacijom: Ivanom i Paškom Stanićem, Antom Ljubičićem… Makar, starijih i nema previše - nasmijao se, inače poslovično ozbiljni, Luka Celić.