Više nego zanimljiv je glas (dalmatinskog) naroda o netom završenoj nogometnoj sezoni. A do nas su stigle reakcije od većine zaljubljenika u balun na potezu od Paga do Prevlake.
- Narančasti su spasili obraz dalmatinskog nogometa. Hajduk se posve izgubio u prvoligaškoj završnici. Istodobno, Solin je potonuo u niži rang. Jedino su moji Šibenčani povratkom u društvo najboljih zagrijali srca onih dalmatinskih nogometnih romantičara, koji se nikako ne mogu pomiriti s, blago rečeno, neprihvatljivim podjelama na dalmatinskim nogometnim usporednicama – javio se Marinko Miki Mikulandra, bivši junior Šibenika, koji više od 6 desetljeća živi u gradu podno Srđa, a koji je ostavio nemali trag u dubrovačkom nogometu i jedrenju.
Ništa nisu drugačija ni razmišljanja Zadranina Josipa Baila, Makaranina Zvone Gilića, (bivšeg potpredsjednika Hajduka) Petra Lovrića… Uz napomenu da je u međuvremenu teza "kako su Narančasti spasili obraz dalmatinskom nogometu" dobila još više na težini. Nogometaši Zadra nisu uspjeli u kvalifikacijama za plasman u (formalno) Drugu, a stvarno Treću ligu, dok su juniori Dugopolja ispali iz Prve juniorske lige.
Otud i nemali broj glasova, koji pozivaju na ujedinjenje nogometne Dalmacije. Poput splitskih poruka u stilu "Nikola Kalinić je igrao i za Šibenik, pa držimo da bi on mogao itekako poboljšati odnose između Hajduka i Šibenčana". Ima, dakako, i poruka suprotnog predznaka poput jednog od zakletih Funcuta, koji će "Pouzdano znam da Sanjin Španović, predstojnik ureda Dinamova predsjednika Velimira Zajeca simpatizira Šubićevac. Nije li to prilika za dogovor o posudbi plavih nada šibenskom prvoligašu!?"
Na sve to predsjednik (i gazda) Šibenika Željko Karajica reagira odmjereno i nepristrano.
- Mi nismo ni sa kim svađeni, a to znači da su vrata za suradnju otvorena svima – glasan i jasan je Karajica, kojemu je jamačno drago što su se posuđeni igrači iz Osijeka i Rijeke, Ivan Cvijanović i Duje Dujmović uvelike afirmirali na Šubićevcu, ali i žao što na njih ne može računati u novoj sezoni.
Može li za Šubićevac poslije glasa(dalmatinskog) naroda i odmjerenosti, koju iskazuje prvi čovjek kluba, biti dragocjena formula, za kojom je posegla Crnica u doba, dok je šibenskog vaterpolskog prvoligaša vodio aktualni izbornik Ivica Tucak, a kad je imala na posudbi tri kasnija reprezentativca(Luku Lončara i Frana Paškvalina iz zagrebačke Mladosti, te Paola Obradovića iz dubrovačkog Juga), kao i starijeg, Ivana Sukna. Na način, što se posve isplatio i Šibenčanima, ali i njihovim matičnim klubovima, koji su ih poslali u Crnicu na, očito, korisno "kaljenje". O vaterpolskoj suradnji na razini Dalmacije svjedočila su i druga splitska prezimena(Burić, Letica, Franičević…) u šibenskom sastavu, baš kao što su na putu Crnice prema prvoligaškom društvu nemali doprinos svojedobno dali (nažalost pokojni) Vinko Rosić i Ante Matošić, te još uvijek vitalni Pero Jakaša.
Da glas (dalmatinskog) naroda valja katkad poslušati (ne)izravno svjedoče i dalmatinski momci u aktualnoj momčadi Šibenika (Delić, Majić, Brajković, Kolega…). No, živimo u doba, kad emocije nerijetko moraju ustuknuti ispred profesionalnih interesa, pa se i autor teksta, i navijači Šibenika itekako moraju latiti strpljenja u iščekivanju nove igračke križaljke na Šubićevcu.
Za kraj smo ostavili još jedan glas naroda ili duhovitost Željka Jerkova, bivšeg košarkaškog reprezentativca i splitskog Žirjanina, koji se na igru Vatreni osvrnuo na poseban način: - Zaista je lijepa pjesma "Moja domovina", ali naši nogometaši u Njemačkoj nisu trebali igrati u njezinom tempu, već u ritmu Baby Lasagne!