- Samo budala može ne poštovati splitski Hajduk. Klub duge i svijetle tradicije, koju podgrijava nemala i silno vjerna skupina navijača. Uostalom, atmosfera, u kojoj smo uživali na utakmici Hrvatska – Rusija, nije moguća ni na jednom drugom hrvatskom stadionu, osim Poljuda – imao je potrebu da nam kaže jedan od najboljih hrvatskih nogometnih sudaca. Neovisno od toga što je nerijetko imao nesporazume i tihe ratove sa splitskim Bijelima.
Drugi dalmatinski prvoligaš Šibenik dogodine slavi vrijednu 90. obljetnicu, pa je doajen splitskog i hrvatskog radio-novinarstva Edo Pezzi rado pristao da dade svoj mali doprinos „Pričama sa Šubićevca“, kako glasi radni naslov knjige, koja bi iduće godine trebala ugledati svijetlo dana.
- Volim Šibenik. I grad i klub. Tu simpatiju samo su dodatno podgrijali Šibenčani, koji su nosili Hajdukov dres: Ante Žaja, Petar Nadoveza, Nikica Cukrov… Sviđa mi se i žestoki, tipični šibenski temperament. Zbog toga još teže podnosim animozitet dijela navijača Hajduka i Šibenika. On naprosto nema smisla. Splićani i Šibenčani su prirodno upućeni jedni na druge. Split i Šibenik su ne samo dva najbolja dalmatinska nogometna središta, već i najtipičniji dalmatinski gradovi – kazao je, među inim, Pezzi.
Možda sve navedeno ne bi ni spominjali da iz Vukovara nije stigla informacija, koja godi iskrenoj dalmatinskoj duši. U tužnoj Koloni sjećanja rame uz rame hodala je jedna manja skupina torcidaša i Funcuta! Kao „kontra“ mnogim nemilim zbivanjima u minulim sezonama.
- I ne samo to. Zajedno smo ručali u Osijeku poslije povratka iz Vukovara. Dalmatinci smo, zašto ne bismo objedovali skupa – otkrio nam je Šibenčanin Stipe.
Splitski i šibenski nogometaši putovali su minulog vikenda na sjeverni Jadran. S jednakim učinkom. Pobjedama protiv Rijeke(3:2) i pulske Istre(4:3), ostvarenima doslovce u zadnjim sekundama prvoligaških nadmetanja.
- Samo momčad, koja vjeruje u svoje zajedništvo, nadarenost i rad preko tjedna može slaviti u dramatičnim završnicama susreta, kojima smo svjedočili u Rijeci i Puli – jasan i glasan bio je Mario Rosas, španjolski stručnjak na šibenskoj klupi.
S tim se od prve složio ugledni riječki intelektualac dalmatinskih korijene, čije srce kuca za Rujevicu, neovisno od toga što mu je ćaća bio žestoki hajdukovac. No, povod za njegovo glasno razmišljanje nisu bile dalmatinske pobjede već utrčavanje pripadnika Armade na travnjak u zadnjim sekundama prvog i drugog poluvremena riječke utakmice.
- Kao Riječanin dalmatinskih korijena teško mogu shvatiti navijački animozitet, koji u našem gradu vlada prema Hajduku i pripadnicima Torcide. On je povremeno nevjerojatno žestok, gotovo neprirodan. I to je problem, kojim bismo se svi, koji volimo hrvatski nogomet trebali pozabavati – uvjeren je više nego poznati riječki intelektualac.