Kad ste zadnji put posjetili gornji dom na Šubićevcu!? Ako je od vašeg posjeta službenim prostorijama HNK Šibenik prošlo nemalo vremena, vjerojatno ćete ostati pozitivno šokirani kad se popnete na drugi kat šibenskog nogometnog hrama. Gotovo nevjerojatan je način na koji su vlasnik Željko Karajica i njegovi suradnici Denis Brašić, Stipe Dramac i ostali uredili privlačne i prostrane klupske prostorije, te različitim “zahvatima” stvorili suvremeni klupski dom s nemalim “kafićem” i klupskom kuhinjom. Kao dodatnim mamcem za posjete Šubićevcu. Poslije zadnjeg boravka na gornjem katu još smo skloniji tezi Stipe Bačelića Grgića “kako ćemo se na jesen iznenaditi kad ugledamo poznata, a već pomalo zaboravljena veteranska lica u klupskim prostorijama”.
Kad sve spomenuto usporedimo sa zbrkom (op.p. onomad su bile zaboravljene stepenice između dva kata, pa su se dodavale naknadno!), koja je vladala na Šubićevcu, kad se u pripremi šibenskog dijela Osmih mediteranskih igara gradila nova nogometna dvokatnica, onda slika novouređenih prostorija djeluje još impresivnije.
Pogotovu što je kod dogradnje maksimalno iskorišten gotovo svaki kutak klupskog doma i susjednih zapuštenih zgrada. Kao način da se dodatno probudi želja (i mašta) šibenskih prijatelja nogometa o novoj nogometnoj “bombonijeri” na Šubićevcu, čiji je idejni projekt nedavno predstavljen na prilično pompozan način.
No, u ovom trenutku čine se bitnijim uvažiti glasna razmišljanja većeg dijela Funcuta u stilu: “Neće nam puno vrijediti ni uređenje gornjeg kata ni natkrivanje tribina ako Narančasti u novoj sezoni ne zadrže status prvoligaša.”
Što kriti da iskusni win bek Leonard Žuta budi ružičaste šibenske snove o stvaranju dovoljno jake momčadi za prvoligašku utrku!?
Pamtimo ga još iz riječke “vladavine” Slovenca Matjaža Keka. Baš kao što raduju komentari onih koji redovito prate i treninge, ne samo pripremne utakmice Šibenika, a koji imaju “zajednički nazivnik”: iskusni Ivan Santini imponira svojim pristupom radu i može biti pravi uzor mlađim prvotimcima kako se ponaša nogometni profesionalac.
Santini je maksimalno zaoštrio konkurenciju u napadačkoj liniji. Do te mjere da mnogi drže kako u tom dijelu šibenske momčadi ima, za razliku od drugih linija Carevićeve momčadi, i viška kvalitetnih igrača, što izravno svjedoči i angažman mladog Bakovića.
Najtanjom nam se doima vezna linija, koja je i u drugoligaškoj konkurenciji bila slabiji dio momčadi, a koja, s izuzetkom Gorana Bakića, nije dočekala bitna pojačanja, već samo odlaske (Marjanović, Ivanković). Na određeni način raduje što sportski direktor Mario Brkljača i trener Mario Carević nisu toliko nesretni zbog vijesti da se iskusni Filip Mrzljak između Šubićevca i Indije u zadnji tren odlučio za zemlju svetih krava, ali… Španjolac Iker Pozo, novajlija Ognjen Bakić, iskusni Ivan Roca, još zeleni Joseph Iyendjock, dinamovac Anton Vasilj i, pod uvjetom da konkurira i u veznom redu, svestrani Josip Majić ne djeluju kao dovoljna prvoligaška kvaliteta. A problem je samo potenciran neugodnim ozljedama Majića i Poza. U takvoj konstelaciji snaga nije posve promašena ni zamisao da na poziciju zadnjeg veznog uskoči stoper Josip Gačić, kojega krasi i dobra pozicijska i duel-igra.
Mario Brkljača i njegov prvi suradnik Stipe Bačelić Grgić su, očito, dobro promislili oko bliske budućnosti mladih šibenskih nadarenih igrača. Napadač Diego Sekulić, nema sumnje, dobit će jasan odgovor glede svojih mogućnosti na posudbi u BSK-u iz Bijelog Brda. Jednako kao i win bek Josip Baturina, koji će se “kaliti” u Croatiji iz Zmijavaca. Ne želimo prejudicirati konačan izbor udarne jedanaestorice, ali vrlo je vjerojatno kako će dojučerašnji junior, stasiti Morrison Agyemang naći svoje mjesto u sredini obrane. Ne samo zbog svoje moći u duel igri, već i kao igrač koji bi u prvoligaškom izlogu mogao vlasnicima kluba vratiti barem dio onoga onoga što su dosad ulagali na Šubićevcu.
- Lovre Kulušić ima toliko potrebnu igračku moć. Možda nekima ta usporedba zvuči pretenciozno, ali me barem malo podsjeća na Marija Mandžukića, s kojim sam dijelio svlačionicu u doba kad je Zagreb bio zaista jak prvoligaš - kazivao nam je o mladom šibenskom napadaču u prijateljskoj ćakuli Mario Brkljača.
Ako niste znali, i Mandžukić je u svojim prvim prvoligaškim mjesecima lutao od desnog beka do “klasične” špice, pa je u tom smislu bio intrigantan eksperiment s Kulušićem na desnom boku u prijateljskoj utakmici s Dugopoljem.
Ne vjerujemo da će, neovisno o toj originalnoj zamisli, Kulušić potisnuti Kolegu (ili Brajkovića) s pozicije desnog bočnog. To više što mladi napadač (i latentni “bočni”) ima još jednu sezonu pravo nastupa za juniore, pa će, ako se ništa bitno ne promijeni glede očekivanih pojačanja, momčad Šibenika novu prvoligašku utrku početi s otprilike ovim sastavom: Đaković, Perić, Morrison, Punčec – Kolega(Brajković), Pozo, Bakić, Majić, Žuta – Božić, Santini(Delić). Dakako, ako se ne postigne najavljeni dogovor s dojučerašnjim hajdukovcem Dinom Mikanovićem, koji bi donio i mir, i iskustvo, i čvrstinu na desnom boku. Ili je Mikanović na Šubićevcu samo želja splitskog kolege Slavena, zaljubljenog u cijelu Dalmaciju!?
Hoće li to biti dovoljna kvaliteta u nesmiljenoj borbi za prvoligaški ostanak lako će procijeniti i naši čitatelji, koji svakodnevno prate ne samo zbivanja na Šubićevcu, već i hrvatskom prvoligaškom nogometu.
U potrazi za kakvom-takvom utjehom valja očekivati da će se prvoligaška nogometna priča podijeli na dva kvalitetna dijela. Na veliku četvorku (Dinamo, Hajduk, Rijeka, Osijek) i 6 momčadi, koje čeka borba za goli prvoligaški život. Uvjereni smo, naime, da zagrebačka Lokomotiva, koja je minulih sezona plijenila atraktivnim nogometom i brojnim nadarenim igračima ne može proći neokrznuto poslije brojnih gubitaka u prijelaznom roku. Točnije, da će se i momčad sa zagrebačke Kajzerice naći u neugodnom vrtlogu donjeg dijela ljestvice.
Nogometne moći, koju je kad je riječ o nadarenom Lovri Kulušiću, potencirao sportski direktor Mario Brkljača jamačno ne fali ni novajliji Ivanu Bakoviću. Bivšem junioru Osijeka i prvotimcu Vukovara, koji vidi Šubićevac kao priliku za “pravu” nogometnu afirmaciju, a koji se poslije igara na krilu profilirao kao “klasični” napadač. Šteta je, međutim, da na jednak način o Šubićevcu nije razmišljao Dalmatinac Bruno Unušić, dojučerašnji desni bočni šibenskog ljutog rivala Zrinskog, koji je kao novu igračku postaju izabrao Sarajevo. Bolje rečeno klub, koji nije toliko na nogometnom izlogu kao hrvatski prvoligaši.
- Žalim što su Unušić i njegov menadžer razmišljali na takav način. Mi smo htjeli angažirati tog nadarenog igrača, ali pregovori oko takve opcije zapravo nisu ni započeli - objasnio nam je Brkljača.
Ako se vratimo bolnoj točki aktualne šibenske momčadi ili poziciji “zadnjeg veznog”, onda je teško preskočiti misli koje se vraćaju na “buntovnika bez razloga” Marka Điru. S njim bi, u to nema sumnje, mnogi problemi bili riješeni. Ne samo igrački, već i neizbježni emotivni, koji govore o jedva skrivenoj želji navijača Šibenika da u početnom sastavu bude što više momaka koji su rođeni u Šibensko-kninskoj županiji. No, neovisno o našim simpatijama prema brzom i čvrstom Skradinjaninu, valja još jednom konstatirati da je taj neosporno nadareni nogometaš sam sebi zalupio vrata šibenskog prvoligaša.
Žal za Đirom zasjenila je, pak, informacija kako slobodne ruke u izboru nove sredine ima bivši Dinamov junior Neven Đurasek, koji je zadnje dvije sezone proveo u “pečalbi”. Točnije, u Ukrajini (Šahtar) i Grčkoj (Aris).
- Nije baš realno očekivati da igrač koji je naučio na dobre devizne angažmane prihvati naše uvjete. Vjerojatnije je da ćemo potražiti neko drugo rješenje za vezni red - spustio je loptu na zemlju Stipe Bačelić Grgić, prvi asistent sportskog direktora Marija Brkljače.
Očito, puno realnija opcija je “Talijan” Karlo Lulić.
No, s Mikanovićem ili bez njega, s Lulićem ili bez njega, Šibenčani će u društvu najboljih morati igrati nešto čvršće, zatvorenije. Manje ofenzivno nego u drugoligaškoj konkurenciji, gdje su bili dominantni.