Svaki navijač Šibenika s nevjericom, ali i neskrivenim oduševljenjem gleda na ljestvicu Supersport HNL-a nakon drugog kola. Povratnik u HR elitu je vodeća momčad prvenstva, zajedno s prvakom Dinamom, a u leđa mu gledaju Hajduk, Rijeka… Šibenik je slavljem nad Koprivničanima došao do šesnaeste uzastopne pobjede u službenim utakmicama, postavši rekorder u Hrvatskoj kao prva povratnička momčad koja je uspjela upisati dvije pobjede na otvaranju sezone! Nitko se tome nije nadao, ili gotovo nitko.
A prije početka nove sezone sa Šubićevca su emitirali prilično umjerene izjave. Bilo je dosta upitnika, otvorenih stavki, pa čak i sumnji u dosege ekipe, nekih pojedinaca, koja je uz nekoliko iskusnijih, provjerenih igrača, i talenata koji se vraćaju nakon teških ozljeda ulazila u težak i neizvjestan prvoligaški boj. Ali, Šibenik je nakon dva kola s maksimalnim učinkom, šest bodova je ulov koji bi vjerojatno u klubu potpisali i nakon isto toliko kola. No, pobjede nad Osijekom i ovom protiv Belupa razuvjerili su sve skeptike, pa čak i one među vlastitim redovima.
- Drago mi je zbog igrača, jer su toliko posvećeni i jer se bacaju na glavu. To te nagradi rezultatom. Iskontrolirali smo defenzivno utakmicu, Slaven nije imao niti jednu veliku šansu. Dobro smo iskorištavali prostore koje su nam ostavljali iza leđa. Primjer toga je drugi gol. Mogli smo zabiti možda i još pokoji. Željeli smo iz zonskog presinga raditi tranzicije. Vidjet ćemo što nam slijedi – kazivao je nakon drugog slavlja trener Šibenčana Mario Carević.
Makaranin je i u elitnom razredu uspio očuvati taj pobjednički mentalitet koji ih je nosio u drugom rangu, i ovi novi igrači koji su pristigli ovo ljeto brzo su se uklopili, prihvatili Carevićev agresivan gard. Pa je tako lijepo vidjeti kako jedan Ivan Santini s 35 ljeta na leđima, koji ima Vatreni background trči 90 minuta, baca se, uklizava kao da je na početku svoje karijere.
- Moramo tako igrati, i pokriti neke nedostatke koje imamo. Rekao sam već, u prvoj ligi je jedan puno viši tempo i dinamika igre, na to se moramo u hodu privikavati. Evo, uživamo sada na ovih šest bodova, prvi smo, ali ja sam prvi, koji sam svjestan da je ovo tek početak, da nas čeka još 34 teška tjedna, u kojima moramo „krvariti“, i dizati se iz utakmice u utakmice – realan je Carević, ali vidi se da uživa u svakom danu na startu nove sezone, a ima i u čemu.
A, nekih petnaestak dana prije ulaska u novu sezone 42 – godišnji trener i nije bio baš odveć optimističan s nekim aspektima na pripremama. Pokazao je meðutim Car još i prošle sezone da zna izgraditi igru, u oba smjera, ali pokazao je sada da posjeduje i pragmatičnost. Odlučio se za taktiku koju s ovim igračima (trenutno) može forsirati, a prije svega je pokazao moć da ga igrači, kao grupa slijede. Neki igrači nad kojima je bio crv sumnje u mogućnosti u prvoligaškim nadmetanjima su pokazali da se mogu nositi s time, prije svih Kolega, koji je uz Majića i Ðakovića bio među najboljim pojedincima pobjede nad Farmaceutima.
Kod nekih se još vidi da ne mogu sasvim pratiti taj izazov, pa iz stožera i ne kriju da je natječaj za pojedine pozicije u momčadi još otvoren. Ali, nakon ovog bajkovitog starta, i to je trenutno palo u drugi plan. Pitanje je samo – do kada će trajati ovaj šibenski ljetni san. Vjerojatno do petka, i gostovanja na Maksimiru kod europski ambicioznog Dinama. Međutim, kako je krenulo sve na Šubićevcu, više ništa nije nemoguće, koliko god čovjek mora biti čvrsto na zemlji s obje noge…
