Vratija se Stipe! Riječ je, dakako, o Stipi Bačelić-Grgiću, iskusnom veznom igraču Šibenika, koji se poslije polusezone u Zmijavcima, vratio na matični Šubićevac. Što kriti da su ga navijači oduvijek smatrali dobrim duhom šibenske momčadi, a šibenski novinari najvećim Funcutom u šibenskom dresu. Poput, nažalost pokojnog, Dražena Govića.
Začudio Rosasa
– Sretan sam, kako ne bih bio sretan! Vratio sam se s obitelji u rodni grad, u moj matični i najdraži klub. Oduvijek me, kao neka vrsta benigne bolesti, drma lokalpatriotizam. Ovog ljeta i neskriveni optimizam da ćemo na Šubićevcu relativno brzo napisati novu, ozbiljnu priču. S prvoligaškim predznakom ili vratiti se tamo, gdje nam je uvijek i bilo mjesto. No, uz poruku našim navijačima da se ništa ne događa “preko noći” – otvorio se Stipe i na emotivan, i istodobno pragmatski način.
Naš sugovornik se samo slatko nasmijao, kad smo mu prenijeli dojam kako se Funcuti silno raduju njegovu povratku. Da u njemu vide toliko potrebnog šibenskog vođu u svlačionici.
– Ne krijem da se osjećam zadovoljnim poslije svakog kontakta s navijačima. S njima imam neku posebnu vezu još od doba, kad se Šibenik plasirao u službena europska natjecanja. Možda zbog toga što su Funcuti odavno prepoznali kako nisam narcisoidni individualac, već tipični timski igrač. Sjajni španjolski trener Mario Rosas se, primjerice, iznenadio, kad sam mu prije jedne utakmice kazao “kako ne želim startati u momčadi od prve minute, kako je bolje da uđem u drugom poluvremenu”. A kad se već, barem nakratko, vraćamo u prošlost, ne mogu vjerovati da je od šibenskih nastupa u Europi prohujalo više od 10 godina – prisjeća se naš sugovornik.
Kao zakleti Funcut Stipe Bačelić-Grgić putovao je s navijačima Šibenika i prije novog potpisa vjernosti Šubićevcu. Na finalnu utakmicu Kupa Hrvatske na riječkoj Rujevici.
– Pa ne igra svaki dan moj Šibenik u finalu Kupa Hrvatske! Bio sam u momčadi prije 13 godina, kad smo vodili žestoku bitku s istim suparnikom. Na riječkim su tribinama moji Šibenčani na jasan način manifestirali privrženost klubu i nemalo sportsko dostojanstvo. Kao i to da oni vjeruju u svijetlu budućnost Šubićevca – potencira Bačelić svoju vezu s navijačima i poštovanje prema Funcutima.
Stipe je bježao od izravnog odgovora na pitanje zašto njegovim putem povratka na Šubićevac nisu jednako krenuli i ostali šibenski nogometaši na drugim adresama: Josipović, Roca, Petković, Laća…
– Svatko ima svoju viziju budućnosti nogometne karijere. Zbog toga nikome ništa ne zamjeram. Osobno, međutim, vjerujem da klub s takvom tradicijom i sređenom financijskom situacijom mora biti privlačan za nemali broj mladih igrača, željnih afirmacije. No, neću samo o mladima.
’Podržimo Karajicu’
Žao mi je što nam neće pristupiti moj prijatelj Ivan Krstanović, bivši suigrač iz Koprivnice. I ja sam ga nagovarao da odjene šibenski dres. No, dobio sam dojam da je željan nastavka prvoligaške karijere kako bi se još više popeo na svevremenskoj ljestvici najboljih strijelaca Prve hrvatske lige. Osobno držim da se ne trebamo previše nervirati zbog toga što još nije stiglo dovoljno pojačanja. Pa, pripreme su tek počele, a dug je i prijelazni rok – poručuje Stipe.
Teško se bilo oteti dojmu da Bačelićev optimizam izvire iz kontakta s vodećim ljudima kluba, njihovim glasnim razmišljanjima o dugoročnim projektima na Šubićevcu.
– Ugodno sam se iznenadio u razgovorima s čelnim ljudima kluba. Nije riječ samo o započetim radovima na infrastrukturi u Crnici i na Šubićevcu. Imam dojam da im je i više nego jasna sportska vizija razvoja Šibenika. Zato Karajica, Brašnić, Malenica i suradnici zaslužuju dodatnu šibensku potporu. Ne treba se osvrtati na neka ne baš lijepa zbivanja u prošlosti. Valja usmjeriti pogled u budućnost šibenskog nogometa – sugerira naš sugovornik.
Ne, nismo mogli, a da smo i htjeli, preskočiti temeljno pitanje ili koliko su realne ambicije brzog povratka Šibenika u društvo najboljih. Koliko je stvarno jaka konkurencija u tom smislu?
– U dresu Croatije iz Zmijavaca dobro sam upoznao konkurenciju, koja nas čeka. Prije svega, valja konstatirati da je Vukovar zaista dobra momčad, koja je ostala na okupu gotovo 80 posto. Druga liga nije toliko kvalitetna, koliko te na svakom gostovanju može zaskočiti neki neugodan suparnik. Nije riječ samo o nogometnom potencijalu tih momčadi, već i o tome kakvi te uvjeti čekaju na gostovanju. Pa, nije ti svejedno, ako danima vježbaš na “normalnom” terenu, a onda moraš na gostovanje momčadi, koja igra na umjetnom travnjaku – otkriva Stipe svoja drugoligaška iskustva.
I još jednom naglašava potrebu “zaokruženja” udarnog igračkog kadra od dvadesetak igrača.
– Čuo sam sve najbolje o novopridošlom braniču Vukovara Kristijanu Pavičiću. Ne znam koje su kvalitete druge pridošlice Slovenca Šušnjare. Kažem Slovenca, iako mu je prezime dalmatinsko. Pojačanja su nam potrebna i zbog toga što se Marko Đira i Ivan Delić neće oporaviti od operativnih zahvata do prvenstvenog starta. Uostalom, tko kaže da neće iskočiti netko od mladih domaćih igrača!? Juniori su s uspjehom završili prvoligašku sezonu, svi govore o talentu dojučerašnjeg pionira Mišure. Moja iskustva iz drugih klubova govore kako posebni talenti trebaju imati i poseban individualan rad – upozorava naš sugovornik.
Žal zbog Kartela
Stipe nas je pričom o mladima prosto navukao na, za njega, posebno emotivnu temu. Među dječacima, koji vježbaju na Šubićevcu, su i njegova dvojica sinova. Desetogodišnji Andrija i tri godine mlađi Niko.
– Ne, ne pretjerujem kad tvrdim da moji sinovi pripadaju posebno nadarenim generacijama, koje valja strpljivo čekati. Sviđa mi se, primjerice, način na koji s onim najmlađima radi bivši prvotimac Šibenika, Vodičanin Toni Španja. Treba dati priliku domaćim mladim stručnjacima. Rekao sam da se ne treba osvrtati na blisku prošlost, no ne mogu pobjeći od istine da smo Marka Kartela prebrzo i nepotrebno potrošili na kormilu Šibenika – žali zbog Markove prebrze smjene Stipe Bačelić.
Možda se varamo, ali naš je dojam da Stipe sutra ne vidi sebe u ulozi nekog od trenera mlađih kategorija, ali i da poslije završetka igračke karijere želi ostati na raspolaganju matičnom klubu.
– Još mogu, vjerujem, pomoći momčadi. Iskustvom, savjetima mlađim igračima, pa i, konkretno, na travnjaku. A kad dođe trenutak rastanka s aktivnim igranjem, o mojoj poziciji na Šubićevcu odlučit će klupsko vodstvo. No, uvjeren sam da bi i poslije završetka karijere mogao pomoći matičnom klubu. Za to imam dovoljno znanja, iskustva i bezbroj toliko potrebnih nogometnih kontakata – završio je Stipe Bačelić-Grgić.