Tko to kaže, tko to laže da (sportska) Dalmacija ne živi s ovosezonskim uspjesima nogometaša Šibenika!? Da prijatelji nogometa od Paga do Konavla ne pozdravljaju uspješan prvoligaški povratak Narančastih, koji sa 6 osvojenih bodova u dva kola djeluje kao start iz snova.
- Čestitam nogometašima, treneru Careviću i čelnim ljudima kluba što na početku nove nogometne sezone na dostojan način brane boje dalmatinskog nogometa. Moje simpatije za Šubićevac su dodatno potencirane, zbog uvjerenja da je Šibenik bio i ostao najhrvatskiji grad na Jadranu – javio nam se pedesetak minuta poslije utakmice Šibenik – Slaven Belupo(2:0) jedan od utemeljitelja Torcide profesor Ante Čizmić, koji ljeta provodi u rodnom Zadvarju na Cetini, a zime nerijetko kod kćerke na šibenskoj Gorici.
Šibenske dane, očito, nije zaboravio ni trener Koprivničana Ivan Radeljić(op.p. nosio je narančasti dres u sezoni 2001/2002, kada je na Šubićevac stigao na preporuku splitskog Šibenčanina Ante Žaje), pa je, uz kritike svom sastavu posegao za pohvalama domaćinu.
- Upozoravao sam svoje igrače da se valja čuvati šibenskih prekida i tranzicije, no, očito, me nisu do kraja poslušali. Zato nemam što dodati, osim čestitati Šibeniku na zasluženoj pobjedi – korektno se oglasio Radeljić.
Kad smo spomenute čestitke prenijeli Denisu Brašiću, jednom od čelnih ljudi HNK Šibenik dodatno je zablistao od sreće, zbog vrijednih, startnih 6 bodova. A bez nakane da obezvrijedimo doprinos ostalih čelnih ljudi ili (su)vlasnika šibenskog prvoligaša, pogotovu predsjednika Željka Karajice, rado ćemo posegnuti za internim podatkom kako je upravo Brašić u posljednje vrijeme uložio najviše svog novca u temelje Šubićevca. A da nije, kako kaže pjesma Mladena Grdovića, „u šoldima sve“, otkrit ćemo pomalo pikantan podatak kako je Brašić ne samo kupio potreban materijal, već i osobno sudjelovao dan prije utakmice u radovima na saniranju rupa na zelenom šibenskom tepihu!
Nema dvojbe da na početku sezone puno veći problem za Šubićevac od rezultata i forme momčadi predstavlja „nemogući“ travnjak. Nevjerojatno je kako je na utakmici sa Slavenom lopta odskakala kod niskih, mirnih pasova. Je li sve spomenuto razlog za svojevrsnu uzbunu. Nije teško pretpostaviti u kakvom će stanju biti šibenski travnjak, kad zaredaju prve jesenske kiše. Očito, zeleni, hibridni tepih na Šubićevcu traži dugoročno rješenje.
Nema boljeg dokaza da je šibenski prvoligaš na pravom putu od „debelo“ popunjenih tribina na zapadu. Navijača, koji nisu prestali bodriti Narančaste(ili Crne!?) tijekom svih 90 minuta.
Šibenski prvoligaš treba nešto poduzeti kako bi u budućnosti spriječio onakvu gužvu, kakva se stvorila prije utakmice sa Slavenom. Točnije, stvorio se nemali navijački red na ulazima, koji je rezultirao time da su neki gledatelji „debelo“ zakasnili na početak susreta. Je li rješenje u otvaranju još jednog ulaza, oživljavanja gledališta na istoku ili nečem trećem!? Odgovor na tu dvojbu valja pronaći što prije.
Uostalom, da je publiku teško prevariti govore i reakcije gledatelja prije početka susreta. Kod najave šibenskog sastava najjači se pljesak čuo kod spomena imena trenera Marija Carevića i kapetana Antonija Đakovića. Kao svojevrsno priznanje za uspjelu televizijsku predstavu u osječkoj Opus areni. I zapravo se teško odlučiti tko je trenutačno kompaktniji u šibenskom nogometnom svijetu. Momčad, koja na pragmatičan način odrađuje ne baš lake taktičke zadaće ili navijački korpus, koji itekako zna pogoditi trenutak, kad će zapjevati, dignuti se na noge sa ciljem da podrži svoje ljubimce.
- Nemate pojma koliko nam znači potpora šibenskog gledališta. Navijački povici nas tjeraju da ustrajemo u borbenosti i taktičkim zadaćama. I ne samo to. Uvjeren sam da smo odigrali sjajno prvo poluvrijeme protiv momčadi iz Koprivnice, te se pomalo svjesno povukli u drugom poluvremenu – kazivao nam je jedan od junaka utakmice Josip Majić.
Nešto suzdržaniji bio je trener Mario Carević, koji zadovoljstvo zbog sjajnog bodovnog učinka na startu uporno miksa s tezom „kako je šibenska momčad još u stvaranju“, te željom da se konkurencija za početni sastav pojača s jednom – dvojicom igrača, posebice u veznom redu.
- Ne, nije lako naći prava pojačanja. Tržište nije baš bogato. A mi kraj Dinama, Hajduka i ostalih ne biramo prvi. No, to je tema, koju morate razglabati s našim sportskim direktorom Marijom Brkljačom.
Moja je zadaća da izvlačim maksimum iz postojećeg kadra. Da dobre rezultate „miksam“ s vedrim pogledom u budućnost, koja će pokazati da smo sposobni nadmetati se u prvoligaškom društvu. Uvjeren sam, primjerice, da će nadareni Antonio Vasilj pokazati svoje pravo nogometno lice, kad bude potpuno tjelesno spreman. Vidjet ćete kako se on dobro snalazi u takozvanom međuprostoru – konstatirao je i najavio Carević.
One, koji na dalmatinskim nogometnim usporednicama traju „od stoljeća sedmog“, vjerojatno nećemo iznenaditi pomalo pretencioznom usporedbom aktualnog Šibenika s igrom Hajduka početkom osamdesetih godina minulog stoljeća. Točnije, da je u svojoj koncepciji igre Mario Carević na tragu velikog Tomislava Ivića, koji, usput rečeno, nikad nije zaboravio Šubićevac kao svoj prvi ozbiljni trenerski posao.
U svom drugom mandatu u bilom dvoru Ivić je ostao bez reprezentativne vezne linije(Mužinić – Oblak – Jerković), pa je posegnuo za radnom verzijom srednjeg reda. Točnije, igrom u kojoj su Luketin(op.p. i on je ostavio trag na Šubićevcu) i Krstičević bili više orijentirani na destrukciju(suparničke igre) nego na kreaciju, o kojoj se koliko-toliko brinuo treći vezist Šalov. U takvoj konstelaciji snaga bilo je baš kao i trenutno na Šubićevcu dosta preskakanja linija, točnije stoperi su, posebice Vedran Rožić dugim loptama tražili napadače. Koliko je ta igra bila djelotvorna lako ćete se uvjeriti, ako u TV-arhivi pronađete snimku famozne utakmice Lige prvaka Hajduk – Hamburg(3:2), kad su Splićani nadigrali objektivno boljeg suparnika, koji je vrvio od igrača svjetske klase(Englez Keegan, Hrvat Buljan…).
U utakmici sa Slavenom dva su šibenska vezna igrača Roca i Bakić, kao Luketin i Krstičević ili poput vrebačice Rose iz popularne serije „Dva i pol muškarca“ agresivnom igrom prisiljavali na greške suparničke veziste i napadače. Preciznije, obojica bi bili još korisniji da mogu pojednostavniti svoju igru prema naprijed. O kreaciji se najviše, uz pomoć Kolege, brinuo Majić.
- Naši startni uspjesi nisu slučajni. Pa, mi smo momčad, koja je u odnosu na prošlu sezonu ostala manje-više na okupu – otvorio nam se Vodičanin Ivan Roca, čiji se otac, hrvatski ratnik s nadimkom Cipal tijekom utakmice „praćaka“ po tribinama ili polako pretvara u žestokog Funcuta.
Ako, pak, barem malo analiziramo šibensku igru, onda vrijedi istaknuti miksanje tijekom utakmice sustava sa četiri braniča s prošlosezonskom formacijom 3-5 -2, gdje ključnu ulogu ima Zadranin Toni Kolega, koji se s pozicije desnog krila seli na win beka, dok beskompromisni Perić zatvara prostor u sredini obrane. Ono „Zadranin“ nismo spomenuli tek tako. Prvu ovosezonsku šibensku pobjedu na domaćem travnjaku kreirali su u napadu trojica momaka zadars ke provinijencije: Josip Majić(iz Benkovca), zadarski bodul Toni Kolega i prekaljeni Ivan Santini(iz Turnja), koji je u suparničke čuvare ulazio muški, čvrsto kao u perje. U skladu s popularnom pjesmom „Kamena Dalmacija“ njegova, nažalost preminulog, oca Romea.
U susret idućem kolu, kad Šibenčane u Maksimiru čeka prvak Dinamo, rado ćemo se prisjetiti 30. siječnja 2021. godine, kad je u „Slobodnoj Dalmaciji“ osvanuo naslov „Atomski Šibenik srušio i Dinamo“. Još živi sjećanje na pobjedu od 2:1 na zagrebačkom travnjaku, kad je momčad, koju je uspješno vodio Krunoslav Rendulić, pogocima Emira Sahitija i Denija Jurića nadvisila zagrebačke reprezentativce Livakovića, Gvardiola, Petkovića, Oršića, Majera…
- Lijepa je to nogometna uspomena, ali ja se ne zavaravam mogućnošću da iznenadimo u Maksimiru kao u Osijeku. Međutim, varaju se oni, koji misle da nećemo skupo „prodati svoju kožu“ na zagrebačkom travnjaku. Uostalom, bit će to lijepa prilika da u sudaru s momčadi europskog rejtinga učinio korak više u traženju pravog sastava i igre. Da se još više potrudimo u sakrivanju svojih slabosti – brutalno iskreno progovorio je Carević.
Nada, dakako, umire zadnja, ali vrijedi prihvatiti tezu realnih poznavatelja šibenskih i hrvatskih nogometnih (ne)prilika, koji tvrde kako je utakmica u Zagrebu „gotovo idealan nastavak šibenskih priprema za novu sezonu“.
Nema sumnje da bi Carevićevi problemi oko komponiranja veznog reda bili kudikamo lakši da ima na raspolaganju kreativnog Španjolca Ikera Poza. Na naše pitanje kad će se Španjolac vratiti u momčad dobili smo neslužbeni, ali pomalo zabrinjavajući odgovor: - Odužit će se njegova rehabilitacija poslije neugodne ozljede.
A što drugo kazati nego šteta! Prošle je sezone Pozo svoj nesumnjivi nogometni talent oplemenio i kvalitetnijom igrom u oba smjera.