Šibenčani su pregazili (3:0) Jarun kao plitak potok. To se, doduše, nije dogodilo kraj popularnog zagrebačkog jezera, gdje “kraljuju” braća Sinković, već na kvalitetnom travnjaku u nekad jakom nogometnom središtu Zaprešiću. Kao još jedan uvjerljiv argument tezi trenera Marija Carevića da su loši drugoligaški tereni veća zapreka od nogometnih suparnika u želji “narančastih” da na gostovanjima ponavljaju suverenu, agresivnu igru, kakvom su se dosad iskazali na utakmicama odigranima na Šubićevcu.
Ne, nije pretjerao televizijski komentator, kad je prošlog ponedjeljka ustvrdio “kako je Šibenik trebao momčadi trenera Jerka Leke (op. p. riječ je o bivšem reprezentativcu Dinama) uvaliti najmanje šest golova, da je domaći vratar Luka Savatović spretnim obranama spasio svoju momčad od prave katastrofe”. Na drugoj strani nadareni Šibenčanin Antonio Đaković morao je samo jednom ozbiljno intervenirati, ali je demonstrirao povratak u dobru formu sigurnim reakcijama kod “ničijih lopti”.
Đakovićev uzlet
– Sretan sam zbog Đakovića. Dobrim radom na treninzima i sve većom minutažom stječe toliko potrebno iskustvo, što će nam itekako vrijediti u nizu važnih utakmica, započetim “tricom” u Zaprešiću – pohvalio je Carević svog čuvara mreže.
Na posljednjem gostovanju Šibenik je imao nemali broj raspoloženih pojedinaca, ali se potpuno slažemo s još jednom izjavom, koju nam je trener “narančastih” dao samo sat vremena poslije završetka utakmice s Jarunom.
– U Zaprešiću smo demonstrirali snagu kolektiva. Potvrdili smo da nam u drugoligaškoj konkurenciji malo tko može parirati, kad na dobrom travnjaku razvijemo svoju igru, koja se temelji na agresiji, tranziciji i odgovornosti u obrani. Bio sam silno sretan kad sam u autobusu koji nas je vraćao u Šibenik čuo pjesmu. Ne samo zbog toga što mi je glazba slabost već više zbog osjećaja da je zajednički pjev naših igrača krunski dokaz da se polako, ali sigurno stvara složni kolektiv. Na travnjaku i izvan njega – zadovoljno je zborio Carević.
Pobjedom nad Jarunom “narančasti” su, biciklističkim rječnikom kazanom, prigrabili “žutu majicu” u prvoj etapi, dugoj 11 utakmica ili trećinu ovosezonske utrke završili na prvome mjestu. Sa 23 boda i 26 postignutih golova ili gol-razlikom od “plus 16”.
Nisu nam baš simpatični naslovi u stilu “Šibenik zabilježio drugu pobjedu u gostima tek poslije dva mjeseca”. Oni (ne)izravno obezvrjeđuju silan trud klupskog vodstva i stručnog stožera, koji su od nemalog broja novopristiglih igrača uspjeli u relativno kratkom vremenu stvoriti i prepoznatljivu igru i čvrst kolektiv. Razlog više našem stavu je ocjena da su, prema prikazanim igrama u prvih 11 kola, “narančasti” zapravo trebali ostati neporaženi.
– U poluvremenu riječke utakmice potrošio sam 14 od 15 minuta da, unatoč vodstvu od 3:1, moramo još ozbiljnije ući u nastavak. Što je bilo u glavama igrača, teško je pogoditi. Vjerojatno je prevladala filozofija “lako ćemo”, a poslije drugog gola domaćina i strah od rezultatskog preokreta – objašnjavao je Carević, kao nogometni komentator u HRT-ovoj emisiji “Stadion”, nesretni poraz (4:5) protiv Orijenta u gostima, koji je, nema sumnje, nagrizao samopouzdanje nogometašima Šibenika.
Neminovna etapa
Po tko zna koji put ćemo ponoviti da je đakovački sudac Zdenko Lovrić, zbog nemalih propusta na račun Šibenika, izravno utjecao na drugi poraz (0:1) u Sesvetama. Istodobno, sportska sreća nije nimalo pomazila “narančaste” na utakmici (0:0) u Zmijavcima, kao ni u domaćem nadmetanju (1:1) s Dugopoljem. Nije teško izračunati koliko bi Carevićeva momčad pobjegla suparnicima u borbi za vrh da je barem pola spomenutih susreta imalo drugačiji rezultatski odjek.
– Naša momčad mora naučiti pobjeđivati i u utakmicama kad nam ne ide baš sve od noge. To je neminovna etapa u sazrijevanju sastava, koji imponira radom na treninzima, pa i, s malim izuzecima, dobrim igrama – još jednom je poentirao Carević.
Mladi stručnjak u nekim detaljima silno podsjeća na davne šibenske nogometne dane, kad je put k svjetskoj slavi upravo na Šubićevcu počeo veliki hrvatski trener, Splićanin Tomislav Ivić. Kao da je Mario posve kopirao Ivićevu tezu “kako izabranu jedanaestoricu mogu mijenjati samo ozljede ili kartoni”.
Carević hvali pričuvne igrače, ali ne odustaje od udarnog sastava. No, prije derbija u Vukovaru morat će prisilno posegnuti za izmjenama. Zbog trećeg žutog kartona izostat će sve sigurniji stoper Josip Gačić, te mladi branič Ivan Cvijanović, koji iz kola u kolo pokazuje napredak.
Nisu baš rijetki oni, koji zagovaraju da mjesto Gačića prigrabi polivalentni, snažni i iskusni Ivan Roca. No, poznajući Carevića skloni smo vjerovati kako on nije sklon rošadama, već izravnim zamjenama za “požutjele” obrambene igrače. Točnije, da će umjesto Cvijanovića zaigrati Puljanin Mihael Rovis, dok bi Gačića zamijenio iskusni Robert Ćosić, koji se oporavio od lakše ozljede. Pogotovu, što je neprocjenjiva Rocina uloga kao pokretljivog razarača u sredini travnjaka.
Treba li posebno naglašavati značenje derbija s Vukovarom u gostima!? Ne samo zbog dvostruko vrijednih bodova u sudaru s ozbiljnim pretendentom za prvo mjesto, već i radi činjenice da bi, u slučaju uspjeha, Šibenčani mirnije zaplovili u nastavak prvenstva normalnim ritmom. Točnije, u rasporedu, gdje se poslije gostujuće igra domaća utakmica i obrnuto.
Vukovar je ne samo opasan suparnik, već i miljenik sreće, posebice na domaćem travnjaku. Neovisno o podatku da su upravo kao domaćini prosuli 7 bodova (Zrinski, Sesvete, Dubrava). U dramatičnim nadmetanjima sa spomenutim zagrebačkim momčadima uspjeli su i sretno, i spretno izjednačiti u sudačkim nadoknadama.
Opet na ‘oranicu’
Mario Carević se slatko nasmijao kad smo mu kazali kako su najopasniji vukovarski napadači Nijemac Knoll i Zinedin Mustedanagić “kao vrebačica Rose u kultnoj televizijskoj seriji “Dva i pol muškarca”!
Šibenčani bi prilično loš vukovarski travnjak trebali prihvatiti kao neizbježnu stvarnost, a ne kukati unaprijed. Dakako, da će se nešto pitati i suce utakmice. Splićanin Renato Lacić dijelio je hrabro pravdu u nadmetanju Jarun – Šibenik, ali je teško izbrisati dojam kako je prestrogo dodijelio žuti karton Josipu Gačiću.
Ne želimo špekulirati da je takva odluka ili već apostrofirano suđenje Lovrića u Sesvetama, dio neke, ne daj Bože, zavjere protiv Šubićevca. Međutim, bilo bi normalno da jedan od najstarijih hrvatskih klubova bude zaštićen od takvih propusta. Kao dio politike aktualnog vodstva HNS-a koje ne bi smjelo ponoviti greške svojih prethodnika. Šibenik ne traži da bude favoriziran, ali se ne smije dogoditi repriza “slučajeva” Mladost (Suhopolje), Kamen Ingrad (Velika) i Pomorac (Kostrena), koji su u nekim kriznim sezonama bili bolje tretirani od “narančastih”, a koji su gotovo nestali s hrvatske nogometne karte.