Sve je Šibenik imao u svojim rukama (nogama) protiv osjetno oslabljene Gorice. I vodstvo od 1:0 ostvareno poslije pravodobnog pasa kapetana Bulata i sjajnog udarca Suada Sahitija. I kontrolu na sredini travnjaka, gdje je tercet Mesa – Bulat – Ćurić činio goste, ako izuzmemo prekide, posve nemoćnim. Pogotovu u trenucima, kad im je pomagao neumorni Emir Sahiti.
S vodstvom se smiješila i mirna prvoligaška završnica, a onda se ničim, ama baš ničim izazvana domaća klupa u 76. minuti odlučila za čak tri izmjene odjednom. Na travnjak su poslani Bilić, Alimi i Todoroski uz napomenu da je koju minutu ranije ušao i Mina. Nije riječ samo o dva žuta kartona, koja je potonji, kao da mu se žuri na zrakoplov za Bogotu, napravio u rekordno kratkom roku, te pogotka, koji je pao iz skraćenog kornera poslije drugog faula mladog Kolumbijca. Novi su igrači, što kriti, poremetili mir u šibenskoj igri, pa je Gorica instinktom ranjene zvijeri osjetila svoju priliku.
'Crna mačka' ih stisnula
Da može doći do izjednačenja, pa čak i do rezultatskog preokreta u nemalom produžetku od pet minuta. A kad je, zbog ozljede, prisilno travnjak napustio i Ivica Batarelo, "crna mačka" (op.p. tako na Šubićevcu obično zovu Goricu, kojoj su Narančasti u četiri utakmice uzeli samo bod) stisla je Šibenčane u mišju rupu. I po tko zna koji put ove sezone u šibenskoj se mreži zakoprcala lopta poslije prekida i suparničkog udarca glavom.
Baš nas zanima čime će stručni stožer Narančastih pojasniti trostruku izmjenu!? Po nepisanim nogometnim zakonima, na takav se potez odlučuju momčadi koje gube, koje očajnički traže povratak u sferu pozitivnog rezultata, a ne momčad, koja vodi. Sastav, koji je, s izuzetkom nekih kriznih trenutaka, djelovao vrlo suvereno. Taktički mudro Šibenčani su prepustili prividnu inicijativu gostima, a zapravo je domaćin bio momčad, u čijim su rukama bili i igla, i konac, i škare. Pa, ako su ozljeda Mese i umor dijela početnog sastava tražili izmjene, neka se one dogode postupno, a ne u hipu.
Ne, nećemo preskočiti još jednu izjavu Sergija Escobara.
– Djelomično sam zadovoljan poslije utakmice s Goricom. Igrali smo po guštu u prvom poluvremenu. U drugom smo prepustili inicijativu gostima, a zapravo sve kontrolirali. Posebno sam tužan, jer smo opet primili gol iz prekida. To moramo dodatno vježbati na treningu – izjavio je Španjolac.
Tim riječima nije baš umirio Funcute i ostale šibenske prijatelje nogometa. Onima, koji svaku minutu žive s klubom, a kojima ne preostaje ništa drugo nego čupati kosu, silno se nervirati poslije takva, na jeftin način propuštene prilike za dragocjena tri boda!?
A slično su se osjećali i u prvih 45 minuta varaždinske utakmice, kad je domaćin propustio kazniti kao nikad lošu igru Šibenčana. Gorak okus imao je šibenski "štos" poslije utakmice „kako je njihov autobus malo zakasnio na utakmicu. Tako mlako se ne ulazi u silno važni susret kakav su Narančasti imali u baroknom gradu.
Poluvrijeme kao ružan san
Dvije su nam se misli(čitaj: izjave) neprekidno nametale, dok smo gledali prvo poluvrijeme utakmice Varaždin – Šibenik(1:1). Rana ovosezonska teza bivšeg trenera Krunoslava Rendulića: "Mi smo dobra momčad samo, ako svaki prvotimac daje 100 posto" i ne tako davna iskusnog Gordona Schildenfelda, koji se oglasio poslije Rendulićeve smjene u stilu "Bit će sve u redu, ako vratimo ratnički duh na Šubićevac". A u prvih 45 minuta na varaždinskom travnjaku od svega spomenutog ni traga. Kao da je u baroknom gradu istrčala neka nižerazredna momčad. K tome s vidljivim znacima dekoncentracije, ležernosti, pa i nonšalancije. Ni traga, primjerice, temeljnoj taktičkoj želji novog trenera Escobara da se poslije izgubljene lopte krene u presing. Naprotiv, i sedam dana poslije vrijedi pitanje gdje su bili šibenski vezni igrači, kad se nadareni Đurasek komotno namještao za pogodak domaćina!?
– Prvo poluvrijeme je bilo kao ružan san. Sve se poklopilo na negativan način. A onda je slijedila burna rasprava u svlačionici.
Trener je posegao i za svježom krvi. Na kraju smo mogli s malo koncentracije i sreće i pobijediti – otvorio se još jednom Schildenfeld.
Ugodno je zvučala i samokritika španjolskog trenera u stilu "Za prvo poluvrijeme ja sam najveći krivac. Poslije prvih 45 minuta mogao sam promijeniti gotovo svakog od jedanaest igrača. Nisu trojica zamijenjenih bili i najgori". A ta njegova izjava je u potpunoj suprotnosti s gotovo samoubilačkim potezom da u zadnjih dvadesetak minuta važne utakmice s Goricom odjednom promijeni tri igrača.