Nevjerojatno je koliko se javno mnijenje može promijeniti u nekoliko dana. Zapravo, i nije nevjerojatno. Kod nas je to jednostavno tako. Danas jesi, sutra nisi. Sudbina je to gotovo svake osobe eksponirane u javnosti. A izbornik naše reprezentacije Zlatko Dalić čovjek je koji je pod posebnim povećalom. Od prvenstva do prvenstva, svi sve znaju, tko bi trebao u obranu, a tko u napad.
Kad Hrvatska pobijedi - dobro je, kad gubi - ne valja
Percepcija njegova rada u javnosti se mjeri prilično jednostavno. Ako Hrvatska pobijedi – dobro je, ako izgubi – ne valja. I to je to. Nema tu neke filozofije. Od euforije i ludila, do salvi kritika. Brzopotezno prelistavajući komentare na društvenim mrežama (što je u većini slučajeva čisti mazohizam) netko neupućen bi nakon poraza od Argentine mogao zaključiti samo jedno: „Dalić je potpuna neznalica”.
Kako to, kako to? Nakon što smo Brazilce poslali kući dizalo ga se u nebesa, udarali se temelji za kakav spomenik, već se i klesala njegova bista. Pogodio je s izmjenama, izmislio Juranovića, Petković je na kraju ispao „bingo”, uz Gvardiola je „oživio” Lovrena što se također pokazao kao pogodak.
Zazivaju Čolaka i Rebića?!
E, sad mu odjednom nijedna odluka nije dobra. Kramarić je trebao ranije vani, a Livaja ranije unutra. Petković opet ne valja jer nije zabio gol, Gvardiol i Lovren su bili loši, Sosa tragičar... Ali to nije sve. Na Mundijal je došao bez napadača, odjednom se zaziva Čolak!? U nekim suludima kombinacijama i Rebić!?
Zgodno bi bilo reći – tako je to kod nas Hrvata, etiketirati nas kao nezahvalne. Ali čini se da je to sudbina javnih osoba bilo gdje na planetu, u bilo kojoj zemlji. Od medija „živiš”, od medija i „gineš”. Dalić to nakon svega zaslužio nije! I to je činjenica. Kritika stoji (konstruktivna), pače, dobrodošla je, ali ništa više, ružnije i teže od toga.