Svatko tko je barem jednom u proteklih 40 godina kročio na šibenski stadion na Šubićevcu, teško da nije upoznao legendarnog ekonoma HNK Šibenik Marija Veleglavca. Na prvu, šibenski grintav, ali u naravi dobri duh i svima na usluzi, Mario je upravo četiri desetljeća "trajao" na Šubićevcu. Konačno, 1. srpnja ove godine došlo je vrijeme za mirovinu. Šibenčani skloni crnom humoru kažu da je Mario, jer gotovo nitko ga na Šubićevcu nije zvao prezimenom, pokus za najavu mirovinske reforme po kojoj će se u penziju ići sa 67 godina. Samo što je on debelo prebacio normu - Mario svoj posao ekonoma napušta u 82. godini.
- Laga bi kad bi reka da mi nije ža. Ali, kao što se otprilike kaže u onoj pjesmi: Došlo vrijeme da se rastajemo... Moraš ići ća, dolaze mlađi. Ali, bilo mi je fino, ne mogu se požaliti. Samo, tih 40 godina otišlo je ka voda, prošlo u čas posla - počeo je naš razgovor Mario Veleglavac.
Prisjetio se šjor Mario i svojih početaka na Šubićevcu. Bilo je to 1978. godine. Kako kaže, došao je na nagovor Šime Šupe, još jedne šibenske nogometne legende:
- Milijun puta sam Šimi reka šta mi je ovo tribalo i šta me je doveja u klub. A sad mi je drago. Bože sveti, bilo je nezaboravno. Koja je to privilegija cili život provesti s mladosti. To je život koji ne moš zaboraviti. Koliko sam dobrih ljudi upoznao, stekao prijatelja... A tek koliko uživancije, zafrkancije, putovanja... Ko bi to moga da nije bilo kluba - govori šjor Mario.
U svojih četiri desetljeća na Šubićevcu, Mario je prošao sve Scile i Haribde kao i nogometni klub. Od nekadašnje Republičke lige u bivšoj državi, putešestvija ondašnje Druge lige, 1. HNL, Europe, pa opet do neslavnog pada u 3. HNL-jug i borbe po dalmatinskim travnjacima:
- Je, sve je to točno. Ali, najslađe je bilo kad smo igrali našu 1. HNL. Premda, nije bilo uvijek lako, naročito u ratnim godinama, kada smo nerijetko i trenirali pod općom ili zračnom opasnosti. Znali smo mi i protivnike plašiti našim ratnim stanjem. Sjećam se da sam jednom opasno prepao jednog nogometaša Dinama. Prije utakmice sam mu kazao kako svaki dan oko našeg stadiona padaju granate, da se naš golman Matas morao baciti na atletsku stazu pod tribinu da ga ne pogodi. Momak se sav ustrtarija i blijed kao krpa otišao u svlačionicu. E, to je specijalni rat. Sve za pobjedu Šibenika - priča čuveni ekonom "narančastih".
Kruna vaše karijere je bio izlazak Šibenika u Europu?
- E, to je najbolje doba. Gostovanja i pobjede na Malti i Cipru. Naročito na Cipru kada smo igrali na lijepom stadionu u Larnaci. Doša san na centar, diga san ruke u zrak i viknija: A Bože, di smo mi! Ma, ponavljam sva gostovanja u inozemstvu su bila lipa, sve pripreme. I kažem, da nije bilo kluba, to nikad ne bi obiša - otkriva Veleglavac.
Ipak, bilo je i nekih putovanja na koja se niste uspjeli ukrcati i za kojima žalite?
- I to je točno. Najviše mi je ža Kalifornije u koju nisan iša. Ali, to je bilo politički, ne bi tija sad to mišati u ovaj razgovor. Nisan uspija otić ni u Kinu. I to je bila posebna priča. Kada se pravija spisak ko će sve ići u Kinu, na početku je na njemu bilo 25 igrača. Na kraju je spisak spa na 15 igrača, kako bi u avionu bilo mista za sve one iz uprave i njima bliskima. Ja san ispa s popisa iako san bija šesnaesti, a igrače više nisu mogli rizati, jer u Kini ne bi ima ko igrati - iskren je Mario.
Dresove ste slagali i kopačke glancali stotinama, vjerojatno i tisućama igrača koji su u 40 godina prodefilirali Šubićevcem. Možete li izdvojiti nekoga tko vam je posebno prirastao srcu?
- A, to nije tajna. Uvik san to govorija, da svaka čast svima, ali najdraži su mi naš mali Ante Rukavina i Opuzenac Joško Popović. Njih dvojicu nikako ne mogu izbiti iz glave. Svaka čast i Josi Bulatu. On je bija jako korektan prema meni i puno me je zadužija. Ma, moga bi pričat dan i noć, ali nema smisla. Zato, pozdravija bi sve.
Mario posebno pozdravlja svoje kolege s kojima je dijelio dobro i zlo, smijeh i plač.
- Pozdravljam mog prijatelja Mira Balabana Balića, kojemu su samo šala i zajeb..cija na umu. Pozdravljam i dvi tajnice u klubu, gospođe Željku i Jagodu. I gospođu Vinku iz računovodstva. Pozdravaljam i oružara Dunka Živkovića, Mandića i Nikicu Vučenovića. Nezaboravni su i moji veterani Šibenika, koji su "ginuli" za boje Šibenika, ali i u utakmicama na male branke na betonskom igralištu na Šubićevcu - nabraja Mario.
Ovaj odlazak nije vaše zbogom - već do viđenja!
- A kako će biti zbogom?! Stadion mi je isprid vrata od kuće. Pa, nije krv voda da se možeš tako lako odreći nečega što si živio punih 40 godina - završio je legendarni ekonom nogometaša Šibenika.
Sinjanin postao fetivi Šibenčanin
Mario Veleglavac rođeni je Sinjanin. No, u alkarskom gradu živio je vrlo kratko:
- U Sinju sam živio od 1937. do 1939. godine. Tada smo se preselili u Šibenik - govori Mario.
Dakle, postali ste pravi Šibenčanin?
- A, šta reći na to. Uša mi je ovaj grad i ljudi u krv - opet će čuveni ekonom Šibenika.
Nogomet nije jedini sport koji je obilježio vaš život.
- Sedam godina sam se bavio padobranstvom. To me je pokojni brat nagovorija - otkrio je Mario još jednu svoju strast.
Klub će se odužiti šjor Mariju
Kao što je i red, iz HNK Šibenik najavili su da će se na primjeren način odužiti legendarnom ekonomu Mariju Veleglavcu koji je točno 40 godina proveo na Šubićevcu.
- Na prvoj službenoj utakmici nove sezone na kojoj budemo domaćini, javno ćemo šjor Mariju zahvaliti na svemu što je učinio za naš klub. A učinio je jako puno - izvijestio je Ivan Bulat, sportski direktor HNK Šibenik.
Bulat je kazao koliko je Mario značio za njega osobno.
- Čovjek je uvijek bio na dispoziciji, sve je držao pod kontrolom. Osim toga, jako je utjecao na moj nogometni odgoj i ponašanje - zaključio je sportski direktor Šibenika.
