Kada je prije nešto više od godine dana Grad Šibenik, kao dotadašnji većinski vlasnik, potpisao kupoprodajni ugovor s tvrtkom Football Smart International u vlasništvu kolumbijskih poduzetnika, mnogi su mislili kako je kraj kroničnim financijskim mukama nogometnog kluba sa Šubićevca. Uostalom, glavni razlog prodaje HNK Šibenika bio je taj da ga se skine s jasla javnih financija i gurne u privatne ruke kako bi zdravije poslovao.
Međutim, svi oni iz prve rečenice ispali su teški naivci. Tek godinu dana kasnije od svečanog potpisivanja ugovora na Šubićevcu opet stanuju riječi dugovanja, štrajk, blokade...ili sve ono što su simpatizeri Narančastih smatrali da je prošlo svršeno vrijeme.
No, iza slatkih riječi i pompoznih najava o modernizaciji kluba na svim razinama kolumbijskog dvojca Eduardo Zapata&Francisco Cardona koji su uzeli uzde Šubićevca, očito je stajala samo prazna priča. Praktički nisu izdržali ni pola sezone samostalno voditi klub, a već su debelo zaglibili s financijama. I da stvar bude gora, baš u mjesecima kada je šibenska blagajna trebala biti puna kao rijetko kada, ako se zna da su ljetos Narančasti napravili dva sjajna transfera (Bulat, Jurić) u Dinamo u kojima su uprihodili navodno oko tri milijuna eura.
Stoga se postavlja pitanje je li Grad Šibenik olako dopustio da se proda nogometni klub za svega stotinjak tisuća eura plus oko 400.00 eura jamstava? Točnije, u bescjenje?
Budući da se radi o političkom pitanju, o stanju u prvoligašu sa Šubićevca govorilo se i na nedavnoj sjednici šibenskog Gradskog vijeća. Gradonačelnik Željko Burić lakonski je ustvrdio kako je prvatziacija kluba odrađena vrhunski i kako će Šibenik i dalje stabilno broditi u 1.HNL.
Ne znamo samo na čemu šibenski gradonačelnik gradi taj optimizam, osim možda na činjenici da zna kako je novi kupac u igri da preuzme klub sa Šubićevca. No, o tome nešto kasnije.
Javnost je za financijske probleme Šibenika saznala početkom prosinca kada su igrači odbili trenirati, točnije kada su organizirali štrajk upozorenja. Tada je Francisco Cardona obećao kako će sva dugovanja (navodno oko pet milijuna kuna) uplatiti do 15. prosinca. I taj datum je prošao, a na računima nogometaša, trenera, zaposlenika kluba... novca nema.
Izazvalo je to dodatnu nervozu na Šubićevcu, pa se tijekom tjedna spominjala mogućnost kako Narančasti uopće neće otputovati u Veliku Goricu, gdje će u subotu Šibenik odigrati posljednju utakmicu jesenskog dijela prvenstva.
Kako doznajemo, u četvrtak se ipak odustalo od tog drastičnog poteza. Prema informacijama koje smo dobili iz kluba nakon jutarnjeg treninga s igračima i stručnim stožerom se sastao predsjednik Uprave Eduardo Zapata i obećao kako bi dio dugova mogao biti isplaćen u petak i početkom idućeg tjedna, a svi zaostaci do siječnja 2022. godine.
Naime, sada kada je prošao 15. prosinca, petak 17. novi je Dan D na Šubićevcu. Kako se neslužbeno doznaje, tada bi aktualni kolumbijski vlasnici trebali dati konačan odgovor na ponudu britanskih investitora koji su zainteresirani za ulazak u HNK Šibenik. Jasno, i taj posao, kao manje- više sve vezano uz Narančaste, obavijeno je velom tajne.
U javnost je tekuspjela procuriti informacija kako se ta grupe biznismena vezuje uz Zorana Cvetkovića, poznatog glazbenika, nekadašnjeg člana Prljavog kazališta, Parnog valjka, Boe... Cvetković je odavno otišao u London raditi kao studijski glazbenik, a izgradio je i zavidnu poslovnu karijeru. Zanimljivo, njegov sin Alex trenutačno igra za Šibenik.
Navodno, britanaski investitori spremni su uložiti oko 250 tisuća eura mjesečno, što bi za Šibenik bio sasvim solidan proračun.
No, Kolumbijci su se pokazali kao tvrdi pregovarači. Kako se može čuti, traže čak osam milijuna eura, dok Britanci nude otprilike polovicu tog iznosa.
Jednako neslužbena je informacija kako Englezi nisu jedini zainteresirani za ulaganje na Šubićevcu. Očito, Šibenik je poželjna udavača premda trenutačno kašljuca, barem što se novca tiče
Očito tijekom božićno-novogodišnjih blagdana na Šubićevcu će se voditi 'tvrdi' pregovori o čijem ishodu ovisi budućnost Šibenika. Odnosno, u njima leže odgovor na pitanje hoće li Šibenik i dalje broditi u 1.HNL, ili ga čeka neki crni scenarij.
Kolumbijci vodili i lošu kadrovsku politiku
Kolumbijski vlasnici Šibenika vodili su katastrofalno financije, ali nisu se iskazali ni u sportskoj politici. Njihova intencija uglavnom se svodila na dovođenje mladih igrača iz Južne Amerike koje su htjeli afirmirati u Šibeniku i preprodati. Međutim, materijal koji su dovodili nikako nije zadovoljavao prohtjeve 1.HNL, osim donekle Mese i Mine, sve sotalo bili su promašaji. Zato što nije forsirao kolumbijske igrače otkaz SMS-om dobio je uspješni trener Krunoslav Rendulić.
Ljetos su Kolumbijci doveli Španjolca Maria Rosasa nadajući se kako će on puhati u njihov rog. Ali, nema tog trenera koji će raditi protiv sebe, pa je i Španjolac vjerovao uglavnom domaćim igračima. Eklatantni primjer kako su Kolumbijci birali igrače je Argentinac Ignacio Bailone. Pompozno je predstavljen kao napadač kojeg je preporučio slavni Juan Sebastian Veron. Međutim, Argentinac je napustio Šubićevac bez ijednog gola, iako je imao vrlo solidan ugovor. Budući su mu Kolumbijci ostali dužni nekoliko plaća, Bailone je tužio klub.
Isti potez vjerojatno će povući i drugi nogometaši i zasigurno dobiti spor na arbitraži. Tako bi se lako moglo dogoditi da Šibenik ostane bez odštete za nekolicinu igrača koji imaju dobru prođu na tržištu (Ćurić, Rak).
Jakoliš posebna priča
Posebna priča je napadač Marin Jakoliš, koji je 'procvjetao' otkako je iz Hajduka stigao u matični Šibenik na posudbu. Prema dogovoru dvaju klubova, Jakoliš bi postao igrač Šibenika ako sa Šubićevca uplate oko 250 tisuća eura Hajduku. Jasno, Kolumbijci taj novac nemaju, iako se posao s Jakolišem čini kao siguran dobitak.
Stoga se u kuloarima počelo pričati kako su neki šibenski privatni poduzetnici i sportaši zainteresirani za otkup Jakoliševog ugovora od Hajduka. Taj slučaj jako podsjeća na slučaj dolaska Nike Kranjčara na Poljud.
