Od svih 18 igrača što su na Gradski vrt “sletjeli” unazad godinu i pol dana od dolaska novih vlasnika, najveći bingo definitivno je 23-godišnji stasiti Sinjanin Mateo Barać. Mladić kojemu je do prije godinu dana maksimum karijere bila jurnjava po hrvatskim drugoligaškim travnjacima u samo jednoj sezoni u Osijeku pod Zoranom Zekićem uzdigao se na vrhunsku razinu. Do te mjere da je prije mjesec dana praktički bio pred transferom u veliki Ajax, koji je na kraju ipak propao pod malo čudnim okolnostima.
Od igrača za 5.000 eura, Mateo je u godinu dana dosegao vrijednost 1,5 milijuna eura. S obzirom na sve to, kao i činjenicu odakle dolazi Mateo je i najbolji sugovornik za osječku najavu velikog derbija protiv Hajduka. Kluba, koji je naravno velikoj većini Dalmatinaca uvijek broj jedan i kluba u kojem svako tamošnje dijete želi igrati. Mateu, inače rođenom u Splitu, ali životno vezanome uz Sinj, ta se prilika ukazala u juniorima, bio je s njima i prvak Hrvatske, no seniorski ugovor nije mu ponuđen. Na stoperskim pozicijama tada su ordinirali Maloča, Milović, Milić, bio je tu i Peričić, Elez...
– Bilo mi je lijepo u juniorima, iako su me roditelji svaki dan vozili na treninge iz Sinja, ali izdržali smo tu žrtvu, osvojili i prvenstvo Hrvatske, no prijelaz u seniore nije mi donio ugovor i odlučio sam se vratiti u Junak. No, nikome ništa ne zamjeram. Drugi su bili u prednosti,ja sam bio igrač u sjeni, nisu u meni vidjeli potencijal i to je to - osvrnuo se kratko Mateo na to epizodu u Hajduku. Dolazak u Osijek ispao super Pokušao je i u Švicarskoj, ali nije dobio radnu dozvolu pa je preko Hrvatskog dragovoljca i Šibenika, s kojim je umalo ušao u Prvu ligu, na poziv Alena Petrovića i Zorana Zekića osvanuo u Osijeku kao potpuna nepoznanica. – To je na kraju super ispalo. Nisam falija – kroz smijeh će otvoreni i iskreni Sinjanin.
Bilo je ranije nekih priča da ga Hajduk prati, ali kontakta nije bilo. Tako je završio u Osijeku, gdje ga je dočekao sugrađanin Matas. Iako im u Sinju znaju govoriti kako je šteta što ih je Hajduk “promašio”, Mateo na to ne gleda negativistički.
– Znate kako je to. Neki te skaut prepozna, neki ne. Nije ni tim ljudima lako i ne bih ja nikoga posebno krivio. Možda smo mi bili samo solidni, a za Hajduk se uvijek tražila top klasa, što oni u nama nisu vidjeli. No, to je otvorilo prostor nekim drugim dečkima. Evo i sada imaju Sinjanina Jandreka, ranije su bili Sablić, Hrgović, Vukušić, Tičinović... Uvijek je u Sinju bilo talenata - istaknuo je Barać, prije nego što smo se okrenuli derbiju.
– Dobro nam je došla ova stanka, jer smo imali stvarno naporno ljeto. Sada smo mogli raditi sve što nismo u tom periodu, odradili smo praktički mini pripreme i mislim da smo se stabilizirali. Odlično izgledamo, jako smo motivirani, vratili su nam se reprezentativci i mislim da će to biti pravi derbi u koji ulazimo potpuno spremni. Znamo tko je s druge strane. Hajduk ove sezone igra stvarno dobar nogomet, međutim mi trebamo dokazati zašto je tradicija unazad desetak godina na našoj strani i večeras pobijediti - istaknuo je Barać, koji je prošle sezone velike bitke vodio s Futacsem. I Said je fizički moćan Za Osijek je dobro što ga sada nema, no možda će biti Almeida, koji mu je sličan po fizionomiji i načinu igre.
– Imaju oni i Saida, koji je također fizički moćan i koliko smo vidjeli sve uglavnom ide na njega. Isti je princip, pa nam je u biti svejedno, a možda su s Futacsem i brži nego s njim. No, spremamo se za sve varijante, Mile (Škorić, op.p.) i ja se odlično razumijemo i nadopunjujemo, pripremamo se analizirajući naše protivnike, pa tako i za ove koji slijede – istaknuo je Barać, a mi ga pitamo za koga će navijati njegova obitelj.
– Za koga nego za mene. Ne mogu ni ja navijati za Hajduk, kada igram za Osijek, ali da mi je drago kada Hajduk pobjeđuje jest. Osim protiv Osijeka. Konačno, u Europi navijam i za Rijeku i Dinamo, za sve hrvatske klubove. I Hajduk i navijači zaslužuju borbu za vrh iako to nama u Osijeku ne odgovara, jer su nam direktni konkurenti, pa je i nama teže, ali opet neka bude bolji onaj koji to zasluži – zaključio je Mateo, koji je unatoč propalom, kako ga je sam nazvao, transferu života u Ajax pokazao nevjerojatnu dozu samopouzdanja. Vratio se iz Amsterdama u Osijek kao da se ništa nije dogodilo.
– A, što sam drugo mogao? Možda je sreća što sam malo “budalast”, pa me to nije pogodilo. To je neki faktor sudbine. Rekli su da imam malo proširenje aorte, dva su liječnika bila za, no glavni se usprotivio, a mislim da je presudila ona nesreća s njihovim mladim igračem Nourijem, koji se zbog srčanih problema srušio na travnjaku i očito ovaj liječnik nije htio ništa riskirati. I mediji su ih zbog toga iznapadali. Činjenica je da su me milimetar-dva maknula od potpisa, da mi je propao transfer života što morate osjetiti kada tamo dođete, kada razgovarate s Van der Sarrom, Overmarsom..., kada vas prime kao zvijezdu, ali već sam puno toga prošao u životu, pa sam i navikao. Uvijek sam bio borac, dizao se i išao prema gore. Ovo mi nije bilo suđeno, a možda me čeka i nešto bolje. Ako je to moj put, neka bude. Doma dobio zeleno svjetlo.
U Hrvatskoj je ponovio pretrage i neki od naših najboljih kardiologa kazali su mu da je s njim sve u redu te da može normalno nastaviti karijeru. – Zdrav sam i to je najvažnije. Zapravo, nikada nisam ni imao problema. Konačno, meni ne može biti srce isto kao nekome od 1,75 centimetara i koji ne trenira. To malo proširenje je normalno za moju visinu. Ostaje mi trenirati, igram u Osijeku, gdje mogu samo napredovati, a iskustva nikada dosta. Da sam savršen, ne bih bio u Osijeku, tražio bi me Real Madrid. Bit će dobrih, lošijih utakmica, ali treba raditi na sebi, ići dalje i šta Bog da, a ako me netko bude tražio, doći ću, pregledajte me i odlučite. Puno je transfera propalo radi srca i praktički svakom čovjeku se uz današnju tehnologiju nešto može naći – smireno je zaključio 23-godišnji Osijekov stoper. Pravi bijelo-plavi sinjski junak. ∙