Više nego ugodna ćakula s Mariom Ćurićem, sve uspješnijim veznim igračem Šibenika i bivšim hajdukovcem. S nogometašem, koji se, kako kaže, od prvog trenutka osjeća ugodno na Šubićevcu. Kaštelanskim Hercegovcem, zaljubljenim u Dalmaciju.
- Ostajem pri izjavi, koju sam dao poslije potpisa za Šibenik, kad sam kazao da sam sretan što sam došao u klub s velikim ambicijama i jednako velikom tradicijom. Čast je igrati u klubu, koji je igrao službene utakmice u Europi, a koji je s tolikim brojem velikih imena nahranio hrvatski nogomet. Nadam se da je i aktualan momčad dala pristojan doprinos povijesti Šubićevca povratkom u Prvoj ligi, gdje kanimo i ostati - krenuo je Ćurić čvrsto na prvu loptu.
Ćurići su prvi susjedi izborniku Zlatku Daliću u livanjskom kraju, no korijeni našeg sugovornika su iz susjednog, duvanjskog kraja. Iz mjesta Koritna.
- Ja sam rođen u Splitu, a moja obitelj stanuje u Kaštel Kambelovcu. No, u meni traje „vječni“ zov tih duvanjskih korijena. Odem dva, tri puta godišnje do Tomislavgrada i Koritne. Premalo za moje emocije, ali to je maksimalno kroz prizmu profesionalnog nogometaša. Valja ljeti guštati i na moru - objasnio nam je Mario svoje rodoslovlje.
Naš sugovornik se nije mogao obraniti od komplimenata poslije nedavne kup-utakmice Šibenika sa Croatiom u Zmijavcima. Posebno ga je nahvalio trener domaćina, bivši hajdukovac Vik Lalić tezom „da je Ćurić izvanrednom igrom prosto izmasakrirao njegovu momčad“, te tezom „da je na Šubićevcu uvelike napredovao“.
- Hvala gospodinu Laliću na posebnim komplimentima. Znam da nije bio nimalo kurtoazan, jer sam ga upoznao kao iskrenog čovjeka i dobrog poznavatelja nogometa. Bio mi je trener u mlađim kategorijama u Hajduku, pa mu trebam uzvratiti istom mjerom ili zahvaliti se na svemu, čemu me naučio na travnjaku - skromno je reagirao Mario na Vikove glasne pohvale.
Šibenski vezni tandem Marko Bulat - Mario Ćurić jednako je pohvalio i u televizijskoj emisiji „Treće poluvrijeme“ zagrebački stručnjak, bivši trener Šibenika Rajko Magić. Stručnom tezom „da su Bulat i Ćurić kao suvremeni igrači nositelji tranzicije u šibenskim (polu)kontrama“.
Nogometni perfekcionist
- Ni ja, ni Marko po svojoj prirodi nismo „klasični“ zadnji vezni, pa jedva čekamo da pojurimo prema naprijed. To nam je lakši dio obveza u našim taktičkim zadaćama. Trener Rendulić je uporan u poboljšanju naše igre u obrambenoj fazi. Njemu je obrana na prvom mjestu, ali ne „bunkeraška“, već suvremena, pokretljiva. On je, kako je kazao Nenad Bjelica, nogometni perfekcionist. Uz to, naš trener je tipični fajter, srčan i borben čovjek. Od njega se puno može naučiti u nogometnom smislu - hvali Ćurić svog trenera Rendulića.
Naš sugovornik je malo zastao, kad smo ga upitali kako su se novi igrači, prvenstveno mladi Kolumbijci uklopili u Rendulićev oštri režim rada. No, brzo je odustao od diplomatskog odgovora ili nije bježao od iskrenih dojmova.
- Na prvim mi se treninzima učinilo da Kolumbijci kao mladi igrači više žele igrati, biti ležerni. Dakako, da im nedostaje prilagodbe. Ne samo na oštri režim rada nego i na naš način igre, dalmatinsko podneblje. Možda je u tom smislu najiskrenija reakcija nadarenog Realova igrača Martina Alvara, koji je za tren shvatio razliku između juniorskog i seniorskog nogometa. U razgovoru za HRT je iskreno kazao „u seniorskom nogometu valja brže misliti, brže odigravati“ - otvorio se Mario.
Samo se široko osmjehnuo, kad smo mu spomenuli mogućnost da na idućoj utakmici s Hajdukom umjesto u „klasičnoj“ vezi zaigra u (polu)špici ili na lijevom krilu.
- Meni to i ne bi bila neka novost, jer sam na tim pozicijama nerijetko igrao u mlađim kategorijama u Poljudu. Šutke ću prihvatiti sve što bude trener od mene tražio na toj i svim idućim utakmicama. Ta zamisao ima vjerojatno korijene u razmišljanju da protiv Hajduka žestoka obrana mora početi već od vrha šibenskog napada. Ako dobijem tu ulogu bit će to i specifičan dvoboj da ja, kao bivši hajdukovac igram protiv Jakoliša, Šibenčanina u splitskom dresu - pretpostavlja naš sugovornik.
Bilo je, dakako, nemoguće kao temu izbjeći prognozu rezultata utakmice Hajduk - Šibenik, što se u nedjelju igra u Poljudu. Baš kao i Ćurićevu konstataciju da su ga se prerano odrekli u Hajdukovim nogometnim vizijama. Pogotovu, što visoki i pokretljivi ljevaci s dobrim šutem i driblingom nisu tako česta pojava u dalmatinskom, pa i hrvatskom nogometu.
- U Poljudu sam proveo 12 godina, uvjeren da će me dobre igre u drugoj momčadi, gdje sam konstantno bio među tri, četiri ponajbolja igrača, lansirati u prvi sastav Bijelih. No, u bilom dvoru su, očito, mislili drugačije. Zato sam svoj put do većih dometa potražio okolnim putem. Preko Solina i Šibenika, gdje se, ponovit ću, osjećam više nego dobro. Ne krijem da mi to što sam na brzinu prekrižen u Hajduku predstavlja dodatnu motivaciju za nedjeljnu utakmicu, da im želim pokazati kako su pogriješili. Radujem se što se poslije toliko godina ponovno igra dalmatinski derbi. I vjerujem da mogu dati doprinos mogućem šibenskom uspjehu na splitskom travnjaku - završio je Mario Ćurić.
Prijatelj Bradarić
Mario Ćurić je 22-godišnjak, koji je u Poljudu vježbao s generacijama mladića i dječaka, rođenih 1998. i 1999. godine.
- Najbolji prijatelj iz tih dana bio mi je i ostao novopečeni reprezentativac Domagoj Bradarić. Oh, kako sam se radovao njegovoj besprijekornoj igri u dresu Hrvatske protiv Švicarske! On nije samo sjajan nogometaš, već i dobar mladi čovjek. Vjerujem da će daleko dogurati. Bradarić je, uostalom, standardni prvotimac u francuskom Lilleu. U zemlji, gdje se igra zaista dobro nogomet. I Domagoj se raduje uspjesima Šibenika - otkrio nam je Ćurić.