Velike brige pritišću Baldekin: Šibenka je igrom i rezultatima blizu zone prvoligaškog sumraka

Javna je tajna da se Aleksandar Petrović i autor ovih redaka baš i ne ljube u medijskim nadmetanjima, što je posebice kulminiralo prilikom organiziranja spektakularne utakmice, u povodu Draženova 60. nedoživljenog rođendana u zagrebačkoj Areni. Kad je kamen spoticanja bio ne baš jasan Acin kriterij „krojenja“ liste svečano pozvanih gostiju. Posebice u onom dijelu protokola, kad je poslao pozivnicu gradonačelniku Ljubljane Slobodanu Jankoviću, ali ne i šibenskom poteštatu dr. Željku Buriću. Gradonačelniku Draženova rodnog grada i jedinog mjesta na svijetu, gdje se dvaput godišnje na svečan i emotivan način podsjeća na šibenskog košarkaškog Mozarta.

No, čovjek, ako želi biti vjerodostojan, jednostavno, mora razlikovati objektivno od subjektivnog. Točnije, moja medijska „prepucavanja“ sa starijim Petrovićem nisu nikakva prepreka da ga proglasim jednim od najboljim, ako ne i najboljim košarkaškim znalcem u Hrvata. Dapače, da još jednom zažalim što nije ostao na kormilu hrvatske reprezentacije, koju je na maestralan način vodio na Olimpijskim igrama u Brazilu, gdje je bio samo na jednoj lopti u nadmetanja s objektivno kvalitetnijom Srbijom.

Više nego zanimljivo zvučalo je Acino gostovanje u popularnoj TV-emisiji „Sport nedjeljom“, u kojoj ga je iskusni voditelj Ante Breko navlačio na tanak led i glede šibenskog nezadovoljstva zbivanjima u Areni, te scenarija i režije filma o Draženu. No, s puno većim smo zanimanjem poslušali Petrovićevo glasno razmišljanje o razlici nekadašnje i aktualne košarke.

- U doba, kad je Cibona bila dvostruki prvak Europe nama su za uspjeh bila dostatna nekolicina igrača, koji su s lakoćom pogađali s odstojanja. U suvremenoj košarci je aktualna posve druga priča. Da bi neka momčad bila uspješna mora, prije svega, imati „međusobnu igračku kemiju“, jednog-dvojicu igrača, koji lako mogu stvarati prednost u pojedinačnim dvobojima, te skupinu tjelesnog izuzetno spremnih košarkaša – kazivao je Aco, objašnjavajući na taj način i visok, neugodan poraz Hrvatske u sarajevskog Skenderiji.

Barem jedan od tri bitna čimbenika, koja je potencirao stariji Petrović, uzalud smo tražili u igri Narančastih na utakmici Šibenka – Split, koja je, nažalost, Funcuta i ostalih šibenskih zaljubljenika u Baldekin završila neslavno. U prvoligaškom susretu, koji je, za razliku od nekih sretnijih vremena, djelovao kao igra goropadne splitske mačke i malog, sramežljivog šibenskog miša.

Cijeli dojam dodatno je bremenitijim činilo povremeno skretanje pogleda na televizijski prijenos iz Osijeka, gdje su Vrijednosnice na (s)pretan način nadvisile Zadrane. Jusupovu momčad, koja je samo dva dana ranije održala taktičko „predavanje“ splitskim „žutima“, te (ne)izravno utjecala na trenersku smjenu na Gripama.

Volio bih da me netko uvjeri kako pretjerujem, ali… Nisam daleko od stava da je momčad Šibenke jednako igrom i rezultatima blizu zone prvoligaškog sumraka. Da se početne nemale ovosezonske ambicije mogu lako preobraziti u borbu za „goli“ prvoligaški ostanak. Na takvu ružnu misao tjera nas statistika. Narančasti su na svom parketu izgubili od još ugroženijeg Dubrovnika, pa bi eventualni skor od 0:2 u međusobnim susretima s „gosparima“ mogao biti gotovo koban. Najveći kapital u ovom trenutku košarkaši Šibenke imaju u osječkoj pobjedi, koja sugerira kako bi sve bilo lakše, kad bi uspjeh s istim suparnikom ponovili na Baldekinu.

A ako se vratimo Acinoj analizi aktualne (hrvatske) košarke, onda nas je upravo utakmica Vrijednosnice – Zadar uvjerila kako osječka momčad ima u „pristojnoj“ mjeri elemenata, koje je potencirao stariji Petrović. Da bi skora nadmetanje Šibenke(u Dubrovnik) i s Osječanima na domaćem parketu  mogle imati okus „majstorice“. Da se brige, koje pritišću Šubićevac, ne razliku bitno od onih, koje su polako, ali sigurno počele „kraljevati“ i na Baldekinu.