Neven Spahija ima 59 godina, iako mu te godine nikada ne biste dali. Sve prati, živo je zainteresiran za sve što se događa u košarci, pa je tako pažljivo pratio olimpijske kvalifikacije u Splitu. i ne samo o Splitu. Ovo je njegov dojam viđenog...
Kako je tek Kanadi...
- Hrvatska nije napravila u Splitu ništa lošiji posao nego su to napravili svi ostali organizatori olimpijskih kvalifikacija. Došli smo nekompletni na taj turnir i Mirko Novosel je bio pravu kad je govorio, “mi smo mali i kad nama netko fali, to se jako osjeti, to nije kao kod drugih”. Naši su najbolji igrači u NBA, pa smo na neki način kažnjeni kad Bojan igra dobro u Utah Jazzu, Dario u Sunsima ili Zubac u Clippersima. Na to sve se još i Simon ozlijedio, pa se dođe u poziciju da se slaže roster u sedam dana uoči prve utakmice. To ne bi uspio niti mađioničar. Svi smo svjesni da to nije izgledalo dobro, ali koliki je na sve to, zapravo, utjecaj trenera, jesu li trebale biti druge rotacije, druge obrane, mislim da su to priče bez osnova. Utjecaj trenera tu je nemoguć, tu više odlučuje faktor sreće nego trener. Stoga mi je povlačenje Veljka Mršića po blatu neshvatljivo...
Spahija će odmah dati i argument.
- Sad se spominje rezultat, ali kakav je rezultat bio u onim kvalifikacijama za Eurobasket dok se pobjeđivala Turska u Istanbulu? Tada je sve bilo super, sa sličnom skupinom igrača. Bojim se i pomisliti što bi tek bilo da smo u koži jedne Kanade, koja je organizirala kvalifikacije, imala je deset NBA igrača u rosteru i na klupi NBA prvaka Nicka Nursea, pa se nije kvalificirala...
Koja je svrha stranaca?
Možda smo svi mi pomalo nerealni. Jer, ukoliko pogledamo unazad četvrt stoljeća, u našoj reprezentativnoj košarci su dobra ljeta incident, a ne pravilo?
- Mislim da je ljubav prema košarci uvijek ista, ali da kvaliteta više nije ista. Mi smo prestali proizvoditi igrače, igrače srednje prema višoj klasi. Pustimo na stranu Dražena, Kukoča, Rađu ili Vrankovića, ali ajmo vidjeti zašto više nema Gregova, Marcelića, Mateja Mamića? Slovenija ima najboljeg igrača na svijetu, ili jednog od, ali zar mislite da bi Dončić mogao sam odvesti Slovence na Igre da se nije ukazao Čančar i pogodio trice, da tu nije bio Prepelič. Ja se pitam gdje su takvi igrači kod nas.
Spahija je zaštitio i igrače.
- Skidam im kapu, stalno se odazivaju, nikada ne dovode svoj nastup u pitanje i svaki put kad bude loše oni su stavljeni na stup srama. Ali, mi smo ogoljeni, mi ne produciramo kvalitetu. Naši klubovi ne igraju u Europi, oni koji igraju ABA ligu tamo se bore za ostanak. I uoči svake ABA lige je isto, za ispadanje se bore jedan slovenski i tri hrvatska kluba. Zatim, tu je pitanje stranaca. U finalu našeg prvenstva Splitu je jedan stranac izvan momčadi, sjedi na tribinama, tri su u momčadi, što je to? Roko Ukić je u 37. godini na razini MVP-a u tom finalu. I ja se samo pitam, čemu to. Ako Split treba stranca, neka ga uzme, ali onda se tu borimo za veće stvari, igramo Europu, ali dovoditi strance za borbu za ostanak, meni je to neshvatljivo. Koja je kvaliteta tih stranaca, koja je njihova svrha...
Gdje je tu Gnjidić?
Ima Spahija zamjerki i na selektiranje u reprezentaciji.
- U reprezentaciji uvijek treba biti spoj najboljih, najiskusnijih i najtalentiranijih. Evo, ja se pitam gdje je tu Lovro Gnjidić, često sam čuo da je to novi Zoran Planinić. I zašto on nije u reprezentaciji? Dino nekidan proziva Veljka, mislim da je to ista kuća, da trebaju sjesti zajedno i tu sve raspraviti, to nisu priče za novine. Ali, to nije niti pitanje Veljka, Marka ili Janka. Igrači koji će biti u reprezentaciji, posebno ti talentirani, to je pitanje sustava. Ako vam je reprezentacija takva kakva jest, a nemate unutra niti jednog igrača koji će sutra odskakati kvalitetom, onda o čemu govorimo? Je li to Gnjidić, ne znam, je li to Brala, ne znam, je li to Branković, ne znam, ali znam da ti moraju proći pripreme da vide što i kako radi jedan Bojan Bogdanović. Na te stvari ne treba gledati površno. Ne mogu vjerovati da u Splitu nije bio i mali Prkačin.
Spahija je podsjetio i na svoj angažman u KK Dinamo, koji je ostao kratak u kvalifikacijama za HT Premijer ligu.
- Meni je nejasno da u toj Prvoj ligi igraju stranci. Dinamo je kvartovski, amaterski klub i bili smo drugi u toj ligi, izgubili finale od Cedevite Junior koja je profesionalna momčad. U dodatnim kvalifikacijama, pak, izgubimo od Dubrave, a izgubimo zato jer Dubrava ima stranca. I kako onda unaprijediti sustav, kako ići prema naprijed, kad ti klubove dovode strance za 500 dolara. Je li to moguće u takvim okvirima?
Cibona nekad i sad
Postavlja se pitanje trenera koji nisu adekvatno plaćeni, ali je i sve manje entuzijazma...
- Ne znam koliko više ima fanatika. Za uspjeti u košarci treba ulagati u sebe. Neću sad o svom primjeru, jer su mene roditelje pomagali u mojih prvih deset godina bavljenja trenerskim poslom. Takvog entuzijazma, bojim se, više nema. Tu je i Savez, ja ih ne želim kritizirati, ali Veljko je njihov četvrti izbornik, možemo li naprijed, ako je on već sada upitan? Netko tko ga je doveo, treba stati iza njega, ne mogu se treneri mijenjati preko noći. Jedno je priča organizacija posla u Savezu, to niti Danku Radiću nije zamjerano, Savez je funkcionirao i onda, ali rezultat je drugo, to ljude zanima. Evo, čuo sam da onaj dečko, Karakaš, koji je vodio Split u završnici sezone, sad odlazi s Perasovićem u Uniks kao pomoćni trener. Ja to ne mogu vjerovati. Savez ne može voditi klubove, ali se pronađu neki treneri, mora utjecati na to da ih se zadrži, da mogu imati kontinuitet.
Klubovi su nam posebna, priča, evo Cibona je u rasulu, a znate onu, “ako se Cibona prehladi, hrvatska košarka dobije upalu pluća”...
- Ne znam što se tamo događa, ali iza njih je najgora sezona u povijesti. Da, ta izjava, sada sve više dobiva na točnosti. Danas Cibona nije niti sjena kluba iz kojega smo ponikli Aco Petrović, Repeša, tamo je bio i Peras, bio sam ja. Cibona je nekada bila poligon, a sada, što je to? Ako je taj Gnjidić novi Planinić, zar je moguće da on ide u Bar, da su braća Ivišić u Studentskom centru, sada je tamo otišao i Boris Tišma. Pazite, ja skidam kapu tom Studentskom centru, trebali bi skupa otići tamo i provjeriti što i kako oni rade. Odlaze u Crnu Goru naši klinci jer je tamo bolji projekt? Ako je tako, onda je to vrijeme da stavimo ključ u bravu...
Spahija se pred kraj razgovora fino iznervirao.
Treba stvarati igrače
- Imam 59 godina, gotovo sam 40 godina trener i meni je neshvatljivo da hrvatska košarka od Roka Ukića, a njemu će uskoro 37 godina, nije izbacila playmakera. Mi ne možemo niti odgojiti trenera, ne možemo naći za trenera tisuću eura. I nisam ja protiv stranca, ali taj mora biti znatno bolji od naših ako je tu. I što je s tim klincima, ja sam čekao vidjeti kako se razvijaju Nakić ili Drežnjak. Nakić nije niti blizu reprezentacije, a Drežnjak, ja to ne vidim, o čemu se tu radi?
Neven Spahija poslao je još jedan apel za okretanje stvaranju igrača. Tvrdi da ne ruši nikoga i ne kritizira. Ali mu se sve skupa ne dopada.