Danira Nakić-Bilić, proslavljena hrvatska košarkašica, primljena je u FIBA-inu Kuću slavnih. Gostovala je u emisiji Sportske minute te se osvrnula na svečanost u Singapuru gdje je primljena među slavne košarkaše.
Danira Nakić-Bilić igrala je na poziciji braniča za klubove Elemes (Šibenik), Scuola Pitagora (Italija), Cepsa Tenerife (Španjolska) i Croatia (Zagreb). Tri godine zaredom (1989.-1991.) bila je najbolja košaršakica Europe. Kao reprezentativka bivše Jugoslavije osvojila je srebrnu olimpijsku medalju na Olimpijskim igrama u Seulu 1988., bila viceprvakinja Europe 1987. u Španjolskoj i Izraelu 1991., te viceprvakinja svijeta 1990. u Maleziji.
S reprezentacijom je pobijedila na Univerzijadi 1987. u Zagrebu. Kao reprezentativka Hrvatske sudjelovala je na Europskom prvenstvu 1995. u Češkoj. Na klupskoj razini bila je višestruka državna prvakinja i osvajačica kupa s Elemesom i Croatijom.
Dobitnica je najvišega priznanja za sport u Hrvatskoj, Državne nagrade Franjo Bučar, 1991. godine. Međunarodni olimpijski odbor joj je 2009. dodijelio trofej “Žene i sport” za Europu.
Sada je i u FIBA-inoj Kući slavnih.
- Obavijestili su me u ožujku da ću biti primljena. U trenutku sam se prvo iznenadila, a onda mi je bilo doista drago. Ulazak u Kuću slavnih je najveće priznanje u svijetu košarke. Evocirale su se uspomene, preplavile su me emocije. Kao da se cijela ta sportska priča zaokružila, istaknula je na početku gostovanja.
Imala sam veliku podršku od obitelji, možda sam to uzimala zdravo za gotovo.
- No tijekom godina sam shvatila koliko su se roditelji zapravo posvetili svog vremena kako bi ja mogla pratiti školske i košarkaške treninge. Otac je govorio da je košarka važna, ali i da moram završiti fakultet.
Osvrnula se i na Dražena Petrovića, također Šibenčanina.
- Njegov primjer količine treninga, to nas je motiviralo da ne propuštamo niti jedan individualni trening koji je bio u 6 ujutro. Nismo imali niti jedan drugi trening, keže za HRT.
Dugi niz godina je igrala u šibenskom Elemesu, a potom u Italiji te zatim u Zagrebu.
Sa 19 godina je proglašena najboljom košarkašicom Europe i to tri godine za redom.
- Ja sam imala sreću da igrate s doista dobrim košarkašicama, a s kojima onda možete napraviti sjajne rezultate. S reprezentacijom Jugoslavije na koje smo gog natjecanja otišli, osvojili smo medalju. Imala sam jako dobre suigračice u Elemesu.
- Uvijek razvoj igrača ovisi o kvaliteti lige u kojoj igrate. Samo zamislite, Hrvatska ima četiri milijuna stanovnika, dakle "platforma" za buduće košarkaše nije velik. U razvoju hrvatske košarke jako je važno gledati da nam nitko od talenata ne prođe "ispod radara". Da se uoči na vrijeme i da se ulaže u njega. Zapravo, nemamo široku bazu.