Gdje odlazi mladi šibenski košarkaški reprezentativac Toni Nakić? Tko će biti nasljednik trenera Edija Dželalije? Kako financijski i igrački preživjeti jesen? Postoji li barem mala teorijska šansa da Baldekin prihvati ponudu igranja u Drugoj ABA ligi? Na ta četiri temeljna pitanja tražili smo odgovore u ugodnoj ćakuli sa sportskim direktorom Šibenke Filipom Vukičevićem - Fikom. Uz kavicu na štekatu prvog otvorenog šibenskog hotela Life Palacea.
- Nakić je najbliži dresu zagrebačke Cibone. Nismo, doduše, još uvijek ništa konkretizirali, ali su pregovori sa čelnim ljudima tog kluba dobro odmakli. Drugi aspirant na našeg sjajnog igrača, Zadar, pokazao je kako ne cijeni ni nas, ni Nakića promašenom tezom „da je odšteta za Tonija previsoka“. O njegovu potencijalu ne govore samo komplimenti izbornika Veljka Mršića, već i činjenica da bi to trebao biti prvi ozbiljan transfer među hrvatskim prvoligašima u zadnjih nekoliko godina, prilično izravan bio je Vukičević.
Iako to nije kazao eksplicite direktor Šibenke nam je posredno sugerirao kako je odšteta za Nakića ili 50 tisuća eura jedan od načina da Baldekin preživi predstojeću sezonu.
- Čekamo precizan odgovor od Grada Šibenika, svjesni smo da ne možemo računati na dosadašnju potporu Nacionalnog parka Krka. Slično je i s ostalim tvrtkama, koje su nam pomagale dosad. U pandemijskoj krizi mnogi su ljudi ostali na ulici, bez posla. Zato zasad bježimo od pretjeranog kucanja na vrata za pomoć košarci. Ukratko, ne želimo biti sebični, socijalno neosjetljivi, pomalo će emotivno i empatijski naš sugovornik.
Oživio parket
No, lice mu se ozarilo, kad smo spomenuli da je šibenski parket silno oživio, iako će se na službene ligaške utakmice čekati još mjesecima. Zbog odluke vodstva HKS-a da se zamrzne ligaška ljestvica Premijer lige. Bez prvaka i ispadanja.
- Stara je istina da u svakom zlu ima dobra. Bez ligaških utakmica i poziva u reprezentativne selekcije, naši su talentirani igrači silno usredotočeni na individualni rad. Oni najperspektivniji, poput braće Ivišić znaju dnevno imati i po tri treninga. No, ne bih se, kad je riječ o jasnoj perspektivi kluba, zadržao samo na tim sjajnim šibenskim „tornjevima“. Tu su još, primjerice, Pleadin i Antić, koji igrački rastu iz dana u dan. Želja da spomenuti i još neki mladi igrači dobiju obilatu minutažu na jesen je jedan od razloga što igranje u Drugoj ABA-ligi, ukoliko se nešto bitno ne promijeni, ne smatramo ni realnim ni korisnim. Nemaju ti mladci iskustva kao, primjerice, Domagoj Šarić i Ivica Gulin da mogu gurati na dva kolosijeka. Za sezonu, u kojoj bi se više gubilo vremena na putovanje nego na toliko potrebne treninge, više je nego jasan Vukičević.
Sportske direktor Šibenke, međutim, u ovom trenutku ne zna precizan odgovor kako koliko-toliko nadoknaditi odlazak Nakića. I ne samo Nakića. U pandemijskoj krizi klub se na korektan način rastao i sa sjajnim šuterom Ivanom Milekovićem.
- U intenzivnim smo pregovorima za produženje vjernosti s Vukom i Vranešom, dvojicom sjajnih igrača i jednako dobrih momaka. Prvi se u minulim sezonama praktički udomaćio u Šibeniku, dok bi drugi, uvjeren sam, ostao i za slabije uvjete u šibenskom dresu. Iz prostog razloga što mu se sve sviđa na Baldekinu. I atmosfera u momčadi, i ona na tribinama. Mi bismo željeli da momčad bude slične jakosti kao lani, kad smo se bez problema ugurali u gornji dom. Ljetni će treninzi detektirati kakvi nam profili igrača fale, pa ćemo to rješavati u hodu, glasno razmišlja Fika.
Tri sjajna momka
Ovih dana na Baldekinu s bivšim suigračima vježba cijela šibenska petorka „u dijaspori“. Gabrić, Širko, Vrkić, Andabaka i šibenski zet Pandurić. Na našu sitnu provokaciju tko će od njih i na jesen ostati na šibenskim treninzima, Vukičević se samo slatko nasmijao.
- Kad su Gabrić, Širko i Vrkić u pitanju moramo biti posve realni. Neka ta tri sjajna momka još koju godinu beru devize u stranim ligama, pa nam se onda vrate još uvijek dovoljno spremni da pomognu svom klubu. Njihova sadašnja nazočnost na treninzima samo je još jedan dokaz dobre atmosfere u klubu i njihove emotivne pripadnosti Baldekinu, realan je naš sugovornik.
U pandemijskoj krizi Šibenka se na korektan način rastala od prošlosezonskog trenera Edija Dželalije. Treninge zato vodi njegov pomoćnik i bivši prvotimac Dženan Rahimić. S velikim izgledima da i ostane u sedlu kao prvi trener.
- Nismo bili toliko nezadovoljni radom Dželalije. Momčad je došla u pravu formu upravo, kad smo bili u realnoj poziciji da pobjedama dosegnemo 4. mjesto. Ta ili za jednu stepenicu niža pozicija je bio i realan naš prošlosezonski domet. Mali problemi s Dželalijom nastali su samo u trenutku, kad smo shvatili da on usred sezone želi mijenjati način igre. Za to, ruku na srce, nije bilo ni vremena, ni prostora. Ne mogu vam sa sigurnošću kazati kako je Rahimić naš novi trener. On ima prednost kao domaći stručnjak, ali što kriti da nam se nude i neki treneri sa strane? Definitivnu ćemo odluku donijeti idući tjedan, ne krije klupske i vlastite dvojbe Filip Vukičević.
I u besparici, koja se kao Damoklov mač nadvila nad Baldekinom, vodstvo Šibenke ne strepi za konačno formiranje igračkog rostera. Razlog za svojevrsnu bezbrižnost čini nam se „normalnim“.
- Uvjeren sam da smo u boljoj situaciji nego većina hrvatskih košarkaških prvoligaša. Iz prostog razloga što, za razliku od najvećeg dijela klubova, imamo deset domaćih igrača pod ugovorom. A to je u aktualnim teškim vremenima za sportske kolektive velika vrijednost. To nam daje i dodatnu snagu da ustrajemo na odavno zacrtanom i prepoznatljivom putu oslanjanja na šibenske košarkaške inkubatore. Naša suradnja sa školom košarke „Dražen Petrović“ zaplovila je mirnim vodama. Na obostrano zadovoljstvo, završio je Vukičević.