U mlađim uzrastima hrvatske reprezentacije suigrač mu je bio najbolji hrvatski košarkaš Bojan Bogdanović. U dresu s kockicama zajedno s njim igrali su i članovi zlatne generacije Baldekina, predvođene Lukom Petkovićem i Filipom Vukičevićem. Upravo je današnji sportski direktor GKK Šibenik Vukičević najzaslužniji što je Ivan Mileković postao novi igrač "narančastih“.
Košarkaš, kojega šibenska publika najviše pamti kao člana Zagreba, ovoga je ljeta na Baldekin sletio s Pirinejskog poluotoka. Tamo je, naime, protekle sezone nastupao za Granadu. S juga Španjolske, točnije iz Andaluzije, stigao je na jug Hrvatske, u Dalmaciju.
- U Trnskom sam proveo četiri sezone i jednostavno je došlo do zasićenja. Upao sam, da tako kažem, u kolotečinu. Trebala mi je promjena. I našao sam je u Granadi. Sezona u Španjolskoj za mene je bila prekrasno iskustvo. Drugačiji je mentalitet ljudi, drugačija su pravila ponašanja… Ja sam dugo godina bio u sustavu, u kojemu je bilo puno pritiska, tenzija. Pričam o treneru Danijelu Jusupu i njegovu načinu rada. U Granadi me dočekala potpuno različita priča. Cilj kluba je bio da izborimo plasman u Drugu ligu. Nažalost, nismo uspjeli. No, nitko na nas nije vršio pritisak, niti je vodstvo kluba to doživjelo kao tragediju - priča nam Ivan Mileković.
Novi igrač Šibenika Baldekin ne pamti samo po svojim nekadašnjim suigračima iz reprezentacije, već i po užarenoj atmosferi koja je vladala u toj kultnoj dvorani kad bi dolazio sa zagrebačkim "mravima“.
- Sa Zagrebom sam igrao protiv Šibenika i Jollyja. Naravno, protiv mog današnjeg kluba bilo je puno teže igrati jer nas je ovdje uvijek čekala vruća atmosfera, huk navijača s tribina. Protiv Jollyja je to više izgledalo kao trening-utakmica. Moja sjećanja na Baldekin oduvijek su pozitivna. Još iz kadetskih dana. U ovoj dvorani mi je uvijek bio poseban gušt igrati - bez kurtoazije će Mileković.
Sportski direktor Filip Vukičević je predstavio Milakovića kao "izrazito školovanog igrača, velikog radnika i karakternog momka“. Vodstvo "građana“ posegnulo je za 29-godišnjim Zagrepčaninom kako bi se pokrile pozicije beka-šutera i krila.
- Najviše volim igrati "trojku“, ali sam kod Jusupa, recimo, znao igrati i na poziciji playmakera. Pa, čak i kao "četvorka“ - kaže 197 centimetara visoki košarkaš.
Mileković je dobio i specijalni zadatak da pomogne u razvoju mladih igrača, posebno nadarenog Tonija Nakića.
- Moram priznati da dosad u karijeri nikad nisam igrao s toliko mladih igrača. No, ugodno sam iznenađen količinom njihova talenta, ali i radnim navikama tih momaka. Užitak je s njima trenirati. Ja osjećam da oni žive košarku, a posebno me oduševilo što su svi čvrsto s nogama na zemlji. To je u današnje vrijeme rijetkost. I zato vjerujem da će uspjeti – ocjenjuje Mileković.
Zagrepčanin u redovima Šibenika potvrdio je riječi suigrača i trenera Vladimira Anzulovića "kako su se novaci gotovo preko noći uklopili u momčad“.
- Mi funkcioniramo kao obitelj. Očito smo kliknuli na prvu jedni s drugima. Ja sam došao prije mjesec dana, a imam osjećaj kao da sam u Šibeniku godinama. Vrlo je važno da se na treninge dolazi s guštom. Da nam nije teško raditi, koliko god su pripreme zahtjevne. Mi na svaki ispit, koji je pred nama, gledamo kao izazov - tvrdi Ivan Mileković.
Ne gušta novi igrač "građana“ samo u treninzima, nego i u životu u Šibeniku.
- Ova klima mi odgovara. Slično je bilo i u Granadi. Sunčano, lijepo vrijeme, s malo kiše. Šibenik mi više paše nego Zagreb. Manja je gužva po ulicama, mirniji je, sporiji način života. I moram vam još nešto reći. Ugodno me iznenadilo koliko ima turista u gradu. Imam osjećaj kao da sam došao u Dubrovnik - govori nam Ivan.
Mileković bi zajedno s Domagojem Bašićem i preostalim, ne baš brojnim, starijim igračima trebao biti produžena ruka trenera Anzulovića na parketu.
- Mislim da možemo puno toga dobroga pokazati ove sezone. Uz našu energiju, polet i mladost rezultati bi trebali doći sami od sebe. Neću ništa prognozirati. Samo ću kazati da bismo mogli biti iznenađenje za mnoge poznavatelje košarke u Hrvatskoj - poručio je Ivan Mileković.
