U nazočnosti obitelji, rodbine, prijatelja i njegovih pajdaša, brojnih Zlarinjana i Šibenčana u Gradskoj je vijećnici održana komemoracija za književnika, urednika, novinara, pokretača legendarnog Plavog vjesnika, zaljubljenika u strip i prvog dobitnika nagrade Andrija Maurović – Mladena Bjažića.
Preminuo je u utorak, 24. siječnja, svega dva dana prije svog 93. rođendana. Bjažićeva duga i plodna karijera, njegov književni rad bili su najvećim dijelom posvećeni djeci, pa je njegova suradnja sa šibenskim Međunarodnim dječjim festivalom bila posve logična.
Uime Šibenika, grada čiju je „paru“ Bjažić popio još kao četverogodišnji dječak kada je prvi put došao u grad, od književnika se oprostio gradonačelnik Željko Burić.
-Danas se opraštamo od čovjeka koji je ostavio jedinstven trag u hrvatskoj književnosti. Njegov doprinos ostat će posebno upamćen na polju dječje književnosti. Svom rodnom otoku Zlarinu uvijek se vraćao. Tu je provodio i svoje umirovljeničke dane, a pisati nije stao ni u poznim godinama. Bio je zaljubljenik u šibensku gradsku knjižnicu koju je stalno posjećivao kada bi dolazio u Šibenik. Bio je posljednji književni čuvar čakavštine, narječja na kojem je i pisao, a ljeti je vodio školu čakavštine na rodnom Zlarinu na koju je bio posebno ponosan – kazao je među ostalim Burić.
Toni Biberica, uime MO Zlarin i Zlarinjana, podsjetio je kako je Mladen Bjažić na svoje posljednje počivalište na rodnom otoku ispraćen upravo na svoj 93. rođendan.
-Njegov otac Krešimir i mati Jerka dali su mu po tadašnjim običajima tri imena Mladen, Ivan i Darko koja su ga, čini se, dobro čuvala od uroka. Imao je dug, sadržajan i, moglo bi se reći, sretan život. Bio je uspješan, jer je volio sve što je radio. Često je znao reći da je živio u tri grada: Zlarinu, Šibeniku i Zagrebu. Čakavštinom je počeo pisati na nagovor dvojice Zlarinjana – redatelja Ante Viculina i slikara Ante Gregova. Drago mi je što sam ih poslušao. Lipo zvoni „č“ i „ć“, rekao bi Mladen. Tako su nastale knjige Ispo leroja, Zlarinski čaiku, Nevere i bonace, Da nam ča ne uteče i Nosi me more. Od 2004. vodio je s prijateljima školu čakavice, bio počasni predsjednik KUD-a Koralj. Mladen Kušec je jednom za njega rekao: Tamo gdje Krka i more se ljube, gdje se miješaju njihove vode, počinju prve riječi, želje i nade – život Mladena Bjažića, jednako raspjevanog pjesnika i urednika, koji cijeli život jednako razumije djevojčice i dječake i odrasle. Voli ih kada piše, kad uređuje televizijske emisije, voli ih cijeli život, jer Mlade tako diše – ljubavno – podsjetio je Biberica.
Od prijatelja i kolege oprostio se i redatelj, pjesnik i prevoditelj Pero Mioč.
-Ovo je dan tuge, ali i ponosa. Preživjeti 93 godine, proći kroz nevere, a ostati čist, neokaljan i uspravan jest privilegija rijetkih. Zato njegovi prijatelji i pajdaši, njegova obitelj mogu biti ponosni na Mladena Bjažića. Ovo je mjesec u kojem smo 9. siječnja pokopali Ivu Brešana, jučer Mladena Bjažića, pola godine prije Antu Stamaća, Nikicu Petraka. Toliko je smrti oko nas. On je bio onaj koji je volio, stvarao, opraštao… Gdje ga sada tražiti? Od sada ga možemo tražiti u gajevima rječnika i leksikona – istaknuo je Mioč pročitavši za posljednji zbogom svom prijatelju pjesmu poljskog pjesnika Tadeusza Rozewicza „Riječi“.
Uime dječjeg programa HTV-a posljednje zbogom čovjeku koji nikada nije zaboravio dijete u sebi oprostio se Zvonko Varošanec. Podsjetio je na kao je Bjažić 19 godina bio urednik dječjeg programa na TV Zagrebu, okupljajući i dovodeći u taj program sve najvažnije hrvatske književnike.
-Još mi je i sad jedna slika sa Zlarina pred očima koju ću pamtiti cijeli život. Mladen na čelu kolone, iza njega sva zlarinska djeca sa sladoledom koji im je on kupio!
Biranim riječima posljednje zbogom zlarinskom pjesniku uputio je i njegov prijatelj Mladen Tabulov Truta. Istaknuo je kako je Bjažić nadasve bio humanist i veliki čovjek.
-Sanjao sam često kada sam bio dijete kako imam laka, baršunasta krila. Tek mi se u smrti želja ispunila. Dragi prijatelji, ovo je epitaf koji je sebi sam sročio naš prijatelj od kojeg smo se jučer oprostili!
S puno emocija, u podugačkom govoru, nadahnuto i pjesnički, ne krijući tugu, na komemoraciji je govorio i akademik Jakša Fiamengo.
-Bio je čovjek od prežence. Nije imao dlake na jeziku, čovjek kojemu se moglo vjerovati. Mislite da se može lako pisati o čovjeku koji ode? O njemu se piše kao da je tu. Svojim odlaskom on nas je zadužio da mislimo na njega. I mislit ćemo. Živija ti nama Mladene, makar u uspomeni i sjećanju – zaključio je Fiamengo.
Pjesnik Dinko Škevin potom je pročitao svoju pjesmu „Ča“ posvećenu Mladenu Bjažiću.