U 81. godini od posljedica kronične leukemije preminuo Ljubiša Samardžić

U Beogradu je u 81. godini nakon teške bolesti preminuo Ljubiša Smoki Samardžić, jedna od glumačkih legendi srpskog i jugoslavenskog glumišta, objavili su u petak navečer beogradski mediji.
Samardžić je u prosincu prošle godine imao tešku operaciju mozga, a njegovo zdravstveno stanje posljednjih je nekoliko dana je bilo iznimno loše, objavio je beogradski list Kurir.

Liječnici od prosinca prošle godine nisu imali optimistične prognoze, a njegovo se stanje pogoršalo zbog kronične leukemije od koje je već dulje bolovao.

Ljubiša Samardžić rođen je 19. studenog 1936. u Skoplju u obitelji rudara, a zahvaljujući velikom glumačkom talentu postao je istaknuto i nezaobilazno ime u jugoslavenskoj i srpskoj kinematografiji, ostavljajući iza sebe brojne nezaboravne uloge na filmu i televizijskim serijama.

Prvu ulogu igrao je 1961. u filmu "Igre na skelama", a potom i niz uloga među kojima u filmovima "Bitka na Neretvi", "Valter brani Sarajevo", "Bombaši", "Sutjeska", "Ljubavni život Budimira Trajkovića", "Lude godine", "Rad na određeno vrijeme", "Moj tata na određeno vrijeme", "Nije lako s muškarcima", "Magareće godine", "Ubojstvo s predumišljajem", "Nataša", "Konji vrani"…

U bogatoj televizijskoj karijeri igrao je u serijama "Vruć vjetar", "Povratak otpisanih", "Kuda idu divlje svinje", "Bolji život", "Policajac s Petlovog brda", "Jesen stiže, dunjo moja"...

Nadimak "Smoki" dobio je zahvaljujući istoimenom liku kojeg je tumačio  1963.  u filmu "Pješčani grad".
Posljednja uloga koju je ostvario bila je u seriji "Miris kiše na Balkanu" 2011. koju je i režirao.
Njegov redateljski prvijenac bila je dramom o bombardiranju SR Jugoslavije 1999. "Nebeska udica", a potom je režirao i filmove "Nataša", "Ledina", "Konji vrani"...

"Ja sam, zapravo, čovjek iz rudarske obitelji koji smatra da je taj rudarski kruh zaista težak. Znam da sam kao dijete zapamtio nešto vrlo značajno, a to je poštovanje čovjeka po svaku cijenu i požrtvovanje za svakoga. Uvijek sam u igru unosio srce i iskrenost, želeći po svaku cijenu da mi se to vrati. Na sreću, ta moja iskrenost je bila presudna da imam veliki, ogroman kredibilitet autora i kod kolega", govorio je u intervjuima Ljubiša Smoki Samardžić.

Sve svoje nagrade i priznaja - od Zlatnih arena u Puli do nagrade za životno djelo 2005. poklonio je Jugoslavenskoj kinoteci.