Šibenska učiteljica s brojnim talentima priprema novi projekt: Moj peti film odvest će vas u šetnju kroz povijest

Tko god je pomislio kako je “Šibenska kartulina” dokumentarac kojemu su njezini učenici udahnuli dušu, a ona sama i srce i dušu, njezin posljednji filmski uradak - prevario se.

Jer, Ivana Guberina, koja je zbog učiteljskog poziva, ali i svestranosti, volonterskog i javnog angažmana nedavno nagrađenog Plaketom grada Šibenika i te kako poznata sugrađanima, ne misli tako lako “objesiti kameru o klin”. Nakon “Čarobnoga grada” snimljenog još 2012. godine, a onda i dokumentaraca o nacionalnim parkovima Kornati i Krka, te spomenute “Kartuline”, prionula je Ivana ovih dana kreativnom osmišljavanju petog filma kojemu će utisnuti scenaristički, redateljski, vjerojatno producentski i tko zna kakvi sve još autorski timbar. A što mislite kome će biti posvećen i tko će, ovaj put, biti ciljana publika?!

Vjerojatno biste pogodili iz prve (kao što sam i ja), ali je to pitanje ipak moralo biti postavljeno. Za svaki slučaj.

- Kako mislite kome?! Pa Šibeniku i Šibenčanima i svima onima kojima je Šibenik u srcu ili ga žele upoznati! I to svim generacijama, onima koji su nam ostavili u naslijeđe ovaj prekrasan grad i kojih više nema među nama, ali i svima nama koji smo, hvala Bogu, njegovo živo tkivo - kazat će Ivana.

Priprema masovnih scena

- Bit će to film koji će nas sve skupa dirnuti, izazvati emocije, potaknuti da se sjetimo svoje bogate baštine, šibenskih funcutarija, starih igara, običaja..., koji će nas dokumentaristički provesti kroz stoljeća, ali neće mimoići ni današnjicu. Osjetit će se kako se grad razvijao, rastao, obogaćivao se novim sadržajima. Prošetat ću tim filmom gradskim ulicama i trgovima sa svjedocima vremena različitih generacija. Svi oni će, na svoj način pridonijeti pletenju fine čipke uspomena iz vlastitog djetinjstva, mladosti. U tim će se filmskim minutama sutra prepoznati njihovi vršnjaci, vratit će ih u doba bezbrižnosti... Djeca kojoj su svi ti detalji nepoznati, pak, imat će priliku naučiti kako su živjeli njihovi roditelji, bake i djedovi, kako su provodili vrijeme, što ih je zabavljalo, gdje su izlazili... Naravno, koristit ću se i starim fotografijama, povijesnim zapisima, arhivskim materijalom i, najkraće rečeno, svime što gledatelju sutra može poslužiti da stvori jasnu sliku o nekom razdoblju grada. Koliko mi je poznato, tako nešto još nikad nije snimljeno - objasnila je Ivana.

Ni ovaj put, međutim, najmlađi Šibenčani neće ostati u drugom planu. Namijenila im je moja sugovornica važne kadrove koji će biti snimani na šibenskoj rivi, trgovima, ulicama, butama i prolazima.

- Na snimanje tih masovnih scena bit će pozvana sva djeca koja žele biti dio novog filmskog projekta i zbog toga računam na već dokazanu pomoć medija kako bi znali kad i gdje ćemo se sastati. Želja mi je da te snimljene minute pršte od dobre šibenske vibre kakvu samo mladost može dati. Unaprijed zahvaljujem i njima i njihovim roditeljima, ali i svojim suradnicima koji su prihvatili biti dio nove šibenske priče. Moram reći da mi je iznimna čast i zadovoljstvo što će meni i filmu posvetiti svoje vrijeme, znanje i iskustvo i što ću surađivati s njima. Većinu ću uskoro i predstaviti - iskreno će Ivana.

Filmski poklon gradu

Sa “Šibenskom kartulinom”, inače, novi film koji će naziv dobiti tek u perspektivi, u trenutku inspiracije, kada se projekt “zalaufa”, a svi akteri krenu u akciju, neće biti previše poveznica, osim što će to opet biti filmski poklon Šibeniku. Ako krene sve po Ivaninu planu i ne bude iznenađenja, možda će se premijera dogoditi već za njegov sljedeći rođendan.

- Imam, priznajem, nekakvu pozitivnu tremu. Vjerojatno je to zbog toga što bih stvarno željela pridonijeti povezivanju šibenske prošlosti i sadašnjosti u filmski zagrljaj, ali na jedan ležeran, nenametljiv i nepretenciozan način koji će se svidjeti publici, od one najmlađe do najstarije. Mislim da to i je ključna stvar jer se filmovi i rade za gledatelje, njihova reakcija je u cijeloj priči jedina bitna. Odlučno je hoće li im taj film nešto značiti, hoće li u njima pobuditi osjećaje, hoće li ga poželjeti ponovno pogledati za pet ili deset godina, jedanput pokazati svojoj djeci. Naravno da je sud vremena jedini relevantan sud, a ja bih tako voljela da vrijeme bude na strani tog filma koji je, kao cjelina, još uvijek u mojoj glavi, a samo fragmenti - na papiru. Ali već sutra neće biti. Kad krenem, više nema stajanja - odlučno je zaključila šibenska učiteljica sa stotinu vrlina i talenata.