Šibenska glazbena škola puca po šavovima. Znaju to i ptice na granama, jer ova, jedna od četiri osnovne i jedina srednja umjetnička škola u Šibensko-kninskoj županiji, živi i radi u posve neprimjerenom i skučenom prostoru: s malim "kvadratima", tijesnim učionicama koje dijele i po dvoje nastavnika, bez koncertne dvorane i primjerenih učionica za teorijske predmete, bez izlaza za nuždu u slučaju požara ili neke druge izvanredne situacije... A kada se ima na umu kako posljednjih godina većinu svoje nastave mora organizirati u popodnevnim satima, budući da sve više osnovnih škola u gradu i županiji radi u jednoj, jutarnjoj smjeni, jasno je koliko je teško raditi takvim uvjetima.
Spas za Glazbenu tražio je još bivši, dugogodišnji ravnatelj Rudolf Vučić, a njegovim odlaskom u mirovinu novi prostor, odnosno lokaciju za novu školu nastavila je tražiti njegova nasljednica Ruža Raguž Cukrov. Sada iz te škole poručuju - šibenske glazbe(ne) mora biti!
Zapravo, poigravši se riječima odlučili su tako nazvati okrugli stol koji je održan u Kući umjetnosti Arsen, a na kojem je prezentirana urbanistička studija Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu u cilju pronalaženja optimalne lokacije za izgradnju nove glazbene škole i, konačno, njezine koncertne dvorane. Studiju je financirala Šibensko-kninske županije koja je i osnivač Glazbene škole Ivana Lukačića, a koliko je Šibenčanima stalo da ova obrazovna ustanova koja snažan pečat ostavlja i u kulturnom životu Šibenika, konačno radi u odgovarajućim uvjetima pokazao je i vrlo dobar odaziv publike u kojoj su osim nastavnika i učenika i njihovih roditelja, sjedili i mnogi bivši učenici te škole, ali i građani kojima su glazba i glazbeni život grada i te kako važni. Naposljetku i svi koji su svojim dolaskom naprosto željeli podržati i sve učenike te škole koji, unatoč, uvjetima u kojima rade osvajaju brojne nagrade na regionalnim, državnim i međunarodnim natjecanjima i u tomu su ponekad uspješniji i od nekih većih škola u državi koje rade u daleko boljim uvjetima.
Došao ih je čuti i župan Marko Jelić, ali ne i predstavnici Grada Šibenika, pa je velik dio, za njih rezerviranih, stolica u prvom redu, ostao zjapiti prazan.
-Uvjeti u kojima Glazbena škola Ivana Lukačića već godinama radi, to već vrapci na granama u Šibeniku znaju, vrlo su neadekvatni. Zgrada u kojoj radimo tehnički je vrlo neadekvatna, loša je izolacija, ne postoji jedinstveni koncertni prostor, održavamo ih u malo većim učionicama, nemamo pristup invalidima,nema izlaza u slučaj nužde tako da kršimo i neka pravila. Krucijalni je problem što nemamo "kvadrata". Nastava se nerijetko održava u zbornici, u mom uredu, u tajništvu. Ne možemo nadoknađivati ili održavati dodatnu nastavu sa svom tom talentiranom djecom koja hodaju po natjecanjima, predstavljaju grad Šibenik i županiju. Nemamo mogućnost proširivanja programa, uvođenja novih instrumenta, novih predmeta, ne možemo ići ukorak s vremenom. Škole danas uvode programe improvizacije, što je danas vrlo bitno, pisanje aranžmana, a mi bismo, s obzirom na tradiciju i kao dalmatinska škola trebali imati i klapsko pjevanje – nabrojila je Raguž Cukrov dodajući kako zbog nedovoljnog prostora puno djece ostane i neupisano. Ovakva situacija dodatno je pogoršana posljednje dvije godine, jer se škola nalazi između dvaju gradilišta, radova na obnovi zgrade Porezne uprave te izgradnje stambeno-poslovnog kompleksa na mjestu bivše Revije, tik uz Glazbenu školu.
-Mi smo zbog tih radova ostali bez zbornice, kuhinje, telefona i interneta i to je nerješiv problem, pa funkcioniramo preko mobitela. Također, prilaz školi je vrlo nesiguran. O tomu smo razgovarali s roditeljima, obraćali se mjerodavnima, više puta upozoravali. Naime, djeca cestu prelaze u potpunom mraku kada je zima i brzo se smrači i nigdje nema oznake za vozače da je škola u blizini. Ostali smo u ovim radovima i bez sanitarnog čvora. Sada u školi imamo samo jednu zahodsku školjku i jednu špinu za sve potrebe u školi. Uz sve to, radovima je uzurpirano stanište lokalnim miševima, pa su se svi oni uselili i našu školu – našalila se Raguž Curkov.
Usprkos tomu, dodala je, škola je zadržala visok standard obrazovanja i vrlo je aktivna kulturnom životu Šibenika. Vidi se to i po uspjehu učenika koji su primjerice, samo u prošloj godini na raznim natjecanjima osvojili ukupno 57 nagrada, među kojima su i četiri državna prvaka. K tomu svake godine četiri ili pet učenika upiše se na akdemiju!
Izradom urbanističke studije, kazala je Ruža Raguž Cukrov, napravljen je zapravo tek nulti korak na dugom putu u potrazi za novom lokacijom, novom školom i koncertnom dvoranom. Samu studiju predstavili su njezini autori Damir Krajnik, Marin Duić i Kristina Perkov sa zagrebačkog Arhitektonskog fakulteta. Objašnjavajući pristup i metodologiju u potrazi za najboljom mogućoj lokacijom vodili su se Generalnim urbanističkim planom Šibenika te su kazali kako su neki od kriterija u toj potrazi bili da čestica bude u javnom vlasništvu, prometno dostupna i povezana te da okolni sadržaji budu kompatibilni samoj glazbenoj školi. Pronađene su tako 21 lokacija, ali su daljnom analizom prostora neke otpale da bi se na kraju kao najbolji pokazao prostor sadašnjeg parkinga kod autobusnog kolodvora. Na drugom mjestu je bivša vojarna Bribirskih knezova, na trećem Opća bolnica Šibenik, ali je napomenuto kako se o toj lokaciji može razmišljati tek nakon što se izgradi nova bolnica što će se još godinama trebati čekati. Nadalje, među top pet našla se i bivša vojarna Ante Jonić, dok je prostor uz studentski dom Palacin na petom mjestu.
Nakon predstavljanja studije uslijedila su i pitanja okupljenih pa je tako glazbenik i gitarist Mate Skračić konstatirao kako je nevjerojatan nesrazmjer uvjeta u kojima škola radi i uspjeha njezinih učenika. Stoga se zalaže za disperzirani pristup i rješavanje problema u etapama.
-Ako budemo osuđeni na čekanje, onda ćemo potonuti – zaključio je Skračić.
No profesorica Glazbene škole Marica Berić nije pobornik takvog rješavanja problema. Smatra da ne bi bilo dobro da dijete ide na instrument u jednu zgradu, a na solfeggio negdje drugdje.
-Ovo je povijesni trenutak da dobijemo glazbenu školu kakvu trebamo i da se problem prostora i koncertne dvorane konačno riješi!
Njezina kolegica Mira Grujić smatra pak kako je u cijeloj priči vrijeme najvažniji faktor.
-Važno je da se to što prije dogodi, jer u ovakvoj situaciji i uvjetima u kojima radimo puno gubimo. A to dobro znam jer sam već 20 godina satničar i znam kako izgleda kada od 16-21 sat morate smjestiti sve učenike da stanu, a imate po dvoje nastavnika koji dijele istu prostoriju. To 2 u 1 može biti u trgovini, ali ne i kod nas. Budemo li dugo čekali da dobijemo novu školu i koncertnu dvoranu, bojim se da ćemo izgubiti generacije mladih koje će kasnije biti teško vratiti – zaključila je Grujić.
