U atriju šibenskog kazališta večeras je svečano otkrivena bista književnika Ive Brešana, rad mladog akademskog kipara iz Zagreba Nikole Vudraga. Otkrili su je Brešanov prijatelj i prijatelj šibenskog Međunarodnog dječjeg festivala, pjesnik Enes Kišević i šibenski dogradonačelnik Paško Rakić, a događaju koji je šibenski HNK inicirao povodom Brešanova rođendana – 27. svibnja, bio je nazočan i sin Vinko Brešan.
Brešan je, kako je to na početku kazao ravnatelj HNK-a u Šibeniku Jakov Bilić, "volio planinariti, volio je staze, napravio velike korake u hrvatskoj kulturi i ostavio dubok trag u šibenskom kazalištu i na MDF-u"!, a dogradonačelnik Rakić vjeruje kako je postavljenje Brešanove biste prvi korak u nastojanjima Šibenika da se oduži velikom književniku.
Uz stihove i Shakespeara, s puno emocija o Brešanu je govorio Kišević koji nije propustio istaknuti:
-Neke pisce potrebno je stalno zalijevati sjećanjem da ih se ne bi zaboravilo. I koliko god im podizali spomenike, uređivali njihova imena u kamen ili broncu, vrijeme će im slova izbrisati. No kada je riječ o Ivi Brešanu ništa od toga ne vrijedi – kazao je Kišević . Citirajući redatelja i prevoditelja Peru Mioča, za kojeg je istaknuo kako je po njegovu sudu o Brešanu najbolje pisao i najbolje ga pročitao, podsjetio je kako Brešan nikada nije bio izabran za člana HAZU-a, niti je uvršten u Pet stoljeća hrvatske države niti su mu objavljena izabrana ili sabrana djela.
-U Hrvatskoj nikada nije bilo dobro - dobro pisati o Brešanu, ali unatoč tomu neka su časna pera to činila. Brešanovo djelo u Hrvatskoj ima malograđansku recepciju, gdje se filozof i književnik svode na nazivnik komedijaša, ali ni Sokrat kod svojih sugrađana nije bolje prošao – naveo je Kišević Miočeve misli.
Napraviti Brešanovu bistu, uhvatiti njegov karakter i duh bila je zahtjevna zadaća za mladog varaždinskog umjetnika sa zagrebačkom adresom Nikolu Vudraga.
-Sve što sam od drugih čuo o Brešanu bile su zlatne riječi za zlatnog čovjeka. Izrada biste stvarno je dugo trajala, tri-četiri mjeseca, ali me razveselilo kada je sin Vinko jednog dana ušao u moj atelje i ugledao oca i začudio se, a ja sam se čudio što on radi u mom ateljeu. Tako da se sve to sudbinski posložilo. Imamo sam fotografije, ali su mi u radu najviše koristile priče ljudi koji su ga poznavali, njegov lik, karakter i djelo – kazao je Vudrag.
-Bez ikakve dvojbe u toj bisti prepoznajem svog oca i veseli me taj njegov osmjeh – komentirao je Vinko Brešan hvaleći sjajan rad mladog kipara.
-Delikatan je to zadatak, jer kipar mora u tri dimenzije uhvatiti jednog čovjeka u jednom trenutku. Meni se čini da je ovaj mladi kipar to sjajno napravio i to me veseli!
Brešan mlađi, otkrio je i kako se raduje otvorenju više puta najavljivane Brešanove sobe nakon što je očevu biblioteku i neke njegove memorabilije darovao gradu Šibeniku.
-Najviše me veseli otvaranje te sobe, dio koje bi bila Brešanova radna soba, a dio šank, stolovi, stolice kao mjesto sastanka i komunikacije. Tu bi bio život što bi mene osobno veselilo, jer Ivo Brešan nije bio neki muzejski tip, nego pun života u Šibeniku koji je izabrao kao grad u kojem je želio Šibenčanke i Šibenčane učiti hrvatski, a mogao je, nudili su mu, ostati u Zagrebu, recimo – istaknuo je Vinko Brešan. Komentirajući izjave o nedovoljnoj recepciji očevih djela, kazao je kako će Brešan izdržati test vremena te mu je osigurana vječnost, jer dok god se bude izvodio Shakespeareov Hamleta bit će i Mrduše Donje. Problem recepcije nije problem samog književnika, nego više govori o našem društvu i sadašnjem vremenu koje ne zna prepoznati veličine, pa tako, primjera radi, TV kalendar nije ni primjetio da je Ivo Brešan, koji se rodio na današnji dan 1936. godine, ikada postojao - reako je Brešan sin.
O ulozi i mjestu Ive Brešana u hrvatskoj kulturi i književnosti na prigodnom predavanju govorio je prof. dr. sc. Ivan Bošković sa splitskog Filozofskog fakulteta, autor brojnih tekstova o svim Brešanovima, kako je kazao, a potom su se na pozornicu popeli šibenski glumci Jasminka Antić i Anđelko Babačić koji su u režiji Pere Mioča izveli Brešanovu jedočinku Autodenuncijacija.
