Šibenčanka Marijana Perinić jedna je od, kažu, najsvestranijih Hrvatica. S diplomom Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i neostvarenom željom da postane novinarka – al' joj je za to kriv ćaća, brzo će objasniti kroz smijeh, jer je, kada je htjela upisati novinarstvo, rekao: "Nemoj, ćerce, di ćeš to. Oni ti svi u 40-im prolupaju, puše, živčani su..." – Marijana se vrlo brzo nakon rada u jednoj turističkoj agenciji kao event menadžerica prepustila svojim brojnim hobijima.
Danas su njezini poslovi njezini hobiji, iako je, primjećuje, velik rizik "živjeti od svoga mozga"! Ukratko, Marijana je komičarka s poduljim stažem i u stand-up komediji, voditeljica i autorica triju talk showova, imitatorica – tko ne pamti kako je bivšu predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović utjelovila u svoju "Precjednicu" – turistička vodičica, blogerica, spisateljica iza koje su četiri objavljene knjige, tri romana i jedna zbirka priča s njezinih stand-up nastupa, a peta joj se već uvelike mota po glavi. Možda je ova posve pristojna književna produkcija razlog zbog kojeg Marijana kao iz puške odgovara kako joj je od svih njezinih poslova ipak najdraže pisanje. Jer, dok piše, najbliža je stvarnoj sebi, reći će.
Ništa navrat-nanos
Posljednji roman "Raskrižje" svoju je prvu promociju doživio u Zagrebu u srpnju, a u 11. studenog Marijana planira predstaviti ga i šibenskoj publici. U velikom stilu, jer promocije njezinih knjiga pravi su "eventi". Onaj u Zagrebu okupio je stotinjak ljudi, sve poznata imena iz glumačkog svijeta, s televizije, estrade... I o skorašnjoj šibenskoj vjerojatno će se pričati. Uslijedit će potom splitska, jer je nakladnik splitski Fragment, pa zadarska jer je po ćaći Zadranka, a na red će doći i ostatak Hrvatske.
– Postoje tri vrste pisaca: oni koji napišu knjigu, uzmu svoj postotak i neće ih zanimati promocija ili će čekati da drugi to odrade za njih, druga vrsta su oni koji će se oko toga donekle potruditi, a treći su kao ja, koji su završili ekonomiju i sve će raditi: organizirati promociju, PR-ove, tražiti sponzore, medijske pokrovitelje... Takvi su rijetki. Možda smo u Hrvatskoj to samo Hrvoje Šalković i ja – smije se Marijana i brzo domeće kako joj to nije teško.
Kada je objavila prethodni roman "Jesi online?", obišla je 50 gradova po cijeloj Hrvatskoj. Ništa navrat-nanos, kaže, sve se pažljivo planira i zna kada se gdje ide. U Slavoniju, primjerice, u jesen, kada je tamo najljepše, a ljeti na otoke. Neće valjda zimi, kada na njima ostane pedesetak stalnih stanovnika!
"Raskrižje" je Marijana napisala gotovo u dahu.
– Ovu sam knjigu napisala u koroni za dva mjeseca. Kada je bio lockdown i kada smo svi morali ostati doma, šta ću radit nego pisat. Zapravo me knjiga spasila od cijele te situacije i potresa koji je Zagreb ponovo pogodio i onoga dana kada sam završila roman. Kada je počela korona, osjetila sam egzistencijalni strah. Sve je stalo, sve gaže su bile otkazane... Nemaš prihoda, a na naplatu uredno dolaze režije, krediti, porezi... Već sam počela gledati da bi vozila za Uber – opet se smije, iako joj tada baš i nije bilo do smijeha. Ali, puna energije i s "dijagnozom" umnog ADHD-a, koju je sama sebi u jednom intervjuu pripisala, jer joj se, kaže, stalno nešto vrti po glavi, brzo je otkrila prednosti digitalnih platformi, pa je ono što je nekada radila uživo pred publikom preselila na internet i zagrebačku televiziju Z1, ugošćujući, među ostalima, Davida Skoku, Zlatana Zuhrića Zuhru, Domagoja Jakopovića Ribafisha i Antoniju Mišuru. Ipak, publika i njihovi komentari, šale i zafrkancije kao sastavni dio nastupa uživo istinski joj nedostaju, priznaje.
Paralelne stvarnosti
"Raskrižje", pak, svoje prapočetke vuče iz filma "Sliding Doors", kod nas prevedenog kao "Volim, ne volim", s Gwyneth Paltrow u glavnoj ulozi. Davno ga je, kaže Marijana, gledala, ali ju se situacija "što bi bilo kad bi bilo", kojom se bavi, duboko dojmila. Tako i junakinja njezina "Raskrižja" proživljava dvije paralelne stvarnosti: jednu koja bi se dogodila da je, žureći na aerodrom da stigne na let za Pariz, na jednom zagrebačkom raskrižju taksistu rekla da skrene lijevo kako bi izbjegao gužvu nastalu zbog prometne nesreće, a drugu da je odlučila ići desno. Napisana u prepoznatljivu stilu, njezina suvremena fantazija, kako je okarakterizirala roman, odiše humorom, britkošću i optimizmom.
– U životu se događaju takve situacije da sebi postaviš pitanje: što bi meni bilo da nisam stigla na jedan let u Dubrovnik, recimo. Što bi se u mom životu promijenilo, bi li sada bila udana, s djecom... Tako i moja Kristina. Ima 39 godina. Prevoditeljica je. Vrlo uspješna. Radi u Londonu, Parizu, za Europski parlament, a onda se jednog 11. studenog nađe na jednom raskrižju i mora izabrati ili lijevo ili desno. U romanu se stalno događaju ti sinkroniciteti, preklapaju radnje, ljudi iz desnog ulijeću u lijevo... To je suvremena fantastika, ajmo reć', ali ja vjerujem da život upravo tako funkcionira. Eto, možda sam ja, da nisam zakasnila na ovaj razgovor, izbjegla neki sudar. To je vječno pitanje slobodne volje i sudbine, odnosno koliko mi kreiramo svoj život, a koliko. što god da odlučimo, iza ugla nas čeka onaj koji treba da nas čeka kako bismo nešto naučili da bi bilo bolje. Poanta je da uvijek moramo biti bolji – smatra Marijana.
Lijevo-desno
Uostalom, tko se na ovaj ili onaj način u životu nije, ne samo jednom, našao na raskrižju. Iako se u romanu sve vrti lijevo-desno, svaka sličnost s hrvatskim političkim trenutkom potpuno je isključena, premda se u "Raskrižju" spominju i bivša predsjednica Grabar-Kitarović i aktualni predsjednik Zoran Milanović.
– Svi smo mi na raskrižju, samo nam je država u kružnom toku – brzopotezno će šibenska spisateljica s genima komičarke, objašnjavajući kako se vrijeme i prostor u kojem živimo ne može zaobići ni kada je riječ o književnoj fikciji. Zato, u "Raskrižju" ima svega s čim se susrećemo u društvu, od gay parova i brakova, prava na pobačaj do surogat-majčinstva... Budući da u Hrvatskoj o tomu mnogi vole šutjeti ili galamiti, Marijana baš zato o tomu voli pisati.
I dok priprema promociju u rodnom gradu, ističe kako je i ovo ljeto punim plućima uživala u Šibeniku. I partijala, što je, dodaje, nekomu s viškom energije u glavi i tijelu poput nje vrlo važno. A Šibenik je, napominje, zaista postao mjesto dobrog provoda!
– Uvijek su mi ljudi u Zagrebu sa simpatijama govorili o Šibeniku: Jao, Šibeeenik! Ili: Bila sam u Muuurteru, Bio sam u vojsci... Možda zbog toga što su mislili da su u Šibeniku svi dinamovci, na što bih ja rekla: "Ma nemojte me zafrkavati. Kakav Dinamo, kakva Torcida, ja sam Funcut!" A sada je ludilo. Šibenik je "wow"! Masu mojih prijatelja iz Zagreba kupilo je stan u gradskoj jezgri... Svima preporučam da dođu u Šibenik, gdje se ljudi sjajno zabavljaju. I po danu i po noći. Šibenik ima nešto divlje u sebi, a opet i nešto mirno. Nekako je opušteno lip. Mislim da se s Terraneom počeo dizati i to nije stalo. I tvrđave su napravile svoje. Imaš šta radit u njemu: liti kupanje, otoci, nacionalni parkovi, po gradu ima dobrih restorana sa super klopom. Mo'š ić na Barone bar kavu popit. Volim plesati i na Tvrđavi sv. Mihovila ovog sam lita bila na dva koncerta...
No, ljeto je završilo, a jesen i povratak u Zagreb donijeli su novi ciklus emisija, blogova, talk showa i tko zna čega još što će Marijani u međuvremenu pasti na pamet. Iako u Zagrebu sada živi dulje negoli je proboravila u rodnom Šibeniku, povratak u grad podno Šubićevca za Marijanu je neupitan.
– Mogla bih već dogodine položiti za turističkog vodiča da vodim turiste po Šibeniku. Ionako sam sve češće i sve dulje u Šibeniku. Pa i Novu godinu sam ovdje dočekala, što se nije dogodilo u posljednjih 28 godina. Neću valjda u Zagrebu biti i u svojim 60-im ili 70-im godinama! Sigurno ću se vratiti. Ujutro kao vodič lipo odradim grad, odem na peškariju, kupim ribu, popijem kavu, popodne pišem knjige, a navečer tulumarim – kroz smijeh kaže.
I odmah je jasno kako u njezinu prštavom smijehu nema ni trunke ruganja tako zamišljenoj slici. Štoviše, u njemu je neke zarazne radosti koja prelazi i na vas dok je slušate. I već je, kao u filmu, vidite kako, možda pomalo pogrbljena, ali žustra koraka hita preko Poljane u nove susrete i izazove. I do peškarije, svakako!