Kada je početkom godine Olja Runjić, pjesnikinja, prozaistica i scenaristica, upravo na stranicama Šibenskog lista, prvi put javno progovorila o željama i planovima da u rodnom Šibeniku pokrene i organizira književni festival, priznala je i kako je to veliki pothvat za nju, budući da, našalila se, u životu, osim vlastite obitelji, nije nikada ništa osnovala! I zaista, nije bilo lako, ali bi moglo biti obećavajuće, važno, zanimljivo, intrigantno... Takva misao nameće se već i pri letimičnom pogled na vrlo bogat i raznovrstan trodnevni program prvog izdanja Šibenskih književnih ura – Škura, međunarodnog festivala suvremene književnosti.
Do njegova početka sad se već broje sati i minute, a Šibenik će od ovog četvrtka do subote, 11. rujna, sa svojom Malom ložom i trgom između krstionice katedrale i Muzeja grada, postati mjestom razgovora i susreta s 23 pisaca i spisateljica, pjesnika i pjesnikinja iz Hrvatske i inozemstva, mahom zemalja iz regije. Čitat će se poezija, ulomci iz romana, diskutirati za okruglim stolovima i na tribinama, a gosti festivala bit će i književni prevoditelji, povjesničari i teoretičari književnosti. Svojih pet minuta imat će i šibenski autori, a Runjić ističe kako Škure ne žele biti pretenciozna i elitistička književna manifestacija. Baš suprotno – ležeran i opušten festival po mjeri Šibenika!
Kako je bilo organizirati i složiti program prvih Škura? Program je vrlo bogat i po cijeli dan će se nešto događati.
- Najlakše je bilo složiti program. Toliko je izvrsnih autora koji nikad nisu gostovali u Šibeniku, a rado bi se bili odazvali da ih se netko sjetio. Osim toga, pandemija je sve zaustavila u pokretu, svi smo se morali prilagoditi novonastalim životnim uvjetima, pa tako i pisci. Ljudi su željni druženja, susreta s publikom, putovanja... Nitko nas nije odbio, osim dvoje autora koji su bili spriječeni zbog unaprijed dogovorenih angažmana. Otpočetka smo istrajni u jednome: pokušati ćemo dovesti izvrsne autore, predstaviti što više sjajnih knjiga, zainteresirati publiku za kvalitetan književni sadržaj, a sve to u ležernoj atmosferi, bez velikih pretenzija, po mjeri Šibenika. Ovo je festival koji s gradom suobraća, ne smije biti veći ni važniji od onog što Šibenik, kao najljepša moguća kulisa ovakve manifestacije, može podnijeti. Naravno, još uvijek ne možemo govoriti o uspješnoj realizaciji, jer ne možemo predvidjeti tko će sadržaje koje Škure nude prepoznati kao zanimljive, no sa zadovoljstvom primjećujem da smo na toliko benevolentnih ljudi naišli usput, toliko podrške sa svih strana, lijepih reakcija, konkretne pomoći od prijatelja, poznanika, institucija, ako je suditi po tome, festival će biti dupkom pun. Sama organizacija je zahtjevna, prepreka je na svakom koraku, tim više što članovi organizacijskog odbora žive na četiri različite adrese, zapravo tek jedna od nas ima trajno prebivalište u Šibeniku. Dio posla obavljala sam sa svoje bečke adrese, no zadnja tri mjeseca sam provela u Šibeniku, posvećena isključivo organizaciji Škura. Koliko me festival "uzeo", shvatila sam kad sam 31. kolovoza, inače mi omiljenog mjeseca, utvrdila da od 1. do 31. nisam stigla ni jednom zaplivati u moru. Ukrcala sam se taj tren na prvi brod za Jadriju i plivala do iznemoglosti.
Stipe Grgas i njegovo "Zablaće" otvaraju Škure
Što će šibenska publika moći čuti i vidjeti sljedeća tri dana koliko traje festival?
- Festival otvara Stipe Grgas koji će uz Miroslava Mićanovića i Krešu Bagića predstaviti svoju sjajnu zbirku pjesama "Zablaće". Sve ljubitelje poezije ili makar Zablaća, pozivamo da otvore svoje škure. Dalje, tu je jedan od najzastupljenijih srpskih pisaca, vjerujem svima dobro poznat, Dragan Velikić, koji će povodom hrvatskog izdanja svog romana Astragan razgovarati s Emirom Imamovićem. Prve večeri publika će moći čuti čitanja sjajnih pjesnikinja Nade Topić, Lidije Deduš, Sanje Baković te Almina Kaplana i Zvonka Karanovića. Tu su i gosti iz Bjelorusije, Bosne i Hercegovine, Francuske, Srbije... Uglavnom program je raznolik i bogat. Izdvojila bih i dramsko poetsku radionicu, koja će se održati u kući umjetnosti Arsen u petak, 10. i subotu, 11. rujna, pod vodstvom glumačko-bračnog para Jelene Graovac Lučev i Leona Lučeva, a polaznici će s glumcima raditi po izboru iz knjige odabranih pjesama Stjepana Gulina "Smokve od soli". Na Škurama, a vjerujem i u Šibeniku, prvi će put nastupiti sa svojim glazbeno poetskim recitalom Filip Šovagović i Fadil Abdulov duo.
Možete li nešto više reći o gostima iz Bjelorusije? Zašto je izbor pao na njih i je li ih bilo teško dovesti u Hrvatsku?
- Bračni par iz Bjelorusije, pjesnikinja Julia Cimafiejeva i prozaist Alhierd Bacharevič govoriti će o tome kako je pisati i živjeti u Bjelorusiji danas. Rado su se odazvali našem pozivu. Oboje odnedavno žive u egzilu, u Austriji, i mislim da je iznimno važno da pisci poput njih imaju priliku svjedočiti vlastito iskustvo i susretati i stjecati publiku. U kontekstu suvremenosti, u kontekstu globalne slike svijeta, njihov glas je važan. Zato nam je bilo važno dovesti ih na Škure. Oboje su iznimni autori. Nažalost jučer su nam javili da je Julia pozitivna na Covid-19, pa ćemo njihovo predstavljanje šibenskoj publici ovaj put upriličiti uz pomoć tehnologije i video streaminga, a s nama na pozornici biti će njihovi službeni prevoditelji i moderatori Siarhej Šupa i Vesna Vaško Cacares.
Biste li mogli izdvojiti još neka gostovanja, promociju ili okrugli stol koji su važni za ono o čemu Škure žele govoriti i na što ukazivati?
- Temat ovogodišnjeg festivala je Mediteran, ne isključivo kao geografska zadanost, prije svega kao književni tekst. Na tribini sudjeluju Marina Vujčić, Boba Đuderija, Nada Topić, Evelina Rudan i Sanja Baković. Svakako ne bi trebalo propustiti predstavljanje autobiografskog, antiratnog romana, proslavljenog bosansko-hercegovačkog glumca Feđe Štukana, kao ni čitateljskoj publici dobro poznate, osobno mi omiljene autore Semezdina Mehmedinovića, Almina Kaplana, te novi roman Yesterday Namika Kabila. Zatim, tu je i Đurđica Čilić sa svojom hvaljenom knjigom Fafarikul.
Osim spomenutih pisaca, među njima i Dragana Velikića, jednog od najistaknutijih srpskih i europskih pisaca, oštrog kritičara srpske vlasti od Miloševića do Vučića, šibenskoj publici mogla bi biti zanimljiva životna i spisateljska priča Velibora Čolića, uvažavanog u Francuskoj, ali kod nas nedovoljno poznatog, rekla bih?
- Šibenčani će na Maloj loži moći poslušati dvojicu iznimnih autora, dobitnika NIN-ove nagrade Dragana Velikića te Velibora Čolića, pisca dvaju jezika - bosanskog i francuskog. Obojica u Hrvatskoj objavljuju kod istog izdavača, čiji je Centar za knjigu partner Prazniku rada u organizaciji festivala. Razgovor s Čolićem povodom izlaska knjige Emigrantska mantra voditi će Branko Čegec.
Uskrsnuli smo Stjepana Gulina
Škure tek počinju, ali se već sada može reći da će se sigurno upisati u povijesti, ako ni po čemu, a ono po tomu što pozornost književne scene želi ponovo svratiti na Stjepana Gulina. Po njemu je nazvana i festivalska nagrada. Zna li se pobjednik ili je to tajna do posljednjeg dana festivala kada će biti uručivanje nagrade i hoće li biti i novčana?
- Gulina smo kako kažu, "uskrsli iz mrtvih", jer ga želimo sačuvati od zaborava. To mi je osobno važno. Gulin je prije svega suvremenik, sjajan pjesnik, a pjesnici su ono najbolje od svake sredine. Sredine, pak, poput naše, nevelike i ostatku svijeta nevažne, ne bi trebale prepuštati zaboravu svoje pjesnike. Njega je njegova za života zaboravila. Gulina sam znala još iz vremena kad sam bila dijete, kasnije smo se sretali u Kalelargi, na rivi, na zagrebačkim jutrima poezije. Nije mu bila sasvim omražena pozicija vječnog marginalca, dobro se bio s njom saživio, vremenom mu je pristajala kao iznošeno, ali po mjeri skrojeno odijelo, no istovremeno doživio je to kao perpetuirajuću uvredu, gorčila ga je. Bio mi je beskrajno drag, usamljeni čovjek, zagledan u trenutak u kojem će, ćemo, ćete napokon shvatiti da nije tek obično piskaralo tankoćutnih živaca. Taj trenutak je zaista došao, ali pred sam kraj - ovjenčali su ga Goranovim vijencem. I onda je minuo. I onda ništa. Opet ga nigdje nije. Zato regionalana pjesnička nagrada koja nosi njegovo ime. Znam da bi mu bilo drago. Znala sam o njemu taman toliko koliko poezija može podnijeti. Onaj tko bude proglašen laureatom, a to ćemo saznati u subotu, završne večeri festivala, moći će istaknuti da je dobitnik prvog "Gulina". A kako su u uži izbor nominirani izvrsni pjesnici i pjesnikinje, vjerujem da bi Gulin, da je za života ikakve pravde, danas bio ponosan. Ovako, preostaje nama da se kitimo njegovim perjem. Laureat će se okititi diplomom i novčanom nagradom u iznosu od 15 000 kuna. Ovo je ujedno i prva regionalna pjesnička nagrada koja se dodjeljuje u Hrvatskoj.
Zanimljivo je da Škure prostor daju i ovdašnjim autorima, pjesnicima, piscima. Što tu možemo očekivati?
- Možete očekivati svašta. Namjerno nismo htjeli "filtrirati" prijave, procjenjivati kvalitetu pristiglih rukopisa. Ideja je da u sklopu pratećeg programa pod nazivom Pronađi publiku, oni koji pišu, a pate od nedostatka prilike, mogućnosti, hrabrosti ili uopće ne pate, ali im se nije, eto, posrećilo, svi oni mogli su prijaviti svoje rukopise za javno čitanje. Svaki kandidat imati će priliku da se petominutnim čitanjem predstavi u, po vlastitom kriteriju, najboljem svjetlu. Javio se neočekivani broj zainteresiranih i taj dio u cijeloj priči najviše veseli. Vidjet ćemo tko će se doista pojaviti u petak u podne, na trgu kod krstionice.
Pozvali ste i publiku da bude aktivna, da vam se javi sa svojim primjedbama, komentarima, a najuspješniji i najduhovitiji u tomu bit će i nagrađeni. Zašto?
- Ne želim, niti umijem književnost vezivati uz elitističku razonodu, iako joj se upravo to nerijetko predbacuje. Književnost nije ništa drugo doli umijeće pričanja priča, a svaka dobro ispričana priča, jedan je prijeđeni most. Mnoge zablude književnog stvaralaštva vezane su uz mistificiranje pisaca i pisanja - iako mnogi vole misliti da je stvar obrnuta- tamo gdje čitatelja nije, nema ni književnosti. Ukratko, smisao ovog, a bojim se i svakog drugog festivala je dijalog, a za dijalog trebamo publiku.
Na kraju, ovaj je rujan pun književnih: Festival svjetske knjizevnosti u Zagrebu, Vrisak u Rijeci, a Šibenik eto dobiva Škure. Što je njegov "tajni začin" u odnosu na druge festivale?
- Ne možemo se niti se imamo namjeru uspoređivati s drugim manifestacijama, to ćemo prepustiti posjetiteljima. Svatko tko u današnjim uvjetima, koji inače u kulturi nisu "rose e fiori", uspije održati kvalitetu i kontinuitet, ma svatko tko uspijeva organizirati bilo što, ne računajući sjednicu kućnog savjeta za novi protupožarni aparat, zaslužuje poštovanje i podršku. Tajni začin nemamo, ali imamo želju da Šibenčanima i svim ostalim posjetiteljima pružimo priliku da tri dana, s prozora, balkona i trgova uživaju u vrhunskoj poeziji i priči kakvu dosad nisu imali priliku čuti u svom gradu. Čak ne moraju ići daleko, dovoljno je da otvore Škure.