Marina, Lucija, Barbara, Dijana i Božena otkrivaju zašto vole čitati i pričati i zašto zbog knjiga preskaču rođendanske proslave

 
Bave se različitim poslovima, imaju različita zanimanja i godine života! No, jedno im je zajedničko - vole čitati i pričati! Do sada su naslove koje su posuđivale u Gradskoj knjižnici „Juraj Šižgorić“ čitale u tišini svoga doma, a o pročitanom štivu tek s rijetkima razgovarale. Zato su s oduševljenjem dočekale osnivanje Kluba čitatelja pod vodstvom diplomirane knjižničarke Marine Čalić Polegubić i odmah se upisale. U šibenskom slučaju on bi se, naime, trebao zvati klub čitateljica, jer su se u njega upisale samo žene. Jedini muškarac koji je pokazao zanimanje za članstvom, na kraju se ipak nije upisao.

Šibenski klub ima 13 članica i podijeljen je u dvije grupe. Sastanci se održavaju jednom mjesečno, a prije nekoliko dana članice iz prve grupe: Barbara Živković, Dijana Mikšić Labura, Božena Bralić i Lucija Seper klubu su dale ime – Čitamo i pričamo iliti ČIP!



-Među mojim prijateljima, a to je ekipa od 25 do 35 godina, jako je malo onih koji vole čitati isto što i ja. Oduvijek su me zanimale povijesne knjige, ali nisam imala nikoga s kim bi o tomu mogla razgovarati, a imala sam potrebu. Jedva sam dočekala kada se ovaj klub osnovao. Već nakon drugog puta što smo se sastale, razgovarale smo kao da se odavno znamo – otkriva Barbara Živković, po struci fitofarmaceutkinja, nezavršena studentica povijesti i filozofije i majka osmogodišnjeg dječaka na kojeg je prenijela svoju ljubav prema čitanju baš kao što je na nju utjecala njezina, reći će, draga nastavnica Tona Rupić koja je u njoj davno prepoznala ljubav za „belle letere“, jer Barbara osim što voli čitati i piše. I dalje samo za svoju dušu, jer, kaže, još nije sazrelo vrijeme da to podijeli s drugima premda je već na stotine listova papira ispisala raznim pričicama za djecu, zapisima i zabilješkama!

Čitanje je za Dijanu Mikšić Laburu, profesoricu hrvatskog jezika i književnosti koja predaje u i osnovnoj i u srednjoj školi, a k tomu je na doktorskom studiju u Zagrebu kod profesorice i književnice Julijane Matanović, u opisu radnog mjesta. A kada se upisala u ČIP svi su je, kaže, pitali zar ti nije dosta svih tih lektira i čitanja za školu!

-Ali baš zato sam se upisala u ČIP! Jer, ponekad sam toliko opterećena tim znanstvenim i metodičkim pristupima, da sam se zaželjela jednostavno i neopterećeno čitati i razgovarati o pročitanoj knjizi. Tražila sam ovdje neku svoju slobodu kao obična čitateljica, da mogu prokomentirati knjigu na razini običnog čitalačkog iskustva. I zato mi ovo nije nikakvo dodatno opterećenje. Naprotiv ovo je za mene rasterećenje!



Iako je po struci profesorica ekonomske grupe predmeta u jednoj šibenskoj srednjoj školi, Božena Bralić, vjeruje u važnost čitanja i držanja knjige u rukama, listanja stranica. Vjeruje u važnost komunikacije među ljudima, uživo – „oči u oči“ bez posredovanja mobitela i drugih uređaja. Zato uživa u svakoj minuti razgovara i druženja u ČIP-u.  

-Na moju ljubav prema knjizi i čitanju jako je utjecala profesorica Jela Brešan. Nikada je neću zaboraviti, jer su mi njezina predavanja u gimnaziji jako puno značila. Način na koji je prenosila sva ona djela koja smo morali pročitati, dali su jedan pečat mojoj ljubavi prema čitanju. ČIP je ispunio moja očekivanja, ali osim razmjene iskustva i mišljenja o pročitanoj knjizi, važno je i to upoznavanje novih ljudi bez obzira na struku, posao ili godište – govori Božena.

Računovodstvo i književnost baš i nemaju puno dodirnih točaka, ali za Luciju Seper, oboje je uzbudljivo na svoj način. Lucija obožava Harukija Marukamija, ali je s guštom čitala Slavenku Drakulić, Iana McEwana, J. M. Coetzeea i Davida Selingera čije su se knjige našle na dosadašnjem knjižnom meniju kluba!

-Krug mojih prijatelja čita slične knjige, slične naslove jedni drugima preporučujemo iste knjige. Zato mi je u klubu zanimljivo da doznam i za neke nove knjige, budući da imam naviku da ako mi se svidi jedan autor da sve od njega pročitam, pa na kraju to bude sve isto. Koliko mi je važan ČIP možda pokazuje i to što sam zbog sastanka kluba odgodila i jedno putovanje, a i proslavu bakina rođendana odgodili smo za sutradan – smije se Lucija.