Nakon desetak godina, u Hrvatskoj ponovno postoji top lista najprodavanijih knjiga, koju objavljuje portal Moderna vremena. Podaci se skupljaju iz 30-ak knjižara diljem Hrvatske, od čega najviše prodajnih mjesta ima VBZ, sa svojih devet poslovnica, a slijede ga knjžarski lanci Hoću knjigu i Znanje sa po sedam svojih dućana, piše Jutarnji list.
O ovom projektu, koji je sada tek u svojoj inicijalnoj fazi, a plan je da s vremenom obuhvaća sve veći broj knjižara, razgovaramo s Nenadom Bartolčićem, vlasnikom portal Moderna vremena i pokretačem ove inicijative. – Praksa u svijetu pokazuje da su top liste promotivno oruđe koje pomaže da se knjige bolje približe potencijalnim čitateljima. A, s druge strane, govore puno i o samome tržištu, mjeri koje se knjige kupuju, što je jako važno. Može se dogoditi, na primjer, da imate knjige koje se puno posuđuju u knjižnicama, a ne prodaju se, a za funkcioniranje sektora je prodaja jako važna kako bi se mogli producirati novi naslovi. Kroz top listu možete vidjeti kako tržište diše u tome segmentu knjižarske mreže, koja je većini nakladnika vrlo važna – kaže Bartolčić, dodajući da po posljednjim podacima koji se objavljuju u Noći knjige naviku kupnje knjiga ima oko 20 posto Hrvata od kojih 40 do 50 posto knjige kupuju u knjižarama.
Prvo i drugo izdanje top liste knjiga, od kojih je potonje objavljeno baš jučer, nemaju iskazane brojke koje pokazuju koliko je primjeraka neke knjige prodano, no Bartolčić najavljuje da će se to, ako projekt bude išao po planu, promijeniti. - Nije problem iskazivati prodajne podatke, no to ćemo učiniti kada ovaj projekt zaživi punim plućima. U ovom trenutku imamo 30-ak knjižara od kojih dobivamo podatke, a pregovaramo i s nekim drugim lancima poput Školske knjige i Tisak Medije. U trenutku kad budemo imali podatke, recimo, 2/3 svih knjižara u Hrvatskoj, imalo bi smisla iskazivati prodaju i brojčano – smatra on.
Od knjižara, s kojima su potpisali vrlo precizne ugovore kojima se one obvezuju dati brojke koje odražavaju stvarno stanje prodaje, dobivaju iznimno detaljne izvještaje o mjesečnoj prodaji, takozvani dugi red prodaje. To znači da im knjižare ne šalju, primjerice, podatke za prvih 20 svojih najprodavanijih naslova, nego i informacije o svakoj knjizi prodanoj u više od jednog primjerka. – Neke se knjige prodaju u dva, a neke u dvjesto komada. Recimo, u lipnju po pitanju hrvatskih autora nekoliko prvih mjesta zauzimaju knjige Bekima Sejranovića. Njegove su se knjige sada doštampale, svi ga se sjećaju i čitaju, a neki se možda i tek sada upoznaju s njegovim djelima. Tu, recimo, dolazi do prodaje u od sto do 200 primjeraka, no nema pravila. Nekad se radi o desecima komada. Ako idete na stranu beletristiku, cifre rastu, strani su autori čitaniji – kaže Bartolčić, dodajući da ga ta činjenica ne veseli, ali da ona, nažalost, nije ni novi trend. - Prije nešto manje od 15 godina je KIS radio slične top liste, a već tada se bio upalio alarm za takav trend, a u analizama se konstatiralo da hrvatski autori sve manje ulaze u top 50 ili top sto najprodavanijih knjiga. Osim, naravnom u nekim izoliranim slučajevima, kada se pojave hit knjige poput onih Kristiana Novaka, Damira Krakaša, Olje Savičević Ivančević i slično. No, po meni, i te se knjige ne prodaju dovoljno – kaže.
Ipak, tumači, situacija je puno kompleksnija, pa se nekada dogodi i da izostanak s top liste u knjižarama ne mora značiti da se neke knjige ne prodaju. - Neki izdavači jednostavno zaobiđu distribuciju po knjižarama. Često im, recimo, zamjeraju da se najviše truda ulaže u prodaju mainstreama, da njihovih knjiga nema na pultovima i u izlozima, da nema kvalitetnih knjižara koji bi komunicirali takve naslove. Onda se okreću direktnoj prodaji, a ne preko knjižarske mreže – objašnjava.
U Hrvatskoj, smatra, nedostaje knjižara koje bi imale sluha za manje komercijalne stvari. Jedna od poanta njegove top liste je dati upravo takvim naslovima veću vidljivost. – Kad imate generalne top liste, fiction i non-fiction kategorije, zna se koja su imena najkomercijalnija i najviše se prodaju. Mi zato želimo slagati ne samo generalne, nego i tematske, žanrovske, specifične nišne top liste. Kada ste u samo tri dominantne kategorije kao što su književnost, publicistika i dječja književnost, to neizbježno dovodi do ponavljanja knjiga, a nama je cilj nam da ih se vrti što veći broj. Na kraju krajeva, imate ljudi koje ne zanimaju generalna književnost ili publicistika, želimo da i oni imaju gdje naći specifičnu grupu, bez obzira što se ti naslovi ne prodaju u brojkama toliko velikim kao što je slučaj kod recimo publicističkog mainstreama – govori Bartolčić, dodajući da planira svoju top listu afirmirati na način da ima neke fiksne, a neke varijabilne kategorije.
- Iako se nišne liste nekad preklapaju s generalnim, na nišnima možete vidjeti naslove koji se nikada ne bi našli na generalnoj top listi. Recimo, nadamo se kroz nekoliko mjeseci napraviti liste iz poezije. Tu prodaja neće ići u stotinama komada jer su naklade vrlo male, ali će se opet vidjeti trend. Ako je u Hrvatskoj u posljednjih godinu dana izdano nekoliko desetaka zbirki poezije, sigurno će brojke pokazivati na to da ih se, recimo, deset najviše čita. Voljeli bismo imati i, primjerice, najpopularnije znanstvene knjige. Zato od knjižara i tražimo dugi red. Kako nam se baza podataka bude povećavala, tako ćemo se više moći igrati. Pa onda raditi razna istraživanja, liste o najprodavanijim knjigama po tome s kojeg su jezika prevedene pa vidjeti čitaju li se prijevodi s portugalskog, kako prolazi francuska književnost, kako skandinavska… Tu se može svašta kombinirati i upravo na taj način se ljudima mogu pokazati knjige koje inače nisu na top listama – kaže.
Razgovaramo i o tome je li moguće napraviti i svojevrsnu distinkciju između visoke i popularne književnosti, jer se, recimo, ljubavni ili krimi romani koji su nekada izlazili u roto formi, a danas kao knjige, najčešće prodaju u brojkama puno većim od nekih knjiga za koje je uvriježeno mišljenje da su puno veće umjetničke vrijednosti. – Intencija je da napravimo svojevrsnu podjelu. Iako, recimo, kad pogledate Englesku, The Booksellerove liste, na onim generalnima je pomiješano sve i svašta. No, može se napraviti posebna kategorija za ljubiće, druga za krimiće, a u treću staviti nešto što smatramo ozbiljnom knjževnošću. Sigurno ćemo se igrati s kategorijama kad povećamo bazu podataka – govori Bartolčić.
A što je s lektirnim naslovima, čija će prodaja sigurno porasti u jesen? - Mislim da ćemo lektire i druge prigodne prodaje pokušati izdvojiti da ne zauzimaju mjesta na koja bi bilo moguće staviti neko novo izdanje. To su već davno objavljene knjige, klasici, no opet bi bilo zanimljivo vidjeti koji se od tih naslova najviše kupuju, a ne samo posuđuju. Ima tu dosta upitnika koji se rješavaju u hodu – kaže.
U prvom izdanju top liste našla se i zanimljiva kategorija u kojoj su knjige bez knjižara koji je ujedno i nakladnik. – Htjeli smo vidjeti trendove hrvatskih pisaca u knjižarama koje nisu izdavači. No, ne mora značiti da postoji velika razlika kad se uključe i nakladničke knjižare. U nekom trenu možemo imati paralelne liste, neke knjižare koje ne izdaju knjige, a i one gdje su i nakladnici. Kod nakladničkih se knjižara, bez obzira koliko one bile otvorene i za izdanja drugih izdavala, često događa moment da ih ljudi jednostavno percipiraju primarno po njihovim izdanjima. Tako da se bez ikakvog fingiranja često događa da na njihovim listama dobijete i njihova izdanja – objašnjava. Iako Bartolčić smatra da knjižarima nije u interseu frizirati brojke o prodanim izdanjima, upravo ovakav različiti “ustroja” knjižara je i sam po sebi svojevrsna kontrola točnosti podataka koje šalju. - Ako se neka knjiga prodaje isključivo kroz knjižaru nakladnika, to je kod nas diskvalifikacija – kaže.
Smatra da je projekt top liste ovakve vrste sjajan ne samo za čitatelje, koji se mogu kvalitetno informirati, nego i za cijelu industriju. – Osim što ovaj projekt cilja na popularizaciju knjige općenito, može dobro doći i samim knjižarima. Možda uvide da se knjiga koju nemaju u ponudi dobro prodaje, pa ju odluče otkupiti. Ova lista može biti korista korektiv. Ne samo za knjižare, nego i nakladnike, koji mogu dobiti uvid u stanje kod drugih nakladnika – priča Bartolčić.
Kaže da top lista zahtijeva jako puno rada u administraciji jer nisu svi softveri savršeno usklađeni, knjižare ponekad upišu krivi ISBN, u novim izdanjima se promijeni naslov knjige… - Da kod nas postoji zajednička elektronička baza knjiga kakvih ima u inozemstvu, sigurno bi sve išlo puno lakše. Volio bih da jedna od posljedica ovoga projekta bude upravo promišljanje o nečem takvom, što bi bilo korisno za velik broj ljudi – kaže.
Naglašava da je njegov projekt tek u prvoj fazi te da će se s vremenom značajno usavršavati. – Što će, naravno, ovisiti o tome hoćemo li uspjeti pronaći izvor njegovog kontinuiranog financiranja ili ne. Ako branša ne pokaže spremnost da kroz marketing ili na razini strukovne udruge Zajednice nakladnika i knjižara financijski doprinese, mi jednostavno nećemo moći to gurati jer govorimo o velikoj količini rada – zaključuje.
O književnim top listama smo razgovarali i sa Draženom Dabićem, vlasnikom antikvarijata Bibilofil, koji je specijaliziran za rijetka i potpisana književna izdanja. On nam se osvrnuo na činjenicu da top listama često dominiraju ljubavni i krimi romani, "literatura za plažu". - Ne možeš protiv brojeva - ljudi kupuju što kupuju. Druga su stvar estetske top liste - kaže, dodajući da je i u vremenima kada su naklade knjiga bile deset do 20 puta veće nego danas bila normalna stvar da se na popisima nađu i knjige koje ne spadaju u kategoriju visoke književnosti. - To uvijek i jesu najprodavanije knjige - kaže. Dijelom je to, smatra, i do samih knjižara. - Danas ne postoje knjižare koje bi se profilirale u smjeru u kojem je, recimo, nekada išao Megastore. Oni su apsorbirali i prodavali kvalitetne naslove. Sada ćemo vidjeti u kojem će smjeru ići Fraktura. Druge se knjižare se moraju komercijalizirati da bi preživjele - objašnjava.
U prvom izdanju top liste našla se i zanimljiva kategorija u kojoj su knjige bez knjižara koji je ujedno i nakladnik. – Htjeli smo vidjeti trendove hrvatskih pisaca u knjižarama koje nisu izdavači. No, ne mora značiti da postoji velika razlika kad se uključe i nakladničke knjižare. U nekom trenu možemo imati paralelne liste, neke knjižare koje ne izdaju knjige, a i one gdje su i nakladnici. Kod nakladničkih se knjižara, bez obzira koliko one bile otvorene i za izdanja drugih izdavala, često događa moment da ih ljudi jednostavno percipiraju primarno po njihovim izdanjima. Tako da se bez ikakvog fingiranja često događa da na njihovim listama dobijete i njihova izdanja – objašnjava. Iako Bartolčić smatra da knjižarima nije u interseu frizirati brojke o prodanim izdanjima, upravo ovakav različiti “ustroja” knjižara je i sam po sebi svojevrsna kontrola točnosti podataka koje šalju. - Ako se neka knjiga prodaje isključivo kroz knjižaru nakladnika, to je kod nas diskvalifikacija – kaže.
Smatra da je projekt top liste ovakve vrste sjajan ne samo za čitatelje, koji se mogu kvalitetno informirati, nego i za cijelu industriju. – Osim što ovaj projekt cilja na popularizaciju knjige općenito, može dobro doći i samim knjižarima. Možda uvide da se knjiga koju nemaju u ponudi dobro prodaje, pa ju odluče otkupiti. Ova lista može biti korista korektiv. Ne samo za knjižare, nego i nakladnike, koji mogu dobiti uvid u stanje kod drugih nakladnika – priča Bartolčić.
Kaže da top lista zahtijeva jako puno rada u administraciji jer nisu svi softveri savršeno usklađeni, knjižare ponekad upišu krivi ISBN, u novim izdanjima se promijeni naslov knjige… - Da kod nas postoji zajednička elektronička baza knjiga kakvih ima u inozemstvu, sigurno bi sve išlo puno lakše. Volio bih da jedna od posljedica ovoga projekta bude upravo promišljanje o nečem takvom, što bi bilo korisno za velik broj ljudi – kaže.
Naglašava da je njegov projekt tek u prvoj fazi te da će se s vremenom značajno usavršavati. – Što će, naravno, ovisiti o tome hoćemo li uspjeti pronaći izvor njegovog kontinuiranog financiranja ili ne. Ako branša ne pokaže spremnost da kroz marketing ili na razini strukovne udruge Zajednice nakladnika i knjižara financijski doprinese, mi jednostavno nećemo moći to gurati jer govorimo o velikoj količini rada – zaključuje.
O književnim top listama smo razgovarali i sa Draženom Dabićem, vlasnikom antikvarijata Bibilofil, koji je specijaliziran za rijetka i potpisana književna izdanja. On nam se osvrnuo na činjenicu da top listama često dominiraju ljubavni i krimi romani, "literatura za plažu". - Ne možeš protiv brojeva - ljudi kupuju što kupuju. Druga su stvar estetske top liste - kaže, dodajući da je i u vremenima kada su naklade knjiga bile deset do 20 puta veće nego danas bila normalna stvar da se na popisima nađu i knjige koje ne spadaju u kategoriju visoke književnosti. - To uvijek i jesu najprodavanije knjige - kaže. Dijelom je to, smatra, i do samih knjižara. - Danas ne postoje knjižare koje bi se profilirale u smjeru u kojem je, recimo, nekada išao Megastore. Oni su apsorbirali i prodavali kvalitetne naslove. Sada ćemo vidjeti u kojem će smjeru ići Fraktura. Druge se knjižare se moraju komercijalizirati da bi preživjele - objašnjava.
Prisjeća se i perioda oko 2007. godine, kada je bila vrlo utjecajna lista koja se objavljivala u emisiji Pola ure kulture. - Naklade su nekada bile ogromne, a u igri su bili veliki novci, pa su se brojevi, smatram, i malo frizirale. Neki su prijavljivali i tisuću prodanih primjeraka u mjesec dana. Vjerujem da se knjige doista jesu prodavale, ali možda ipak ne toliko. Ako si bio prvi na listi, to bi donijelo prodaju, no danas nema nečeg što bi imalo takav utjecaj. Ne znam koliko to ljude zanima uopće, no iznimno mi je drago da postoje takve liste - kaže.
Mišljenje o tome da je top lista ovakve vrste dobra stvar za cijelu industriju knjiga dijeli i Seid Serdarević, urednik u Frakturi. -Izdavači, knjižari i publika bi trebali biti zadovoljni da postoji ovakva top lista. Ona je važan instrument u prodaji. Nadam se da će to biti projekt koji će se nastaviti dugoročno i koji će s vremenom postajati sve bolji - kaže Serdarević.
Mišljenje o tome da je top lista ovakve vrste dobra stvar za cijelu industriju knjiga dijeli i Seid Serdarević, urednik u Frakturi. -Izdavači, knjižari i publika bi trebali biti zadovoljni da postoji ovakva top lista. Ona je važan instrument u prodaji. Nadam se da će to biti projekt koji će se nastaviti dugoročno i koji će s vremenom postajati sve bolji - kaže Serdarević.
I on primjećuje da knjige koje naziva "commercial fictionom" zauzimaju većinu mjesta na generalnim top ljestvicama. - Zato mi se čini prilično važnim obratiti pažnju na način kako razlistati razne vrste knjiga. Po meni, treba uvesti liste na kojima će se istaknuti visoka književnost, po sličnom modelu kako to čine, recimo, NY Times ili Spiegel sa svojim listama. Da ne bude važna samo prodaja, nego i vrijednost djela - smatra Seid.
Fraktura će, kaže, također rado slati svoje podatke o prodaji, vjerojatno počevši s rujnom, dok se naviknu na upotrebu softvera i slično. - Čini nam se da je to važno. Pa i u svojoj knjižari uvijek na više mjesta imamo istaknute liste svojih najprodavanijih knjiga - kaže. Pitamo ga dolaze li ljudi u Frakturu najčešće po njihova izdanja ili jednako dobro idu i izdanja drugih nakladnika. - Otvorili smo knjižaru tek prije tri tjedna, pa mi je teško dati reprezentativni odgovor, no primjećujem da ljudi ne traže samo naša izdanja. Od početka smo se postavili sa širokim dijapazonom knjiga, koje su, s druge strane, vrlo pomno birane. Naš "core biznis" je lijepa visoka književnost, bez obzira tko bio izdavač - zaključuje Serdarević za Jutarnji list.