Sjedalica više tražila se u multimedijalnoj dvorani knjižnice “Juraj Šižgorić” na predstavljanju knjižice “Iz Jozine zobnice”, zbirke zapisa nezaboravnog Joška Simsiga, dugogodišnjeg šefa marketinga Radio-Šibenika gdje je proveo cijeli radni vijek. Simsig je nažalost, preminuo prije tri godine, ne uspjevši dugo uživati u mirovini, a njegove reklame koje je zdušno pisao na lokalnom govoru i izgovarao ih u eter snažnim glasom, kako već priliči uobičajenoj komunikaciji među Šibenčanima, postale su zaštitnim znakom te radijske postaje.
Joško je volio Šibenik i Šibenčane javno i glasno, uvijek i posvuda, kao i oni njega, vidjelo se dobro i ovaj put. U nakladi Ogranka Matice Hrvatske u Šibeniku i Radio-Šibenika, u povodu njegove 50. obljetnice, otisnuta je ta knjižica sa 20 njegovih “pripovjednih fritula s pinjolima” kojima nas je počastio opservacijama o Šibeniku i Šibenčanima i opisima zanimljivih zgoda, kao da je želio poručiti da nije bilo gotovo kada smo pomislili da jest, ispraćajući ga pod čemprese na sv. Ani.
Zanimljivo, pisao je potajice, a otkrila ih je supruga Kata nakon Joškove smrti i ponudila ih Matici. Prava je šteta što Joško nije imao dovoljno vremena da iz svoga života bogatog prijateljima, poznanicima, mirisima, okusima i raznim fjabama izvuče na papir još toga iz doba svoga odrastanja i mladosti. Ima tu epizoda i likova koji bi mogli stajati kao glavni ili sporedni u kakvom širem literarnom uratku, jedino što Joško nije pisao fikciju, nego zapisivao stvarne događaje opisujući ih upečatljivo poput scena za kakav film, čulo se na predstavljanju.
Joško je za svoj grad i sugrađane imao samo najtoplije riječi i vreće smijeha, bio je pun sočnih priča o pokoljenima Šibenčana i nepresušno vrelo živopisnih događaja, običaja, zaboravljenih izraza i riceta od spize. Tada nije čudo što je takav zaljubljenik u svoj zavičaj, kozer, šibenski gimnazijalac, a potom diplomant hrvatskog i francuskog jezika na splitskoj Višoj pedagoškoj školi kao 30-godišnjak postao prvim i zadugo jedinim šefom propagande Radio-Šibenika, kako se u to doba nazivao mareting, podsjetila je Živana Podrug, dugogodišnja urednica i novinarka Radio-Šibenika.
-Do Joškovog dolaska u tadašnji Informativni centar jedva da je postojala svijest o potrebi propagandno-marketinškog programa. Stvorio je taj svijet u radijskom eteru od nule, surađujući s Radovanom Perišom, Nevom Baranović i Matom Gulinom, navela je Podrug. Neke od Simsigovih reklama, pored niza njegovih fotografija bile su tijekom predstavljanja projicirane na velikom zaslonu u dvorani knjižnice.
A da je Joško do posljednjeg daha ostao Šibenčanin do posljednjeg trenutka, živo komunicirajući na facebooku kao član nekoliko zavičajnih grupa, posvjedočio je Željko Krnčević, urednik Simsigove zbirke.
-I danas nam jako nedostaje. A pogotovo kada se na “mreži” razglaba o kakvoj zaboravljenoj šibenskoj riječi, kazao je Krnčević. Prisnome ozračju u spomen na Joška Simsiga doprinijeli su pjevač Vojo Marković i gitarist Ivan Ercegović izvedbama Oliverovih i drugih uspješnica sa timbrom Dalmacije i Šibenika – kako bi ih i Joško odabrao.