Martina Markov doktorica je prirodnih znanosti, Murterka koju je život uz more i uputio u smjeru najvišeg obrazovanja vezanog za prirodu. Spoj jednog i drugog, murterski i kornatski zavičaj i posvećenost prirodnim znanostima kroz obrazovanje, odveo ju je u jednom razdoblju života u Javnu ustanovu Nacionalni park Kornati u kojem je desetak godina, radeći na specifičnostima morskog ekosustava, obogatila svoja znanja vezana uz prirodu, okoliš, zaštitu...
Poslije završenog Studija biologije-ekologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu mlada inženjerka biologije-ekologije Martina Markov pet je godina radila u šibenskoj gradskoj upravi u odjelu za prostorno planiranje i zaštitu okoliša.
U to je vrijeme, a bila je sad već daleka 2005. godina, upravo Martina Markov osnovala danas nadaleko poznatu murtersku udrugu “Argonauta”, i u njoj bila vodeći volonter, predsjednica i sve ostalo.
Danas znamo do kojih se razmjera razvila i proširila “Argonauta”, i da je postala nezaobilazan faktor u razvoju Murtera:
– Ta mi je “Argonauta” bila ko dijete, ljubav, a ne posao... bila je to neka moja vizija onoga što treba napraviti s prirodnom, pa i kulturnom baštinom, a da zajednica živi i dalje se razvija, i to održivo, vrednujući vlastite resurse. U šibenskoj gradskoj upravi sam radila, a ljubav prema moru i prirodi i okolišu uopće, realizirala sam kroz “Argonautu”.
Martina Markov je od osam godina provedenih u “Argonauti”, pet mjeseci bila i njezin zaposlenik.
- No, iscrpio me intenzitet kojim sam bila angažirana u “Argonauti” više od osam godina. Osjećala sam da je došlo vrijeme za promjene i da kormilo “Argonaute” trebam prepustiti drugima.
Izazovne godine
“Argonauta”, evo, četrnaest godina poslije, i dalje postoji. I danas je to stabilna organizacija koja se dobro razvija, narasla je, zanimljiva je mladima na otoku, radi europske projekte i gospodarski je zanimljiva - ne preskaču je ni na lokalnoj, ni regionalnoj razini. Bila je, i ostala, pun pogodak tzv. civilnog društva na ovim prostorima.
I tada, još u “Argonauti”, Martina Markov počela je raditi na onome što je predmet ove priče, a to su - dječje slikovnice.
U 2009. godini Martina Markov prestala je raditi u “Argonauti” i šibenskoj gradskoj upravi, i počela raditi u Javnoj ustanovi NP Kornati. Na temu Upravljanja ribolovnim resursima na području NP-a Kornati doktorirala je 2011. godine.
– Bilo je to izazovnih deset godina! Puno sam dala ali i puno dobila natrag – iskustva, znanja, kontakti, kolege, prijatelji...
Poslije deset godina okrenula je novu stranicu i otplovila u poduzetničke vode, u obiteljsku firmu koju su doregistrirali i za djelatnosti edukacije, istraživačke aktivnosti, EU projekte, izdavaštvo, savjetovanje u oblasti zaštite prirode i okoliša i održivog razvoja.
Trebalo je hrabrosti pa prijeći iz sigurne državne službe u potpuno drugi, cor biznis!
I ostati u svemu tome na svojim slikovnicama! Ne bilo kakvim – nego vrlo informativnim, angažiranim, nadasve edukativnim, vezanim, naravno, za prirodu i zaštitu prirode i okoliša.
No, ako ćemo pravo, tko će djeci bolje ispričati priču o prirodi, okolišu i zaštiti i od onoga tko odlično pozna “teren” – pa kad još ima nadahnuća!
Stvarni događaj
Uopće, može li čovjek biti privatni poduzetnik u poslu zaštite prirode i okoliša, ima li tu posla - pitam Martinu:
– Za sada sam zadovoljna. Ako ga ne bude – sama ću ga izmisliti! Unutar obiteljske tvrtke razvijam brend usluga EcoEduMedia iz kojeg se rađaju i ove naše slikovnice.
Zapravo, ništa nije počelo samo tako, iz neke poslovne ideje, nego iz stvarnog događaja. Prije desetak godina u Jezerima na Murteru pronašli su ozlijeđenu morsku kornjaču. Oni koji su je našli počeli su tražiti kontakte gdje bi je zbrinuli, uz ostalo, zvali su i Martinu Markov, Martina je preuzela kornjaču koja je u njenom domu ostala preko uskrsnih praznika. Deložirali su neke igračke iz plastične kante njezina sina Davida, kornjača je dobila privremeni dom, a mali David je pitao “Što Leonardo radi ovdje?”- jer poslije Ninja kornjača njemu je svaka - Leonardo. Netko je preuzimanje kornjače u Jezerima uslikao i objavio u dnevnom listu, Davidove tete u vrtiću pitale su što dalje s kornjačom...
- Prva priča se sama ispričala... kornjača je dobila ime, ljude je zanimala njena sudbina i njena priča, onda sam ja malo proširila priču edukativnim elementima, dodala fabule, Sanja Drakulić je sve to stilizirala, Ivana Grimani, grafička dizajnerica iz Šibenika nacrtala i tako je nastala naša prva edukativna slikovnica - “Priča o Leonardu”. Djeca i roditelji su bili oduševljeni pričom. I mi smo uživali radeći na njoj.
Potom je nastala priča i slikovnica “Bepo i kantica” na temu otpada u moru, pa “Leonardo i prijatelji”, u kojoj nas Leonardo upoznaje s mnogim zaštićenom vrstama u Kornatima. Sve su tri postale dio malog serijala “Čudesni svijet kornatskog otočja”:
– Sve se radnje odvijaju u Kornatima, uz sve smo pripremili i radne listiće a priča se razvijala i kroz “Argonautu”. Ohrabrilo me jer sve je bilo jako dobro prihvaćeno od onih kojima je i upućeno.
Znatiželjni galeb
Pravi zamah Martinine slikovnice dobile su kad je počela raditi sama, u svojoj tvrtki, i kad se oslobodila svih opterećenja sustava:
– Sad spremam novi ciklus unutar “Čudesnog svijeta kornatskog otočja” jer, ima tu još neispričanih priča! A pripremam i novi serijal o galebu Marku koji putuje nacionalnim parkovima i parkovima prirode, a takvih je kod nas devetnaest. Pustolovine galeba Marka, znatiželjnog galeba koji je na klupici u Murteru našao knjigu iz prirode u kojoj su bile fotografije svih naših nacionalnih parkova i parkova prirode. Vjetar je knjigu listao i Marko ih je, očaran fotografijama, odlučio sve posjetiti.
I sad počinje Markov put: prvo posjećuje Telašćicu. Pa preko Vranskog jezera leti na Krku. Putem upoznaje nove prijatelje, od njih saznaje sve o njihovu parku, druže se, Marko je šašav, upada u zgode i nezgode, svakako – nije mu dosadno.
Kao ni onima koji sve to gledaju i čitaju u slikovnicama!
Marko u svom putovanju afirmira i promovira likove koje tamo upoznaje, opisi ambijenta su autentični, opisuju se realne vrste koje tamo obitavaju i koje su specifične za to područje – jer sve su to primijenjena stručna znanja autorice! Ilustracije lijepo prate sve te priče.
U ciklusu od nove 4 slikovnice bit će “Čudesni svijet kornatskog otočja” “Prijateljstvo iz morskih dubina”, zatim prve tri iz Pustolovina galeba Marka: “Marko u Telašćici”, “Marko na Vranskom jezeru” i “Marko na Krki”.
– A vidim ih ukupno 19, koliko je kod nas nacionalnih parkova i parkova prirode.
Projekt je zaista odličan, priče su zanimljive a iznad svega – edukativne! Trebale bi se naći baš u svakoj dječjoj ruci u ovom zavičaju, a i izvan njega. To je ono što se može zvati učenjem od malih nogu!
Napokon, kako se Martini Markov, doktorici prirodnih znanosti, uopće upalila “svićica” da, uz sve ostalo, radi na – slikovnicama?
–... ne znam ni sama. Jednostavno se posložilo. Osjećam kreativni zamah, vjerujem u ovaj projekt i da s njime mijenjam stvari. I, pritom uživam i zabavljam se! I razveseljavam svoje kolege i prijatelje imenujući svoje likove njihovim imenima hahaha...
Galeb Marko se pojavljuje još u prvoj slikovnici. Iako ne živi u svim našim parkovima već onim morskim i priobalnim, u svrhu edukacije on će ih sve posjetiti.
Važnost zaštite
Vodeći prvo “Argonautu”, pa kroz posao u NP Kornati, Martina Markov uvidjela je da je edukacija za najmlađi uzrast jako važna i prilično zapostavljena jer djeca, ali i mladi, nedovoljno poznaju naša zaštićena područja. Danas, kao vanjski suradnik radi i na Sveučilištu u Zadru i Veleučilištu u Šibeniku na kolegijima koje se odnose na upravljanje zaštićenim područjima i uviđa da mladima, osim znanja, nedostaje i povezanosti s prirodom. Budućim djelatnicima zaštićenih područja, ali i turističkim menadžerima koji će djelovati u nekom od naših zaštićenih područja nastoji prenijeti poruke o važnosti tih područja, a posebno komunikacije i edukacije - s djecom i mladima, ali i javnosti općenito.
Naposljetku, i to je za mnoge posao – slikovnice, radni listići, i tko zna što se sve otvara kao mogućnost...
– I ne samo za mene, nego i za druge, o znanjima i spoznajama važnim u odgoju djece da ne govorim. Slikovnice govore o vrijednostima područja, važnosti zaštite, značaju svakog elementa u prirodi, o tome da svako biće ovdje ima svoju svrhu i o tome da prirodi treba pristupati s poštovanjem- osobito u zaštićenim područjima. Nakon fabule, tu je i opis likova. Pa na primjer, djeca uče da je Marko galeb klaukovac, to je ova naša vrsta, inače je svima nama galeb – galeb! U priči o Vranskom jezeru uvodim i riječnoga galeba, pa onda pričam i o razlici u vrstama, a Marko na Lastovu (to će tek izaći) upoznaje i sredozemnog galeba – to je za djecu i njihovo znanje nova vrsta!
Galeb Marko će letjeti i Biokovom, tu će se zaljubiti u jednu galebicu...ali nećemo dalje pričati, kaže doktorica znanosti Martina Markov; neka nešto ostane iznenađenje!
Sve djeca tu uče o suživotu u prirodi, o specifičnostima, o prirodnim ciklusima koji moraju opstati. Tu je, naposljetku, i opis stvarnog područja koje galeb Marko posjećuje, tu su čak i osnovni podaci ako netko želi posjetiti neko područje!
– Sve je to puno posla dok priča ne sjedne, ali, moram priznati, i moja velika uživancija. A uživa i moja obitelj i prijatelji koji ih u završnim fazama dobiju na pregled ha,ha,ha...
Kad god pogledam u nebo, vidim našega galeba Marka! Koliko god ja dajem tim slikovnicama, toliko i one daju meni.