Ove jeseni zagrebački Muzej za umjetnost i obrt predstavit će veliku izložbu koja će po prvi put predstaviti javnosti i brojne umjetnine koje se čuvaju na Visovcu. Točnije, u riznici franjevačkog samostana Gospe od Milosti na Visovcu.
U pripremi je i monografija na tristotinjak stranica vezana uz ovu temu. Izložit će petstotinjak predmeta iz riznice, odabranih iz većeg funudsa, a većina ih je restaurirana upravo za izložbu koja je rađena u suradnji s Hrvatskim restauratorskim zavodom.
Na izložbi voditeljica projekta Anđelka Galić radi već pune tri godine.
Uz bok vodećim umjetnicima
Predmeti na izložbi čiji je naziv “Visovac: duhovnost i kultura na Biloj Stini” pokazat će odabrane slike, skulpture, liturgijsko posuđe, devocionalije, liturgijskog ruho, knjižnu, arhivsku i glazbenu građu iz baštine franjevačkog samostana Gospe od Milosti. Radila je autorica s mnogim stručnjacima na izložbi, posebno ističe doprinos gvardijana fra Bože Duvnjaka, koji joj je bio dragocjen u realizaciji projekta jer je “osigurao potporu omogućivši pristup građi i izvorima, kroz posudbe i odobrenja predloženih konzervatorsko-restauratorskih zahvata te pružajući toplo gostoprimstvo istraživačima i timovima stručnjaka”.
Slika Gospe Visovačke se, kako navodi autorica izložbe, smatra jednom od najčašćenijih slika u Dalmaciji. Priča o njezinu nastanku vezana je uz šibensko progonstvo visovačkih fratara tijekom dugoga Kandijskoga rata u 17. stoljeću te njihov povratak na Bilu Stinu, kada su nastale dvije kopije izvorne slike iz 1576. - visovačka i šibenska. Sliku je i opjevao pjesnik Petar Najstariji pak liturgijski predmet u Muzejskoj zbirci franjevačkog samostana na Visovcu je gotički ophodni križ, odnosno procesijsko raspelo s kraja 14. stoljeća, koji ima simboličko značenje, a pripada razdoblju prije dolaska franjevaca na otočić.
U crkvi je, inače, i mramorni oltar Svetog Križa, za koji su ostali zabilježeni donatori, potpisani u podnožju, Marko i Ilija Marasović iz Rupa.
Autorica je visoko ocijenila ovaj rad, svrstava ga u vrhunce navedenog razdoblja, odnosno, kako navodi, “središnje mjesto na oltaru zauzima monumentalno raspelo, nazivano ‘veoma povlaštenim križem na Visovcu’ zbog iznimne vrsnoće izvedbe mletačkog rada koji je svrstavan uz bok ostvarenja umjetnika čija su djela obilježila najviši domet venecijanske drvene skulpture zadnjih desetljeća 17. i početka 18. stoljeća”. Najvrednije pak slikarsko djelo je Sveti Franjo Asiški u molitvi iz radionice Bernarda Strozzija.
Ezopove basne
Autorica izložbe dalje navodi: “Među mnogim otkrićima koje donosi projekt je slika Bogorodica s Djetetom na kojoj se kroz istraživanja vrsnih stručnjaka slika povezala sa sakralnim narudžbama mletačkog slikara Jacopa Amigonija, u 18. stoljeću kada se iz Londona vraća u Veneciju. Pojava važnoga slikarskog imena koje ne bilježe znatno bogatije zbirke u dalmatinskim gradovima (ili do sada nije zabilježeno na obali), i to na osamljenoj riječnoj hridi krševite Zagore, otkriva domete i sakupljački ukus franjevaca s Visovca.
Tu je i prvotisak Ezopovih basni na talijanskom i latinskom jeziku, koji je u Bresci 1478. objavio tiskar Dobrić Dobričević.