Tko u Šibeniku ne zna za plavi i crveni neboder? Odavno su ta dva zdanja, koja su Šibenčani tako prozvali po bojama njihovih pročelja, postala simboli šibenskog urbanizma, orijentiri u prostoru, čak i toponimi, pa je dovoljno reći “kod crvenog ili plavog nebodera” pa da svi u Šibeniku točno znaju o kojoj je lokaciji riječ.
Ipak, možda Šibenčani, osobito mlađi, manje znaju da su to prvi izgrađeni neboderi u Šibeniku, čak i u Dalmaciji! Ove godine navršava se 60 godina od početka njihove gradnje, pa je Marijana Klisović, viša kustosica Odjela za noviju povijest Muzeja grada Šibenika, odlučila tim “divovima”, izgrađenim u ono vrijeme na kraju grada, posvetiti posebnu izložbu. U međuvremenu grad je prešao granicu uz koju su nastali plavi i crveni neboder te su iza njih, prema jugoistočnom izlazu iz grada, niknule nove zgrade, kuće, čak i kvartovi. Ipak, ova su dva nebodera i dalje ostala među najvišim u Šibeniku.
Otvorenje izložbe o prvim šibenskim i dalmatinskim neboderima, Klisović najavljuje u prosincu, ali pripreme su već sada u punom jeku.
– Odlučili smo prosinac posvetiti šibenskom urbanizmu, tj. gradnji prvih nebodera u Šibeniku, koje su stanovnici Šibenika po pročelju nazvali “crveni” i “plavi” i do dana današnjeg su poznati po tom imenu. To su i prvi takvi neboderi u Dalmaciji. Projektant je pokojni splitski arhitekt Dinko Vesanović, koji je iz splitskog “Projektanta” stigao u Šibenik i tu se zaposlio kao direktor ondašnjeg urbanističkog poduzeća “Plan”.
Izbor izvođača
Inače, Vesanović je u Šibeniku bio od 1959. do 1968. godine i iza sebe je, osim crvenog i plavog nebodera ostvario i niz drugih projekata, poput stambenih zgrada u Težačkoj ulici, stambenih objekata na Vidicima ili hotela “Punta” u Vodicama. Izrađivao je i urbanističke planove za različite šibenske predjele kao što su Draga, Vidici, Vanjski, Križ-Baldekin – navodi Klisović, koja je već stupila u kontakt s arhitektovim sinom koji čuva očevu arhivu.
– Prema Vesanovićevu projektu, plavi i crveni neboder trebao je imati svaki po 14 katova, a na vrhu su trebali biti razni uredi. Na svakom katu je bilo predviđeno po osam stanova. Licitacija za izvođača radova održana je 1958. godine i na njoj su sudjelovala tri poduzeća: “Izgradnja”, “Rad” i “Ivan Lavčević”. Najpovoljnije uvjete dala je šibenska “Izgradnja”, kojoj je i povjerena gradnja nebodera. To je ujedno i prvi veći građevinski zahvat te tvrtke – navodi Klisović, te dodaje kako su prvi šibenski neboderi bili i prvi primjer gradnje tzv. ekonomičnih stanova s ciljem da se na jednoj lokaciji izgradi što više stambenih jedinica.
Klisović vjeruje kako će priča o plavom i crvenom neboderu privući pozornost široke šibenske javnosti, a svoje sugrađane poziva da se i sami uključe u stvaranje izložbe. Otkriva kako cilj nije samo zavirivanje u prošlost grada, nego joj je želja da izložba potakne mjerodavne da konačno urede i obnove derutna i zapuštena pročelja oba nebodera.
– Koristim priliku i pozivam građane Šibenika da svojim pričama, predmetima i fotografijama sudjeluju u nastanku izložbe o našim neboderima. S obzirom da se Odjel novije povijesti bavi događanjima u Šibeniku nakon Drugog svjetskog rata, želja mi je oživiti povijest svakodnevice u Šibeniku, što će zasigurno razveseliti mnoge i evocirati njihova sjećanja na prošlost Šibenika, a nakon izložbe o neboderima na red će doći i priče o ugasloj tekstilnoj tvornici “Revija”, brodu “Galeb”, šibenskom turizmu... – kazala je Klisović.