StoryEditorOCM
Baštinakomentar

O šibenska Cetino mila: šibenska konzervatorska ‘struka‘ odlučila o sudbini ‘takozvanog‘ mosta u Civljanima, arheolozi ga pokušavaju spasiti

Piše Jasenka Leskur
9. listopada 2020. - 08:00
Prema projektu, nove bi ploče formatom, bojom i obradom odgovarale izvornima, a svatko može zaključiti koliko je to daleko od istine  Nikolina Vuković Stipaničev/Hanza Media

Kad čuješ da je "struka" odradila neki posao, računaš da je sve u redu – napokon, i to je došlo rijetko – no u priči o Pločastom mostu na rijeci Cetini, koji je postao novi žalosni primjer kulturocida oko kojeg se ovih dana nadigla i politička buka, upravo će stručnjaci ostati zapamćeni kao oni koji su ga uništili.

Institucije koje su stvorene da bi čuvale spomeničku baštinu odobrile su potpuno besmislene radove na mostu koji nema upotrebnu, nego kulturološku vrijednost, pa ga se namjerava promijeniti usprkos tome što ga od drugih izdvaja upravo graditeljska rijetkost.

I "struka" je ovdje rastezljiv pojam: konzervatori iz Šibenika jednostavan kameni most sagrađen od povijesno vrijednih i zaštićenih stećaka omalovažavajuće nazivaju "takozvanim", dok su, s druge strane, arheolozi skočili na noge i pišu peticiju da ga se spasi.

Peticiju na www.peticija24.com pod nazivom "STOP nepotrebnoj sanaciji kamenog pješačkog Pločastog mosta na Cetini" potpisalo je više od 900 ljudi, a podržavaju je sve vodeće institucije arheološke struke – Institut za arheologiju, Odsjek sa zagrebačkoga Filozofskog fakulteta i Hrvatsko arheološko društvo, a u njoj napominju kako je "most postao dio krajolika – gotovo skulptura na rijeci s Dinarom kao pozadinom" i "nezaobilazni dio krajolika čijoj su se jednostavnoj ljepoti divili svi koji su ga barem jednom vidjeli".

I ravnateljica Muzeja Cetinske krajine Daria Domazet, povjesničarka i arheologinja, želi ga zaštititi i kaže da je ovo zapravo rušenje, a ne "sanacija". A autoritet ovoga kraja, umirovljeni ravnatelj Muzeja Cetinske krajine i Muzeja arheoloških spomenika u Splitu prof. dr. Ante Milošević za njega u svojoj knjizi nedvosmisleno tvrdi: "Most je svakako graditeljska vrijednost i nužno ga treba čuvati."

SLIJEĐENJE TRAGA NOVCA

Knjigu pod naslovom "Arheologija Sinjskog polja", u kojoj dokumentira i Pločasti most, složen od nadgrobnih spomenika kasnog srednjeg vijeka, od kojih su dva ukrašena križevima, objavljenu prije tri godine, promovirali su uglednici ove struke: prof. dr. Ivo Babić, prof. emiritus Nikola Jakšić i doc. dr. don Josip Dukić, ocijenivši da je "fascinantna, odlično osmišljena te da prikazuje svu bit velike i sadržajne povijesti ovoga kraja, u čijoj su sredini Sinjsko polje i Cetina".

Vide li onda arheolozi nešto što se iz Šibenika ne vidi? Vrednuju li oni drukčije svoje kulturno i povijesno naslijeđe sačuvano u arheološkim nalazima i kulturno-povijesnim lokalitetima? Više cijene ono što je oku bliže? Ili – što?

Pitanje je već javno i postavljeno: je li sretno administrativno rješenje da se o spomenicima cetinskoga kraja "brinu" u Šibeniku? A kako je Konzervatorski odjel u Šibeniku zapravo produžena ruka Ministarstva kulture, jer se tako i punim imenom zove, ovo štetno rješenje blagoslovljeno je i u Zagrebu. Samo što su mu tamo dodali još malo administrativne logike koja sa životom nema veze.

U obrazloženju Ministarstva kulture tako stoji da Pločasti most "nije pojedinačno zaštićeno kulturno dobro". A kad već nije zaštićen, onda je "Konzervatorski odjel u Šibeniku dao pozitivno mišljenje na projekt i prijedlog sanacije zbog upotrebe i funkcije lokalne zajednice (?!) te jako lošeg stanja mosta" tako da "ploče koje nedostaju nadomještaju se novim koje formatom, bojom i obradom odgovaraju izvornim"! Dakle, odgovarat će izgledom stećcima iz 15. stoljeća! Svatko tko je vidio na fotografijama što se radi u Civljanima i kako to izgleda, može sam zaključiti koliko je to daleko od istine.

Da nije žalosna, bila bi smiješna činjenica da je u Saboru prošlo prvo čitanje Zakona o proglašavanju Parka prirode Dinara, koji namjerava štititi i "bogato kulturno i povijesno naslijeđe" cetinskoga kraja. Pa kome se pišu zakoni kad ga ne čitaju oni koji bi trebali?

Postoji još jedan apsurdni dio ove priče, a to je – novac. Duga je kolona povijesnih spomenika koji čekaju u redu da se namakne novac da ga se spasi od potpunog propadanja u našoj državi, ali ovdje, eto, više od pola milijuna kuna nije problem. I to u rukama siromašnih Civljanjana koji ne mogu namaknuti za goli opstanak. Ni za vodovod. Od svih problema koji imaju, oni su našli preslagivati most kojim se nitko ne služi.

Nije li i to vrijedno čuđenja?

16. studeni 2024 06:05