Dođi da vidiš, dođi da se diviš! Taj refren popularne pjesme o Hercegovini Ranka Bobana automatski mi je pao na pamet dok je Baldekin prošle subote svjedočio ne baš svakidašnjoj slici u našem, hrvatskom sportu. Trener Zagreba Nikola Garma sakupio je na centru svoju mladu momčad, koja je koju sekundu poslije kolektivno zapljeskala šibenskoj publici. Očito oduševljena atmosferom, u kojoj su odigrali utakmicu s "građanima".
Impresivna je bila i slika na tribinama, kad je dojučerašnji "poslovođa" Šibenika Zadranin Teo Petani dirigirao složnim zborom Funcuta. Kao da je upravo on pobjedonosno završio utakmicu, a ne šibenski mladići, koji su ga naslijedili u odgovornoj funkciji razigravača!
Suze u očima
Nisu bili rijetki Šibenčani, kojima je zasuzilo oko, dok je sa zvučnika, uz nemalu zvučnu potporu Funcuta, odjekivala Mišina "Poljubi zemlju po kojoj hodaš, ona ti ništa nije kriva…".
Bio je to više nego efektan završetak šibenske polusezone, koja je imala uvertiru u tjeskobnim razmišljanjima o borbi za opstanak, a okončana je košarkom za svačiji gušt. U 12 minulih kola "građani" su ostvarili 10 pobjeda uz dva (očekivana) gostujuća poraza protiv Zadra i Cedevite u gostima.
- Znam da to zvuči nerealno, ali mi smo bili silno razočarani poslije zadarskog i zagrebačkog poraza. Pošli smo na put s uvjerenjem da možemo iznenaditi regionalne ligaše. A taj naš optimizam ima temelje u izuzetnoj atmosferi u momčadi, te žestokom tempu treninga, koji je nametnuo trener Vladimir Anzulović, a koji su svi, ama baš svi igrači zdušno prihvatili - otkrio nam je kapetan GKK Šibenik Domagoj Bašić, koji je dirigentsku palicu poslije utakmice rado prepustio već spomenutom Petaniju, a kolone o dalekometnim pogocima svojim znatno mlađim suigračima.
Mlađahna petorka
Da je netko minulog ljeta prognozirao kako će utakmicu sa Zagrebom pobjedonosno završiti mlađahna petorka Šarić, Klepo, Gulin, Nakić i Jelić, vjerojatno bi ga poslali na "psihijatrijsko vještačenje". No, to se upravo dogodilo, uz napomenu da ulaskom tog kvinteta šibenska prednost nije pala, već naprotiv narasla do užarenih "plus 34" (104:70).
Čak ni poslovično strogi trener Anzulović nije mogao, stoga, izdržati, a da ne konstatira kako mladci poput Klepe, koji su dosad, uglavnom, grijali klupu, "mogu očekivati veću minutažu u idućim susretima".
Groznica subotnje večeri trajala je, dakako, nešto kraće, zbog jednako "nabrijane" rukometne utakmice Hrvatska - Norveška. U nedjeljnim košarkaškim ćakulama čak su se i najveći šibenski optimisti složili kako je realni ovosezonski domet plasman u polufinale doigravanja. U toj je računici Šibenčanima, u odnosu na najopasnije konkurente (Split, Škrljevo), osim sjajne atmosfere, veliki adut pobjeda nad Cibonom.
Nevjerojatno je kako u aktualnoj košarkaškoj priči malo tko mari za činjenicu da Šibenčani ove godine, kako govore šibenski cinici, igraju za plasman u (nepostojeći) "Kup kralja Gustava"! Da ih ni titula prvaka Hrvatske ne bi gurnula u viši rang (čitaj: Regionalnu ligu). U toj se istini krije dodatna ljepota ovosezonske priče Baldekina. Kao da trener, igrači i publika, za razliku od drugih sredina, guštaju isključivo u košarci. I love this game!
