Za što se mi zalažemo, što mi - u većini - hoćemo? Državne službenike koji rade svoj posao, profesionalce kojima su svi jednaki, ili više volimo one druge koji će istu stvar ocijeniti jedan dan ovako, drugi dan onako, jednog za istu stvar kazniti, a drugome oprostiti? Mi se svi deklarativno kunemo u ove prve, a u stvari smo za ove druge. Zato mi pravne države i nemamo. Jer ona nit kome treba nit je u nas tko želi. Dapače, mi smo otvoreno protiv nje. I ne samo to, nego su u nas državni službenici i namještenici koji rade svoj posao predmet stigmatizacije, javnog linča i osude. Eto, jesu li carinici u Lici pronašli neku staricu kako peče rakiju, i odrapili joj kaznu. Što im je i posao. I na njihove se kosti i leđa sručila takva količina uvreda i javne osude u takvim količinama kao da su u pitanju najokorjeliji kriminalci.
Ne valja nikako
"Gdje će im duša?" - vrištali su (nad)naslovi na portalima i društvenim mrežama, histerija i hajka u borbi za klikove nije birala sredstva. Jadna starica, živi sama, ima 98 godina, pa onda ima 86, pa 56, te kazna veća od penzije, proganjate sirotinju, ne dirate kriminalce. Živi zid je tražio heroinu da joj plate kaznu, solidarizirali se s njom... S nesretnim carinicima nitko. A ljudi su samo radili svoj posao. Što za zakon znači koliko prekršitelj ima godina? I gdje živi? I s kim? Zar bi humanije bilo ispisati kaznu samohranoj majci ili nezaposlenom ocu, s petero ili šestero djece? Trebali su ići Todoriću! Njemu se ne usude! Naravno da se ne usude. Jer, ako odu u firmu koja zapošljava sto ljudi, pa im blokiraju račun zato što nisu plaćali trošarine, onda radnici neće dobiti plaću. Pa će ih svi živi napasti "zbog nerazumijevanja", počevši od sindikata koji će ponuditi svoj račun za isplatu plaće kako bi se zaobišlo - i zajebalo - vjerovnike, pa do novina(ra) koji će zdvajati nad teškim socijalnim prilikama radnika koji već mjesecima nisu vidjeli ni kune, pa djeci ne mogu dati ni deset kuna za marendu.
A iz "stranke" će zvati njihovog šefa koji će ih potom ribati. Koju su pizdu materinu morali ići sad tamo prid izbore, nisu mogli sačekati dan ili dva. I ić negdi drugo... Di drugo? Šta ja znan di, u kafić lipo sist! Ili šetat okolo! - vjerojatno im je reka isti onaj koji im je jučer drža predavanja i tražija od njih rezultate i učinkovitost. Di su bili, šta su radili, koliko nadzora, koliko prekršaja... Sve od - do! - Pa, to smo i radili! Šetali smo okolo! - vjerojatno su u svoju obranu rekli. - E, sad ćete sidit u kancelariji! - reka in je sigurno isti onaj koji im je još jučer rekao da neće da ih vidi u uredu nego na terenu.
Ne ja, nego vi
Eto, to mi imamo, jer to i hoćemo. U većini. I onda se čudimo – odakle populizam?! I selektivna primjena zakona, koja je - bezakonje! I tako mi u svemu. Dođen popit kavu u "Gira" a tamo me u rano jutro sprdaju da su čuli da ću dobit Pulitzera za oni tekst koji san napisa o trećem ditetu župana Gorana Pauka s trećon ženon, 19 godina mlađom. I da joj trudnoću vodi naj-liječnica, Nelka Tomić.
Pravo investigativno novinarstvo, kelje se. No, s obzirom da je članak s Fejsa o tome da je Pauk kupija nova dičinja kolica u sat vrimena ima dvi iljade klikova na portalu, i vrag zna koliko diljenja, i da su ga prinile sve žive novine i portali u RH, a da ih ozbiljni tekstovi, ili oni koji se takvima doimaju, teško mogu skupit i stotinu - klikova, ne lajkova - nije teško pretpostavit da će i (eventualna) sljedeća trudnoća gospođe županice biti vijest od nacionalnog značaja. Ne ja, vi ste to htjeli!
