Što je stvarnost na Šubićevcu?

Kad ti smrt pokuca na obiteljska vrata, onda si danima razapet između nerealnih želja i grube stvarnosti. Tako je bilo minulog vikenda, kad se s ovozemaljskim svijetom oprostio moj punac Vlatko Maričić, nekad mladić željan šibenskog dresa, a zatim žestoki navijač Šubićevca. Tvrdi Šibenčanin, koji nije dočekao ostvarenje vruće želje da se šibenskom nogometnom klubu vrati davno ime "Osvit". Iz doba, kad su tridesetih godina minulog stoljeća Šibenčani prvi put zakucali na prvoligaška vrata.
Između silnih emocija (čitaj: ambicija) i nešto grublje realnosti od kraja minule jeseni traju čelnici, treneri, igrači i navijači Šibenika. S istom, prvoligaškom željom.

Svi na provjeri

Makar prokušani sportaš i aktualni prvak Šubićevca Joso Bulat nerijetko nastupa sa zadrškom ili tezom "da se neće tragično shvatiti eventualni proljetni posrtaj u borbi za plasman u Prvu ligu", gotovo svi zimski napisi o šibenskom drugoligašu imaju okus svojevrsnog imperativa u borbi za prvo mjesto.

Taj imperativ ili, ako hoćete neprikrivenu želju, tek su malo zatomili rezultati u prijateljskim utakmicama. U prvih pet zimskih provjera Šibenčani su zabilježili četiri poraza ili samo jednu pobjedu na domaćem (umjetnom) travnjaku protiv slabašnog susjeda iz Unešića. Dovoljno da "vječni" skeptici posegnu za pitanjem:
- Koliko bi tek bili loši rezultati da smo ostvarili želju igranja s odreda jakim suparnicima!?

"Vječiti" optimist trener Borimir Perković ima spreman odgovor:
- Ne vodim vam ja baš računa o rezultatima u pripremnim utakmicama! U tim provjerama imam posve druge ciljeve u odnosu na konačan ishod. Prije svega, provjeru cjelokupnog igračkog kadra - objašnjava Perković.
Perković je, nema sumnje, trener, koji je dosadašnjim radom za tren osvojio povjerenje sviju. I klupskog vodstva, i igrača, i novinara, i ne baš brojnih navijača na Šubićevcu.

'Pila naopako'

Ako ne sumnjamo u Perkovićevu tezu "kako pripremne utakmice imaju sasvim drugi cilj od rezultatskih učinaka", možemo li se barem zapitati jesu li dolascima (i odlascima) u zimskom razdoblju pronađene "prave" terapijske metode za "kroničnu" neefikasnost!? Naš je dojam kako se konkurencija silno zaoštrila u sredini travnjaka, a ostala ista ili slična u "špici" i zadnjoj liniji.

Ako su ta saznanja bliže istini od novinskih naslova u stilu "Juriš na prvu ligu", onda se na Šubićevcu nameće potreba za nešto više diplomacije. Da (pre)otvorene želje zamijenimo "pilom naopakom".

Da baš kao na početku teksta sudarimo silne emocije s "tvrdom" stvarnosti. A realnost ligaške ljestvice govori kako je Šibenik samo šest bodova daleko od prvoligaškog "bala", ali i "samo" devet bodova udaljen i od borbe za drugoligaški ostanak.

Riječ je, dakako, o nijansama. A nijanse će upravo odlučivati o proljetnom hodu Šibenika. Ne samo prva utakmica s izravnim suparnikom Dugopoljem u gostima. Zato mi se od svih ponuđenih "pila naopako", najzgodnijom čini "postulat" dobrog, starog Marka Slavice:
- Dobro je što jurišamo na prvo mjesto, tako ćemo sigurno ostati u ligi!