- Ne vjerujem ti, sine, više nikome, ama baš nikome ništa! No, svoje ću mišljenje kazati jasno, i glasno, kad se održi izborna Skupština HNS-a - tako mi je odgovorio moj stari prijatelj Ćiro Blažević kad sam ga upitao vjeruje li u "treći, Miškovićev put" u rješavanju problema u hrvatskom nogometu.
Ne znam na što je ciljao Ćiro, no nema dvojbe oko toga da je prvi čovjek Rijeke podigao Kantridu (Rujevicu) iz pepela do europskih visina, te da, za razliku od nekih drugih prvaka HNS-a, gotovo imponira ugodnom i civilizacijskom komunikacijom.
Sve to, međutim, nije bilo prepreka "spontanoj" medijskoj hajci na Miškovića. Za to je bila je dovoljna objavljena fotografija, na kojoj on priča sa Zdravkom Mamićem.
- Mamić je kao "vanjski suradnik" još uvijek bitan čovjek u Dinamovoj hijerarhiji, pa ne vidim ništa čudno u tome da čelni ljudi Rijeke i Dinama pričaju o problemima u hrvatskom nogometu. Neovisno o nemalom animozitetu Armade i BBB-a. Pritom nije važno što ja mislim o Mamiću! Jak je i rivalitet naših, riječkih navijača i Torcide, ali sam ja svejedno ne tako davno sjeo za isti stol s Kosom, prvim čovjekom Hajduka - objašnjavao je neslužbeno Mišković.
Svoj, riječki problem, Mišković je riješio inteligentno i elegantno. Posegnuo je za referendumom s pitanjem "Žele li me navijači Rijeke za predsjednika?" Gotovo 98 posto prijatelja riječkog prvoligaša kazalo je "da" Miškoviću, te na (ne)izravan način potvrdilo kako iza "spontanih" istupa stoje neki drugi, očito mračniji čimbenici.
Riječki me "slučaj" silno podsjetio na ne tako davnu šibensku muku. Kad je Zdravko Mamić (op.p. Šukera nije bilo na sjednici!) privolio Izvršni odbor HNS-a da glasaju za nepravedno i administrativno izbacivanje Šibenika iz Druge lige, u šibenskim se tisnim kalama nije prosvjedovalo protiv Maminja, već protiv klupskog vodstva! A na "spontanom" prosvjedu pojavili su se političari, koji rjeđe pohode dobri, stari Šubićevac, nego autor ovih redaka kockarnice u Las Vegasu!
Taj se "spontani" prosvjed, međutim, dobro uklapa u neslavnu šibensku praksu da se na neprihvatljiv način juriša na svoje (sportske) prvake.
U jednom trenutku su Šibenčani Danko Radić, Perica Bukić i Ante Kulušić bili istodobno u naslovnim ulogama hrvatske košarke, vaterpola i nogometa, no neslužbena statistika govori kako je više pisama na zagrebačku adresu sa zahtjevima da se smijene upućeno iz Šibenika nego iz svih drugih hrvatskih gradova zajedno!
Je li stanje u hrvatskoj košarci bolje poslije smjene Danka Radića!? Što bi bilo s hrvatskim vaterpolom da Perica Bukić nije vjerovao u Ivicu Tucka? Odgovori na ta pitanja prilično su jasni. A slična se priča nastavlja u tipičnom šibenskom stilu. Neovisno o tome što je Tucak proglašen najboljim vaterpolskim trenerom na svijetu!
- Mogu Tucka proglasiti najboljim i Kina, i Rusija, i Europa, kad ga ja ne priznam - javio mi se telefonski jedan stari šibenski vaterpolski radnik, koji je u vodi (i stvarno, i figurativno) do grla.
Da ta izjava nije tragična bila bi izuzetno smiješna. Gotovo duhovita!