Šibenik ne pamtim samo po Baldekinu, otetoj tituli prvaka, Draženu, feštama u „Uzoriti“ i sjajnim Funcutima. Pamtim ga i po neviđenom sportskom ozračju u gradu osamdesetih godina minulog stoljeća, kad su najpopularniji klubovi bili jedna obitelj. Zato sam poslije svake košarkaške utakmice u svlačionici govorio igračima „Sutra svi idemo na Šubićevac. Radi podgrijavanja sportske atmosfere u gradu“. Uostalom, kad smo slavili već otetu titulu ondašnji predsjednik NK Šibenik Marko Slavica i ostali priredili su nam dirljiv doček na nogometnom travnjaku - to je u evociranju svojih šibenskih (sportskih) uspomena rado izdvojio beogradski trener Vlado Đurović.
Da Beograđanina nisu izdala šibenska sjećanja sugerira i fotografija u knjizi „Ši-Ši-Šibenka“, koja na centru igrališta na Šubićevcu detektira ne samo Marka Slavicu i Vladu Đurovića, već i ondašnjega šibenskoga gradonačelnika Danu Seksa, košarkaše Dražena Petrovića, Živka Ljubojevića, Srećka Jarića…
U svojoj navadi odlaska na Šubićevac, Đurović i njegovi košarkaši samo su slijedili svog prethodnika Zorana Slavnića Moku, koji je posebne simpatije izazvao, kad je na vaterpolskoj utakmici Solaris - POŠK uletio u time-out pokojnom vaterpolskom treneru Grgi Renji, uvjeren da mu može dati neki savjet!
Termini utakmica
Danas, nažalost, ne možemo govoriti o sličnom šibenskom sportskom ozračju. Odnosi među najpopularnijim šibenskim sportskim klubovima nisu ni približno takvi. Ne mogu se primjerice, ni dogovoriti oko termina utakmica. Zadnjeg vikenda u rujnu bilo je nemoguće odgledati i vaterpolsku utakmicu Solaris – Miskolc, i nogometni susret Šibenik-Solin, i košarkaški dvoboj Šibenik – Hermes Analitica. Iz jednostavnog razloga što se klupska vodstva nisu nimalo potrudila da usklade početke utakmica.
Zašto je tako!? Je li tome primarni razlog jedva prikrivena borba oko tankoga sportskog kolača ili i neke nespretne kuloarske ćakule u stilu „Dobro je da nogometaši Šibenika nisu ušli u Prvu ligu. Bit će lakše drugima“!? Ne usuđujemo se dati decidirani odgovor na to pitanje, no ne vjerujemo da smo na krivom tragu ako potenciramo dvije stvari. Prije svega, Funcuti bi trebali biti konstruktivni čimbenik u stvaranju dobre zajedničke atmosfere. Istodobno, umjesto da gledaju (sportskog) susjeda preko plota, sportski djelatnici bi se morali više truditi oko vlastitih proračuna. Ne prepuštajući se na milost i nemilost gradskoj (i županijskoj) blagajni i, što kriti, aktualnim političkim snagama, vrlo sklonim sportu.
S 2,5 milijuna kuna teškim proračunom, temeljenim na nemalom naporu Cice Ninića i ostalih da se namakne dodatna kuna, vaterpolski klub Solaris je, nema sumnje, svjetionik u šibenskim sportskim (ne)prilikama. Spomenuti se kolektiv od siromaha gotovo „preko noći“ preobrazio u četvrti hrvatski vaterpolski klub. Po financijskoj i igračkoj moći. Crnica je, što kriti, šibenska lanterna i u međusobnim odnosima. Zašto, uostalom, sakriti da su vaterpolski djelatnici dali „pristojan“ doprinos u organizaciji dolaska i boravka već spomenutog Vlade Đurovića!?