Sve su sretne obitelji nalik jedna drugoj, svaka je nesretna obitelj nesretna na svoj način. Tako barem piše Tolstoj u "Ani Karenjini", što znaju svi, čak i oni koji nisu ni prošli pokraj Tolstoja i "Ane Karenjine" dok su ovi stajali u regalu. I tamo skupljali prašinu. Tako je i sa šibenskom Adventurom. Svi znaju da je dobra, čak i oni koji nisu bili na njoj. Jer su im o tome pričali drugi, oni koji su bili tamo. Puno brojniji od onih prvih. Možete li uopće zamisliti Šibenik, odnosno prosinac u Šibeniku bez nje? Teško, nemoguće. Čini vam se da je oduvijek bila tu? E, to je zapravo pravi znak da je nešto uspjelo, da valja.
Koga briga?
Zbog Adventure je postalo skroz nebitno ko u Šibeniku svira i piva za Novu godinu. Dubioza kolektiv, Kawasaki 3 P... Nikog to više nije briga. Bit će neko drugi, neko od domaćih DJ-eva, Disko Gimnazija, Tribute to, neko i nešto... I postalo je normalno, najnormalnije da koga god pitaš di će za doček, da ti kaže: Ma nigdi, izaćemo vanka. U grad. Jer znaš da će bit dobro. I da će bit za svakog ponešto. Na trgiću, sajmiću, u parkiću...
Ove je godine, što se koncerata tiče, počelo s Vojkom Vrućinom i završilo s Markom Škugorom. Od prošlih godina pamti se Marijan Ban i njegov bend, jesu li bili Diktatori ili koji drugi... ka da je bitno. Pamti se atmosfera, a ona je bila sjajna, odlična. Pustog je svita tu bilo, popilo se tu malo, i malo više, a ne pamti se da je izbila bila kakva gužva ili barufa. I više niko ne pita ni kolko to sve skupa košta. Koga briga kad je dobro. Kolko je da je, nije puno. Puno je kad ne valja, čak i kad je mukti.
Ali, nije samo o koncertima rič. Adventura je promovirala i domaću elektronsku glazbenu scenu, koja je postala jedna od jačih i boljih u državi, na njoj su premijeru - možda smo i zaboravili - doživjeli i šibenski pivari, koji su počeli u garaži, a danas su, evo, etablirani proizvođači na izuzetno živoj domaćoj craft sceni, čije Mihovila i Cvitu, pivo 1066. drži svaki kafić i restoran koji drži do sebe.
Da je samo to - a nije - Adventura bi zaslužila palac gori. Jer, da ne nabrajamo sve dalje - di je Fritulijada koja je postala priča za se, pa na nju navezana Proslava, oživljeni drevni šibenski običaj slavljenja Osmine... koji je ove godine okupio i šibensko pjevačko društvo "Kolo", Udrugu turističkih vodiča "Mihovil", Muzej grada Šibenika, Šuštinu, koji su udružili svoje programe zajedno s organizatorima Adventure.
Ima ko oće i zna
A bravo, koji su to organizatori? Jesu li to - samo - Morana Periša i Zoran Erak, ili je to cila Tvrđava kulture s voditeljicom Goranom Bačelić Barišić, ili gradska uprava na čelu s resornom šeficom Mirjanom Žurić...
Ni to nije nikog briga dok valja, i uspješno funkcionira, kao što niko od nas ne zna ni ko je predsjednik Švicarske, ni koliko ima kantona. Vidiš samo da tu sudjeluje mlađarija, i duhom i godinama, da prate trendove jer svake godine imaju novih ideja i "brija" koje se kao požar rašire medijima i društvenim mrežama.
Ove je godine, recimo, to bilo humanitarno brijanje, s poznatim gradskim facama u prvom planu. Ustvari, uopće nije luda ideja koja se ove godine čula na početku Adventure: A zašto to sve skupa uopće završavati Novom godinom? Zašto ne ostaviti te kućice u parku - i na trgiću i sajmiću - i ne oživiti njima ove prve prazne mjesece u godini, zašto tamo ne organizirati proslavu Valentinova, ili neku Proljenturu, ili ne znam već šta... Kad ima ko oće i zna!
